NEGIRANJE GENOCIDA  – NASTAVAK JE GENOCIDA U DEJTONSKOM MIRU

srebrenica

     

NEGIRANJE GENOCIDA  – NASTAVAK JE GENOCIDA U DEJTONSKOM MIRU
Suočeni smo sa svakodnevnim nasrtajima, na povijest, sadašnjost i budućnost građanske države Republike Bosne i Hercegovine. Režim SDA – IZ se uz našu podršku ne suprostavlja silama mraka, nacizma i fašizma i njihovim otvorenim nasrtajima na državu, pa ne pometemo li hitno to smeće u našoj avliji, na vidiku je nestanak i države i njena najbrojnijeg naroda. To će se neminovno uskoro dogoditi ne samo zbog agresorske i genocidne politike Beograda i Zagreba, nego i minderaškog suučesništva režima IZ-SDA i nas samih. Iz dužnog pjeteta prema žrtvama genocida, prema mrtvim i živim, poštovanja prema državi RBH – ni SDA vrhušci ni reisu, ni muftijama ne bi trebalo dozvoliti dolazak u Srebrenicu, a također ni stranim protuhama jer svi zajedno negiraju genocid i državu RBiH priznajući rezultate genocida i naliježući na velikodržavne projekte Srbije i Hrvatske * 
 
Nisu samo četnici i ustaše, povampireni u raznim Dodicima, Čovićima, Vučićima i Kitarevćkima, niti mrtvi Milošević i Tuđman, državni neprijatelji broj jedan Republike Bosne i Hercegovine i njena najbrojnijeg naroda.
Veliki broj državnih neprijatelja je u redovima vodstva Bošnjaka – u SDA i Islamskoj zajednici među njihovim slijepim sljedbenicima, plaćenicima i čankolizima, medijima i raznim udruženjima i nevladinim organizacijama i džamijima, pa je sam narod postao svoj najveći neprijatelj kojem ne smeta uništavanje države RBiH, niti opsanost od svog nestanka.
Jer, sve što dušmani RBiH rade, velika većina nas šutke trpi i podnosi, što je suučesništvo u zločinu.
Trpjeti Dodika koji negira genocid, koji otvoreno poručuje da je genocidna RS država i da će se pripojiti Srbiji, a BiH nestati, ne suprostaviti se Čoviću koji izvodi ubrzane radove na trećem entitetu, dopuštati svakodnevno atakiranje i faslifikate povjesti i sadašnjosti koje dolaze iz Zagreba – šutnja onih koji bi trebali svemu tome suprostaviti se – nije ništa drugo nego potpomaganje tih zločinačkih projekata.
Bošnjački političari i ulema koja se slizala s  njima, nemaju ni jedan pravi odgovor na današnje izazove niti imaju viziju bodućnosti.
Njihova bezuba saopćenja i fetve o genocodu u Srebrenici kojih se hodže odriču i prije nego se tinta osuši, samo su vjetar u leđa onima koji sustavno, temeljito, planski i organizirano kako u duhovnom, tako i u matreijalnom pogledu – nasrću na integritet naše države i prijete njenim komadanjem kako bi nestala i država i njen najbrojniji narod. Političari i hodže svojski rade u korist naše i državne štete, na dobrobiti svoga džepa i velikodržavnih projekata Srbije i Hrvatske i iz ubjeđenja i za pare pod lažnim izgovorom brige za narod, din i državu. Tu njihovu udicu davno smo progutali i odavno smo prevedeni žedni preko vode, ali ne hajemo.
Zar nas može iznenaditi bilo kakva izjava Milorada Dodika koji stotinjak metara od mjesta na kojem je održano zasjedanje ZAVNOBIHA  i utemljena moderna povijest države BiH psuje tu državu kao prostački kao kočijaš? Zar nas može iznanedati svojim negiranjem genocida, svakodnevnim izazivanjem krize praveći BiH nemogućom državom! Zar nas može iznenaditi veličanje presuđenih ratnih zločinaca, podrška Ratku Mladiću, Radovanu Karadžiću i drugim zločincima koje je i jučer veličao u Bratuncu, dan uoči komemoracije žrtvama genocida koje su baš ti i takvi zlikovci pobili u Srebrenici.
Zar nas može iznedatiti Dodikovo nipodaštavanje sudskih institucija, kako u zemlji, tako i onih najviših svjetskih!  Zar nas može iznenaditi njegov zahtjev za ukidanjem najvažnijih državnih praznika! Poruke koje je izrekao u nedjelju 9. jula u Bratuncu Dodik ponavlja već godinama kako je RS država, kako će se pripojiti Srbiji, kako će BiH nestati. Dodik je u Bratuncu uništenje države Bosne objavio kao programsku deklaraciju od koje neće odstupiti. Slanu ruku smo mu dali mi. Režim IZ – SDA nas je decenijama sistematski navikavao na nestanak države Bosne pa ga shvatamo kao neminovnost i ne odupiremo se ni Beogradu, ni Zagrebu, a ni sarajevsim kolaboracionistima. 
Zar nas treba iznenaditi neprestano atakiranje na državu i njen najbrojniji narod od strane Dodikovog brata bliznaca Čovića podgrijavanjem stalne krize kako bi na razvalinama zločinačke Herceg Bosne i združenog zločinačkog pothvata jamio ono što je za vrijeme rata držao HVO – četnički vojni saveznik. Treba li nas iznenaditi veličanje haaških uznika presuđenih za združeni zločinački pothvat?srebrenici
Ne! Bošnjačko političko i duhovno vodstvo nas navikava na sve to kao neminovnost, pa se i ne odupiremo svemu tome i njihovoj otvorenoj kolaboraciji u politici koja ruši i državu RBiH i koja vodi ka nestanku i Bošnjaka i dina.
Zbog podaničke politike tzv. bošnjaćkih vođa i podrške koju dobijaju od nas, ne treba nas iznenaditi dvolična politika Beograda i Zagreba koji sistematski planski i združeno jedno govore, a drugo rade; mede o dobrosujedskim odnosima, europskim integracijama i prijateljstvu, a nastavljaju agresorsku i genocidnu politiku Miloševića i Tuđmana, veličaju njihove trabante ratne gencidne zločince u Bosni i Hagu, financijski ih potpomažu našim parama, organiziraju koncerte i prikazivanje fašističkih knjiga kako bi se solidarzorali sa onima koji su počinili teški zločin i genocid nad najbrojnijim njenim narodom, nastojeći da mu otmu životni prostor kako bi on nestao. Panjkaju nas u EU, žale se na nas Trumpu kao na „ugroze“ ne samo svoje, nego i europske sigurnosti. 
Nikoga sve to ne može iznenaditi jer se ponavlja i fabrikuje kao na tekućoj traci. Režim SDA – IZ nas navikava na sve to sudjelujući u svemu tome – ili šutnjom ili otvorenim suučesništvom.  Stoga ne mogu nas iznenaditi povjesni falsifikati i svojatanje prava na državni teritorij Bosne i njene kraljeve, gradove, sve u cilju otimanje dijelova države koji nikada nisu bili ni srpski ni hrvatski, kao što povjesno njihovi saveznici i tarbanti u Bosni (čast izuzecima!) nisu bili ni Srbi ni Hrvati, već Bošnjaci. Naša šutnja će nas ubiti.
Uzrok tim i takvom nasrtajima svakako treba tražiti u agresorskoj i genocidnoj politici Srbije i Hrvatske, a i u činjenici da državno, bosansko i bošnjačko vodstvo nema odgovora na takve nasrtaje, pa je time njihov suučesnik.
Od 1991. navikava nas se na kolaboracionističku politiku tzv. bošnjačko-muslimanske političke elite u SDA, njenih prirepaka u Islamskoj zajednici, uz podršku velikog i jakog fronta slijepih sljedbenika koji najveće rušitelje države i prava na pravdu, sabotere, slave kao svoje najveće heroje i zaslužne osobe, pejgambere,  poput Alije Izetbegovića i njegova sina veleizdajnika; otac je utemeljio RS i Herceg Bosnu, a koje njegov sin Bakir pokušava u ime svih nas legalizirati kako bi i on dobio fildžan Bosne u kojem bi se utopli svi Bošnjaci, a on postao neprikosnoveni sultan.
bakir i vučić
Sistematski nas se navikava na rezultate genocida, na neminovnost nestanka i Bosne i nas, pa šta drugo, nego pristati na zaglušujuću tišinu i ravnodušnost. Ne smeta mam – ni krimnal, ni korupcija, ni podrivanje i rastakanje države, genocid u ilegalnom dejtonskom miru.
Ne smeta nam ni iluzija da je Bosna suverena, neovisna i postojana. Tu iluziju odavno razbija režim SDA – IZ zajedno sa nepriajteljima sa istoka i zapada, ali mi živimo tu iluziju baš zaslugom režima SDA – IZ. Me vidimo dalje od nosa. Nama je važno u se, na se i poda se.
Većina nas ne zna ni jesmo li pošli, ili smo došli, a pogotovo kojim putem dalje kako bi opstala i država i narod. Mi nemamo vođe. Oni koji nas vode, vode nas u provaliju, ali mi ne osjećamo opasnost ni po sebe ni državu. Ta ravnodušnost je dio srpsko-hrvatskog zločinačkog projekta potpomotnutog u Sarajevu.
Jedanestog jula pohrliće i političari u ulema u Srebrenicu, vaziti i liti krokodilske suze nad tek iskopanim kaburima i pokraj nišana već pokopanih žrtava Srebrenica. Uz njih će se naći i bataljon svjetskih protuha čije su vlade, da su htjele, mogle spriječiti genocid u Bosni, ali nisu. Svi će oni kao suosjećati sa bolom preživjelih, ali neće prstom mrdnuti da se ukine genocidna RS, jer to ne želi ni Husein Kavazović, a ni Bakir Izetbegović, niti mi sami. 
Svima njima ne bi se trebalo naviti ka Srebrenici jer su direktni ili indirektni krivci za genocid u ratu i njegov nastavak u miru u cilju uništenja države RBIH baš onako kako to u Bratuncu najavljuje Dodik dva dana pred komemoraciju žrtvama genocida u Srebrenici.
Stoga, treba zabrananiti dolazak u Srebrenicu svima koji ne daju dirnuti u ilegalni dejtonski sistem, koji negiraju genocid, poriču zločin, terba zabraniti dolazak i  njihovim svaznicima – munaficima u bošnjačko-muslimanskim redovima.
Traba spriječiti dolazak reisa Kavazovića, njegovih muftija i hodža u Srebrenicu, jer on čak ni u hutbi posvećenoj žrtvama genocida u Srebrenici haman i ne spominje ko je počinio genocid i ko pobi toliki nedužni narod, a kamo li da odlučno suprotstavi otvorenim nasrtajima na državu i din.
Zabraniti im dolazak u Srebrenicu, tek bi bio izraz minimalne doze pijeteta prema žrtvama genocida, kao i prema živim koji njeguju kulturu sjećanja i koji pokušavaju obraniti i svoju državu, din i svoje živote i sačuvati trajnu uspomenu
na sve žrtve genocida u Republici Bosni i Hercegovini.
Ali, ko će!
Većina nas je naviknuta na rezultate genocida, nepravdu i genocidnu RS, pa samo ne pružajući otpor postali suučesnici tragedije koju živimo i sami svoje žrtve.
Ibrahim HALILOVIĆ
Bedrudin GUŠIĆ
srebrenica
Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s

%d bloggers like this: