NAPADAČ GORAN MARIĆ ME POKUŠAO UBITI DAVLJENJEM

NAPADAČ GORAN MARIĆ ME POKUŠAO UBITI DAVLJENJEM

IMG_0051Dok sam išao trotoarom oko dest sati petnaest minuta ujutro u ulici koja vodi ka mome stanu u Mrkonjić-Gradu (Varcar Vakufu) ispred mene je prošao autom i skoro me očešao, te ga parkirao na trotoaru  i onemogućio mi normalan prolaz. Nisam ni pogledao vozača koji je izlazio iz auta, samo sam kratko uzgred tiho rekao da je trotoar za pješake.

To je bio razlog da me ta osoba srednjih godina jake tjelesne konstrukcije  verbalno žestoko napadne, uz psovke kakve koriste najveći primitivici. Derao se na me i optužio me da sam šovinista, nacionalista, da dolazim u ovaj grad samo da bi tražio kavgu i belaj, da sam kriv što su narodi toliko iskrvavrili jer sam ih ja zavađao.

Nekoliko puta mi je ponovio da sam idiot, da sam smrad, da sam šovinista i nacionalista.

Psovao mi je mrtvu majku, stalno ponavljao da sam smrad i idot, da će me razbiti o zemlju. U jednom momentu sam mu uzvratio da je on idiot. Tražio je da to ponovim, i dalje mi psjujući vrijeđajući me na što sam mu uzvratio da je on idiot. Prišao mi je prijeteći unoseći mi u lice, ponovio da će me razbiti o zemlju. Ponašao se veoma nasilnički. Potom se nakratko udaljio psujući vrijeđajući me i dalje. Prijetio mi je.  Njemu se pridružio neki meni nepoznat čovjek istim psovkama i uvredama.  Uvrijeđen što mi psuje moju mrtvu majku i spominje je u najgorem svjetlu, rekao sam siledžiji da je on idot.

Okrenuo sam se i pošao svojim putem, a nasilnik je tražio da ponovim da je idiot, zatim mi prišao i počeo me gurati i hvatati za grkljan, stalno psujući, vrijđajući me i prijeteći mi. Uhvatio me vrlo čvsto svojim šakama za vrat i počeo daviti, ali ga je neko od slučajnih prolaznika – promatrača spriječio. Odmah zatim,  on je opet nasrnuo na me i počeo me hvatati za grlo i gurati. Od stiska njegovih šaka silno me je zabolio vrat i počeo sam se gušiti.

Tu se stvorila i grupa ljudi, pa kad je bilo jasno da napadač ima namjeru da me ubije davljenjem, neki čovjek ga je uhvatio i otrgnuo od mene.

Moja je desna ruka je bila u zavoju, a u lijevoj su mi bile najlon-kese sa namirnicama i injekcijama koje sam trebao primiti u bolnici.

Pošto se sve odigralo prilično brzo i neočekivano, nisam imao priliku za blo kakvu samodbranu.  I da jesam, to je moglo biti kobno…

Ni taj dvostruki pokušaj davljenja nije mu bio dovoljan, pa je malo kasnije izišao iz auta i pred većom skupinom ljudi koja je to posmatrala više puta ponovio da će me razbiti o zemlju pri tome psujući i vrijeđajući i mene i moju rahmetli majku iskazujući silnu mržnju.

Još je priprijetio da će on otići u policiju i prijaviti me da sam ja njega napao na nacionalnoj osnovi. Ni jednu riječ u tom smislu nisam ni pomislio, a kamo li izgovorio.

Prijavio sam slučaj policiji, a prijaviću i canadskoj Ambasadi jer sam i canadski državljanin, pa ako mrkonjićka policija neće da me zaštiti, da vidmo hoće li šta uraditi canadska država.

IMG_0971.JPGIzvadio sam liječničko uvjerenje.

Prije nekoliko dana nepoznati primitivac je na poklopac moga auta istersao vreću svinjskog izmeta.

Ovaj pokušaj ubojstva dovodim u vezi sa pripremama oko izdanja knjige logoraša Sabahudina Šehovića pod naslovom „Glavu dole! Ruke na leđa!“ u kojoj su poimence pobrojani genocidni zločinci ovog kraja koji su terorizirali, mučili, nekažnjeno ubijali, progonili nedužne građane muslimane i katolike, pljačkali, palili, hapsili, odvodili građane u logor Manjaču i na radnu obavezu, od kojih se mnogi nisu vratili živi.

Brojni nekažnjeni zločinci i njihovi nalogodavci se slobodno kreću gradom i teroriziraju nedužne građane, a na njihovom udaru sam i ja kao novinar dvije i po decenije, a da me policija i sud nikada nisu zaštitili. Ovo je kulminacija i ovo je nepodnošljivo!

Mi koji živimo u tzv. RS moramo prihvatiti surova pravila aparthejda ili napustiti svoj rodni grad. Moramo prolaziti gradom oborene glave i šutke trpjeti teror i poniženja, nepravde, uvrede, prijetnje… Sve je usmjereno ka jednom cilju – da me se otjera iz moga rodnog grada.

Nisam od takvih koji će podviti rep i otići, jer kao građanin imam pravo reagirati na na moje pravo da hodam bezbjedno trotoarom, da me ne ugrožavaju naslinici u ovoj seooksoj džungli, i da čak  i zbog blagog prigovora pokušavaju me ubiti uz optužbe za zlodjela koja su oni činili. Nikakvo zlo  nisam nikome nanio u životu, da pače odvraćao sam od zla. Nisam hapsio nevine ljude, niti odvodio u logore, niti sam ubijao i progonio nedužan svijet, pljačkao, skrnavio i palio bogomolje. Uvijek sam s eborio za ljudska prava i domovinu RBiH – svih njenih lojalnih građana.

Neću se nikad okaniti javnog žigosanja onih koji su to radili i do danas ostali nekažnjeni optužujući mene – za sve što su oni činili nakažnjeno.

Napadač se prilikom zadnje prijatenja da će me razbiti o zemlju kad me stretne, predstavio se kao školski drug moje kćerke…

%d bloggers like this: