REVIZIJE TUŽBE ĆE BITI, ALI JU JE B. IZETBEGOVIĆ VEĆ LAŽIRAO: PROF BOYLE PO SVOJ PRILICI ODUSTAJE OD NAMJERE DA BUDE U NAŠEM ADVOKATSKOM TIMU ČAK I AKO BUDE POZVAN

Revizije tužbe će biti – ali Bakir Izetbegović ju je već po svoj prilici lažirao

PROF BOYLE PO SVOJ PRILICI ODUSTAJE ODAMJERE DA BUDE U NAŠEM ADVOKATSKOM TIMU

       ” B. Iezetbegović tvrdi da će revizije biti i da će je raditi tim američkih pravnika. Ima Bakir na umu i prof. Boylea, ali ga u tim neće “za sada.” Možda kasnije. Pitanje je hoće li Boyle nakon poniženja koje je doživio prihvatiti poziv u naš tim ako bi bio i pozvan. Po svoj prilici – neće *    

bakir 2O kakvom se timu američkih pravnika radi, to zna najbolje sam Bakir. Po svoj prilici radi se o bivšim pravnicima američkog State Departmenta koje je taj isti State Department preporučio Bakiru. To znači – čista namještaljka kako bi pravnici koje mu je dodijelio State Department zajedno s Bakirom odigrali lažiranu pravnu utakmicu u korist RS i Daytona, Bakira – srbofila, uhljupa i lažova, sve u korist RS, Velike Srbije i USA.

Laže Bakir kako ima na umu prof. Boylea.  Laž da će B. Izetbegović kasnije dopustiti Boyleu ulazak u tim. Da nije laž, zašto bi priječio jednog od najboljih stručnjaka međunarodnog prava da bude u našem timu.  Toga je svjestan profesor Boyle koje te Bakirove priče naziva “bikovskim brbljanjem.” Obmanom!

Bakir je lažov i srbofil, tvrdi u današnjem osvrtu Kerim Svrakić na Facebook profilu Fatmira Alispahića. To je istinski kroki B. Izetbegovića.

Francis-Boyle - CopyHoće li Boyle biti u našem timu, ne zavisi više ni od nas slabo ili nikako zainteresiranih koji nismo u stanju prikupiti 1.500 potpisa u peticiji kojom se traži njegov povratak u tim. Potpisi se prikupljaju od kraja marta prošle godine. Da Ceca gostuje u Sarajevu, bilo bi makar pedeset puta više posjetilaca sa plaćenim ulaznicama. Potpis na peticiju za spas države je besplatan.

Neka je igara, a kruha bilo ne bilo, a o državi – i ne sanjaj.

Veliko je pitanje je hoće li prof. Boyle nakon svih poniženja pristati da nas zastupa.   Po svoj prilici – on je upravo odlučio napustiti tu prljavu igru sa pravdom, sa žrtvama genocida, državom Bosnom i – s njim samim koju igra srbofil i lažov B. Izetbegović u korist RS i Velike Srbije.

 

 

 

 

Advertisements

Francis A. Boyle: SPREMAN SAM BITI U TIMU SA SOFTIĆEM

Najnovije
Francis A. Boyle, prvi zastupnik Tužbe RBiH na Svjetskom sudu pravde protiv SCG

SPREMAN SAM BITI U TIMU SA SOFTIĆEM

*Prof: Boyle: “Budem li vraćen u advokatski tim, učiniću zadnji pokušaj u podnošenju zahtjeva za reviziju Tužbe” *

* Vremena je malo i ta odluka se mora donijeti brzo*
U e-mail-ovima koje smo razmijenili sinoć i jutros, profesor Francis A. Boyle, prvi zastupnik Tužbe RBiH na Svjetskom sudu pravde u sporu sa Srbijom i Crnom Gorom za agresiju i genocid, iznio je prijedlog da on ne bi imao ništa protiv biti u našem državnom pravnom timu sa Sakibom Softićem, kasnijim agentom Tužbe, pod uvjetom da prof. Boyle ima odriješene ruke kao i kada je radio sa Muhamedom Šaćirbegovićem.

Prof. Boyle: “Mogu biti postavljen kao agent zajedno

Francis-Boyle - Copy

Prof. dr. Francis A. Boyle: Budem li vraćen u tim, učiniću sve što imam na umu kako bi obnovio Tužbu

sa Softićem. Tada mogu nastaviti rad bez njega. On može zadržati svoju poziciju. Saćirbegović i ja smo obojica bili agenti. Tada sam  sam pisao pismo za predsjednika Izetbegovića i on ga je potpisao.
Međutim, Šaćirbegović i ja smo se dogovorili  da ću ja uraditi sav posao na Međunarodnom sudu pravde, dok će on raditi u Centrali UN.
Isto tako Softic i ja možemo obojica biti agenti. Tada ću načiniti svoj zadnji pokušaj da podnesem zahtjev za reviziju Tužbe.
Pri tome, Softić ne mora biti otpušten iz tima.. Neka budem postavljen kao agent u tom sudskom sporu i ja ću pokušati obnoviti Tužbu. To mi daje ovlasti da učinim sve što imam na umu.”

 

Očito je da je prof. Boyle kao veliki stručnjak za međunarodno pravo spreman

sakib softić 1

Sakib Softić: Ne bi li i Softiću i onima koji odlučuju o Tužbi kao i svima onima koji ljube pravdu i svoju domovinu bila čast da nas zastupa prof. Boyle!

man učiniti sve da spor protiv Srbije na Svjetskom sudu pravde obnovi. Uspje li, otvaraju se širom vrata za ukidanje RS i povratak u život građanske RBiH.

Ko može odbiti takve usluge prof. Boylea!
Kome može biti više stalo do inata, do RS i Velike Srbije, nego do pravde i Republike BiH?

Odgovore smo već davno dobili u našoj političkoj svakodnevici, pa da ovdje ne trošimo vrijeme na njih.
Sada je krajnji trenutak da se konačno vidi ko je za koju republiku – za građansku  Republiku BiH ili genocidnu Republiku Srpsku.

bskir, 1

Prof. Boyle je ubacio loptu u avliju Bakire Izetbegovića, ali i javnosti – svih poklonika pravde i RBiH. Na njemu je da odluči u čiju će mrežu zapucati…

Oni koji odlučiju o sastavnu našeg zastupničkog tima moraju računati na prof. Boylea.

Pri donošenju odluke o vraćanju prof. Boylea u advokatski tim  presudnu ulogu može imati javnost koja će to uporno zahtijevati

***

Profesor Boyle je upravo dao interview za N1TV koji bi mogao biti objavljen večeras

27. 01. 2016.

Trump: “AMERIKA NA PRVOM MJESTU!” BOSANSKI PATRIOTI: “REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA NA PRVOM MJESTU!” – ALI UKLJUČENA U SVE MEĐUNARODNE NAPREDNE TOKOVE

TRUMP: “AMERIKA NA PRVOM MJESTU!”
BOSANSKI PATRIOTI: “REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA NA PRVOM MJESTU!” – ALI UKLJUČENA US VE MEĐUNARODNE NAPREDNE TOKOVE
Moj rahmetli Did je znao reći. “Ono što valja četnicima, nama ne valja.
Vodstvu današnjih četnika u genocidnoj RS, a i narodu koji je zapristao za njima plebisticitarno –  Trump je uzdanica u borbi protiv RBiH i Bošnjaka
trump-2Trump je opasan po čitav svijet, a na prvom mjestu po Ameriku. U takvog Trumpa dobrog četnicima, neka se ne uzdaju  bosanski patrioti da će im Trump spasiti državu. Oni moraju l svoju sudbinu uzeti u svoje ruke, jer Trumpova ruka svrab ne češe, osim možda četnički.
Budu li bosanski patrioti uzeli svoju sudbinu u svoje ruke, ni sto Trumpova neće pomoći četnicima i RS.
Zašto je Trump opasan po Ameriku i čitav svijet, nešto odgovora se nalaze u njegovoj predizbornoj retorici i govoru koji je održao prilikom ustoličnja za 45. američkog predsjednika.
Ovdje ću citirati i prepričati nekoliko rečenica iz dvije kolumne koje objavljuje “The National Post” Toronto, a usput ću i sam dodati nekoliko svojih opažanja.
“Čitava Trumpova predizborna kampanja bila je zanesno i svjesno atakiranje na protiv normi. On se hvalio sa torturom. Hvalio se sa seksualnim napadima. Rugao se najpoznatijem američkom ratnom zarobljeniku. On se čak narugao reporteru invalidu,”  zapisao je u svojoj kolumni Richard Warnica u svojoj kolumni.
Kolumnista je komentirao svaku frazu iz zakletve koju je jučer izgovorio Trump, a zaključio ju je zadnjim dijelom tradicionelne zakletve: “Tako mi Bog pomogao!” Trumpu svakako neka je Bog na pomoći za sve njegove aferime. Ali, neka nam je svima nama Bog na pomoći sa ovakvim predsjednikom najjače svjetske sile kojeg obožavaju četnici na čelu sa Milom Dodikom. Jer  ono što je dobro četnicima, nije dobro nama, a bogme ni Amaerici ni čitavom demokratskom i slobodoljubivom svijetu – da malo dopunim izreku moga mudrog rahmetli Dida.
trump-4

Protesti žena širom svijeta; naravno Trump drži do njih kao do lanjskog snijega, ali mora se dignuti glas protiv rasiste i islamofoba

Analitičar i komentator “The National Posta” Andrew Coyne naslovio je svoj komentar sarkastično u vezi sa Turumpovim zaklinjanjem u inagurativnom govoru “Amerika na prvom mjestu!” – “Napraviti Ameriku malom!”

Coyne piše o munafikluku i pretvaranju ljutih neprijatelja u prijatelje, ali samo naizgled i samo nakratko za vrijeme ceremonije: “Obame su izgledale kiselo smrknute, Barak rukujući sa Donaldom Trumpom – se pravio kao da Trump nije proveo godine i godine u pokušaju da njegovo predsjednikovanje učini ilegalnim; Mishelle je zagrlila Melaniju kao da Melanija nije plagirala njen govor.”
I svako se nastavio ponašati se – kao da je Trump samo jedan dolazeći predsjednik; kao da on nije najnekvalificiraniji, najnesposobniji, najomrženiji kandidat koji je ikad stupio u Bijelu kuću. Kao da Trump nije ispleo i kazao stotine laži  za vrijeme tog puta ka predsjedničkom uredu, puta na kojem je uvrijedio stotine ljudi koristeći se svakom predrasudom do koje je došao; kao da nije, po sopstvenom priznanju, seksualno zlostavljao svaku ženu  s kojom je došao u dodir, ne samo onih dvanaest koje su to obznanile za vrijeme njegove kampanje; kao da njegovi suradnici nisu kovali zavjeru  sa Putinom u namjeri da okrenu izbore u njegovu korist; kao da on nije u višestrukom sukobu interesa, čak i u samoj minuti kada je preuzimao predsjednički ured…, kao da svako zna – kolika  iznose njegove poreske olakšice.” Dadao bi, kao da tim olakišicama nije uvećao svoj bokati saldo, na račun srednje klase u čije se interese zaklinje.
trumpOd prve rečenice, u Trupovom govoru sve je bilo u neskladu. “To je sigurno najbeskompromisniji, oštrar i gorak, optužujući inauguralni govor u američkoj historiji…” Tu je katalog neprijatelja koji su izdali Ameriku – kao što je “mala grupa insajdera u glavnom gradu” koja se se obogatila na račun narodnih para, političari koji su branili tuđe, a odbili braniti američke granice.” Optužio je strance koji koji su proizvodili američke produkte, krali američke kompanije i unuštavali američka radna mjesta.”
“Karakteristično za Trumpa,” piše Coyne, “većina toga rečenog je laž.
“Iz Trumpovog pozivanja na “zahrđale fabrike koje leže okolo rasute kao nadgrobni spomenici ne bi se moglo naslutiti da je američka ekonomija jača danas nego ikad u proteklih 30 godina, da godišnja stopa ekonomskog rasta iznosi 3,5 posto, da je nezaposlenost pala na 4,7 posto, da su primanja srednje klase rasla brže nego ikada u proteklim decenijama.”
U svom govoru Trump je prozvao neimnovane washingtonske štetne insidore koji su “ogulili našu srednju klasu i njeno bogatstvo preusmjerili u čitav svijet.”
Trump je golim okom vidljiv protekcionist, oštri izolacionist, koji potpuno napušta američko, ako ne i svjetsko vodstvo.
“Trump se zavjetuje nositi svaki teret da svi ostali plate svaku cijenu zalažući se da je u svako vrijeme i svaki put Amerika, i samo Amerika na prvom mjestu.”
“Naravno, u jednoj misli Trump je izvanredno tačan: to je zaista “pravo svih nacija da stave svoje interese na prvo mjesto.”
Coyne nastavlja  “To je  pojam koji znači povlačenje u sebe samog. (Trumpov dio govora, citat: “Mi moramo zaštiti naše granice kako ih ne bi razorile druge države” bio je jedan od najparanoidnih dijelova govora, “kako bi se služilo američkim interesima” – To je u potponosti pogrešno, zaključuje Coyle.
Kolumnist Coyle završava svoju koluumnu ovako: “Amerikanci neće postati bogatiji prekomjerno optužujući jedan drugog. Također, Amerika neće biti bogatija ako se bud izdvajala od ostalog svijeta, ili se skrivala iza zidova – doslovno ili figurativno.”
Tog i takvog Trumpa vole Dodik i četnici.
Budući da znaju koliki je rasista i islamofobist, uzdaju se da će Trump svojom politikom dohakati bosanskim muslimanima, obeshrabriti ih da se bore za svoje pravo an RBiH i prisiliti ih da se pomire sa nagradom koju su četnici nakon genocida nad muslimanima Bosne dobili u Daytonu.

trump-0

Oko milijun žena diljem svijeta protestiraju protiv Trumpa – a milijuni četnika mu se kao islamofobu – vesele

Tako, žaleći se na “nepravedne” sankcije koje mu je – nažalost samo njemu  a ne i čitavoj RS koja je plebiscitarno zapristala za njim – uvela odlazeća Obamina administracija, Dodik u svom pismu Trumpu  koristi samo vjerski naziv za Bošnjake i naziva ih muslimanima,  B” njihovo narodno ime ne spominje.
Zna Dodik, kad se kaže “Bošnjak,” onda se može pomisliti i na pravoslavce i katolike, u tome “Bošnjak” mogu se sakriti svi opasni muslimani;  ali kad poručiš takvome islamofobisti kakav je Trump kako to poručuje “nepravedno” kažnjeni Dodik, onda svako mora znati, a Trump baška, kako Dodik ima posla sa mrskim muslimanima teroristima, što je Trumpovom uhu draga priča. Dodik se uzda da će zbog njegovih laži o muslimanima Bosne – Trump kazniti državu Bosnu, kako bi na njenim razvalinama jedino opstala  Velika Srbija kao nagrada za višedecenijsku borbu na istrebljenju muslimana.
I dok četnik Stevanić, koji je u Banjoj Luci devedest druge harao sa četnicima u “crvenom kombiju” šalje poruke kako se Srbima u Bosni već sudi po šerijatu (sic!) Dodik je, uz pismo Trumpu,  u Washington poslao svoju ženu i premijerku Cijanović kako bi obnovile kontakte sa loboistima u USA u koje je skrhao desetine milijuna dolara naših para; njih dvije nisu ni prismrdjele Trupovoj inauguraciji, smrzavale su se po okolnim washingtonskim avenijama, ali Cvijanovićka kao veliki lažov stvara utisak da su zvanično pozvane iako sa turističkom vizom – uzdajući se u pomoć Trumpa u kažnjavanju bosanskih muslimana i države Bosne na račun četnika koji su posao genocida u povijesti već obavljali, ali ne i okončali. Za taj krvavi posao nagradila ih državom u državi “demokratska” Amerika i čitav svijet. Šta očekivati od radikala i rasista poput Trumpa!?
U međuvremenu, dok se četnici uzdaju u islamofobistu i rasistu Trumpa, dotle oko milijun žena širom svijeta protestuje protiv ovog seksusalnog napasnika.
Budući da je Trump proklamirao “Amerika na prvom mjestu” to pravo niko, pa ni on ne može uskratiti patriotima Republike Bosne i Hercegovine da kažu kako je država RBiH  na prvom  mjestu. Pri tome RBiH se ne smije zatvarati u svoje granice,  već se uključivati u napredne svjetske demokratske i ekonomske tokove, ali mora svugdje i u svako vrijeme štiti svoje interese, ali ne na račun drugih, kako će to Trump raditi još temeljitije i kako to rade četnici.
Pri tome, RS mora nestati na osnovu počinjenog genocida, sudskih presuda o genocidu, domaćeg i međunarodnog prava, bez obzira šta o tome mislio Trump, Dodik, Stevandić, Špirić, Ivanić – ili B. Izetbegović i njegova bratija potrčkala i pobočnika. Prvi zadatak – obnoviti proces na Svjetskom sudu!
Trump je parolom “Amerika na prvom mjestu” ubacio loptu u našu avliju i postavio je na penaltik prema četničkom golu. Lopta je na tom mjestu već mnogo puta i bila, ali smo zapucavali golove u našu mrežu. Tako će i otati ako se četnici budu pridržavali parole “RS na prvom mjestu!”
Stoga – “Republika Bosna i Hercegovina – na prvom mjestu!” Ali ne uzdajmo se u Ameriku pogotovo u Trumpa da će pucati penale u četnički gol.

In memoriam: Akademik prof. dr. Dubravko LOVRENOVIĆ, prijatelj – TAMO GDJE PLIVA VJEČNO ŽUBORI

In memoriam
Akademik prof. dr. Dubravko LOVRENOVIĆ, prijatelj

TAMO GDJE PLIVA VJEČNO ŽUBORI

13. novembar 2016.
“Dragi Ibrahime, hvala ti na javljanju. U bolnici sam još
dva-tri dana, ide na bolje.”
“Ja ću, moj Ibraga, čim iziđem iz bolnice, u Jajce, i to na duži period, na oporavak, valja mi tamo započeti novi nacin života, prije svega što se tiče ishrane. Nije mi teško, samo neka Pliva žubori na uho. A mi se tamo, inshAllah, vidimo na ljeto. Sad će to… Veliki pozdrav, Dubravko.”
3. januar 2017.
“Dragi moji, hvala vam što mislite na mene, grlim vas.
Vaš Dubravko”
17. januar 2017. medijska vijest
“Sinoć je u Sarajevu u 61. godini života  preminuo akademik Dubravko Lovrenović.”
Znao sam da je teško bolestan, strijepio sam, ali sam se nadao da će Dubravko prebroditi tešku bolest i da će doći na oporavak na obalu Plive, te da ćemo se na ljeto sresti i na Plivskom jezeru kao nekad, i u Varcaru kako smo odavno planirali. Vijest o Dubravkovo odlasku  je kao grom iz vedra neba.
Sve se otperi.
IMG_8882Molim Dragog Boga neka ispuni Dubravkove želje i neka mu podari najljepše mjestu u raju, na obali Plive da mu vjećno žubori na uho. Amin!
Dubravko Lovrenović je bio veliki Bosanac. Volio je Bosnu, a baška svoj zavičaj, kao svoju dušu. Bosni i Plivi se uvijek vraćao, s radošću i ushićenjem. Čitav svoj život posvetio je proučavanju povijesti Bosne, čuvanju njena nacionalnog kulturno-povijesnog blaga i uvrštavanju stećaka i grada Jajca u svjetsku baštinu  UNESKO-a.
Šta je Bosna, šta je Jajce bez Dubravka Lovrenovića!
Otišao je tamo gdje Pliva vječno žubori, ali nas nije napustio. Živjeće u našim muslima dok smo na ovoj obali Modre rijeke Plive. Tugujem ponosan što mi je Dubravko Lovrenović bio prijatelj, što sam od njega učio ono što nisam znao o Bosni.
Dubravka Lovrenovića sam upoznao u Njemačkoj početkom 1993. Upravo je bio izišao prvi broj tjednika “Eurobosna” koji sam uređivao u Frankfurtu. Dubravko je tada bio u Berlinu. Čim je vidio prvi broj lista, javio se i poslao tekst. Od tada je bio stalni suradnik sve dok list nisu preuzele “Alijine zdrave snage” i novokomponirani muslimani i Bošnjaci.
Prvi put smo se sreli na Željezničkoj stanici u Frankfurtu. Bio je na proputovanju iz Berlina u München, mislim da je tamo nosio svoj doktorski rad kako bi ga preko našeg Konzulata otpremio u Sarajevo. Za tih nekoliko munuta zadržavanja voza popričali smo srdačno kao da se znamo sto godina. Dubravko mi je tada predao rukopis za naredni broj “Eurobosne.
Svake sedmice ispisivao je u tom listu poučne tekstove o povijesti naše države. Bila je to nova historijska čitanka, drukčija od onih na koje smo do tada bili navikavani… Odisala je istinom.
Bio je zagriženi borac za RBiH.
O tome ima mnogo dokaza, a ovdje neka posvjedoči naslov jednoga teksta za koji je i on kao autor, a i ja kao urednik, pozobao mnogo vatre od Alijinih idolopoklonika, ćoravih kod očiju. Tekst je objavljen polovinom 1993. kada su se rijetki usuđivali pogledati istini u oči, prepoznati veleizdaju Alije Izetbegovića i bez straha to saopćiti i javnosti i Aliji samom. U naslovu toga teksta odaslana je jasna poruka suverenu koji se dao na ukidanje suverenosti Bosne: “Odlazi Alija, ne treba nam avlija!”
Nažalost, mnogi ni danas ne vide da smo u avlijici koju će susjedi uskoro prisvojiti, ne budemo li došli tobe. Kako  na početku rata, tako i sve do posljednjih dana svoga života, Dubravko Lovrenović je bio posvećen ideji građanske Bosne.
U sjećanju mi je ostala i posjeta ranjenicima Armije RBiH koji su bili na liječenju i oporavku u Jevičkom u Češkoj u ljeto 1993.
Iz Frankfurta sam letio avionom u Berlin gdje su me dočekali Dubravko i naš prijatelj Mustafa Kučević. Mustafinim autom smo čitav dan putovali do Jevičkog da bi posjetili ranjenike Armije RBiH koji su tu bili na liječenju. Odnijeli smo im nešto darova i na nekoj zeleni – ispekli im jagnje…
Kada je grupa tih teških ranjenika kasnije došla u Berlin kod nekoga BH-predstavnika, on ih nije htio ni pogledati, a kamo li primiti i iskazati riječi zahvalnosti što su prolili svoj krv za Bosnu i za njegovu berlinsku fotelju… Od njih četvorice – kada bi postojala takva hirurgija – mogao bi se sastaviti jedva jedan čitav čovjek… Jednom je falilo oko, drugom, noga, trećam ruka… Takav odnos prema ranjenicima ARBiH teško nam  je pao, a “Eurobosna” je o toj sramoti pisala… Posebno smo se na loše adete na nekim humanitarnim priredbama koje su se pretvarale u dernek; pilo se, jelo, sviralo i pjevalo – a na jednoj priredbi u Berlinu, igračice zaplesale na hastalima. U isto vrijeme Bihać je gorio, a po Sarajevu granate su kosile civile…
Pretprošlog ljeta smo se nakon toliko godina  slučajno sreli na Plivskom jezeru, obveselili se susretu, pa dogovorili akšamski eglen u motelu na obali. Dubravko se pokazao kao dobar slušatelj… Rekao je kako je na onom brdu iznad samih mlinčića, odakle puca pogled na oba jezera, kupio vikendicu i kako tu u miru, uz žubor Plive provodi svoje najdraže trenutke, kako tu piše… Razmijenili smo brojeve telefona, e-mail-ove. Od tada smo bili u vezi; nema telefonskog poziva ili pisma na koji Dubravko nije odgovorio. Uzajamno smo se poštivali i cijenili.
Sreli smo potom u avliji Gazi Husref-begovog hana u Sarajevu. Došao sma nenajavljeno u Sarajevu, nazvao ga telefonom, pitao me gdje sam, i čim je završio neke obaveze na fakultetu, odmah je došao na viđenje.
Tada je rekao kako nije utopija to što tražimo Republiku BiH, ukidanje genocidne RS jer smo u pravu i jer je jedini izlaz iz dejtonskog mraka i etno-nacističkog ropstva vraćanje Ustava RBiH koji je građanski i jedino važeći.
Kada je prilikom svečanosti “Molitve za domovinu” u bosanskom kraljevskom gradu Bobovcu kardinal Vrhbosanski Vinko Puljić 24. oktobra 2015. izrekao tvrdnju kako je Bobovac “grad hrvatskih kraljeva,” Bedrudin Gušić i ja smo zamolili Dubravka Lovrenovića da prokomentira tu izjavu za naš tekst – reakciju na tu kardinalovu tvrdnju. Rado se odazvao i poručio:
“Prekrajanje povijesti BiH, a u tom okviru i povijesti srednjovjekovne Bosne, uzelo je novog maha je s raspadom Jugoslavije i nastavilo se do danas.
Pogubne posljedice te opskurne discipline osjecaju vec generacije mladih ljudi iz BiH, potpuno dezorijentiranih i bez ikakvog pozitivnog odnosa prema svojoj drzavi i domovini. Trojna etnokonfesionalna podjela BiH pracena je trojnom etnonacionalistickom mitomanijom i nastojanjem da se vlastiti korijeni utvrde u sto je moguce daljoj povijesnoj „starini“.
U tom kontekstu moguca je izjava kardinala Puljica o „hrvatskom Bobovcu“, iako to Bobovac kao prijestolnica Bosanskog kraljevstva i mjesto gdje se cuvala kruna bosanska, nikad nije bio. Je li to posljedica neinformiranosti ili lose namjere u ovom slucaju nije presudno. Presudno je to da ova i ovakva prekrajanja povijesti srednjovjekovne Bosne nisu uskladiva sa proklamiranom kardinalovom namjerom da se na Bobovcu moli za „domovinu i za sve narode koji zive u njoj“. Ne moze se naime (iskreno) „moliti“ u ozracju kroatizacije bosanskog Bobovca.
Istina – kardinal nije precizirao sta misli pod pojmom „domovine“ – na Hrvatsku ili na BiH?”
Nakon te izjave, uslijedila je burna reakcija i kritika Katoličke tiskovne agencije (KTA), ali tvrdnji Dubravka Lovrenovića niko nije mogao pera odbiti.
Trećeg novembra ove godine pročitao je Dubravko u bolesničkoj postelji jednu kritiku koju je grupa mojih prijatelja adresirala na politiku HDZ u Bosni. Pisao mi je:
“Vidio sam pismo na intenetu. Drugi put potpiši i mene! U bolnici sam, stomak je u pitanju, nadam se da će biti dobro. Poz.  Dubravko”
Bio je ogorčen i na kroatiziranje Jajca kojeg hrvatska politika i istoriografija također drže gradom “hrvatskih kraljeva.” Svojataju Jajce i srpski nacionalisti pa su jurišali svim raspoloživim oruđima da bi osvojili grad “srpskih kraljeva.”
Smetala mu je kroatizacija bosanskog jezika u Jajcu i drugdje gdje je na vlasti HDZ. Također je javno ustao protiv negiranja bosanskog jezika kada je SANU  ustvrdila kako ne postoji bosanski jezik. Tada mi je u kameru akademik prof. dr. Dubravko Lovrenović dao izjavu koju možete pogledati na  linku ispod teksta.
Teško je podnio, ali se hrabro borio za istinu o tragičnom kraju dječaka Mahira, sina iz prvog braka njegove supruge Alise, dječaka kojeg je prihvatio i volio kao svog sina. Pisao mi je kako užurbano radi na knjizi u kojoj će iznijeti nove detalje o nasilju i školi zbog kojeg je Mahir sebi skončao život.
Prošlog ljeta sam zamolio Dubravka Lovrenovića pročita rukopis knjige “Glavu dole! Ruke na leđa!” Sabahudina Dudina Šehovića. Bez imalo oklijevanja, odmah je prihvatio i napisao opsežnu recenziju iz koje izdvajam ovaj dio:
“Knjiga je puna stravičnih detalja različitih oblika terora, imena i prezimena žrtava i zločinaca, lokaliteta, okolnosti logoraškog života ispunjenih sadističkim poniženjima, batinama i likvidacijama, kada iz (dojučerašnjeg) čovjeka na površinu izbiju mutni nagoni i pritajeni arhetipski kodovi, kada civilizacija biva odbačena poput starih, iznošenih stvari. Ovo iskliznuće ljudskog uma u opasno područje kainovskih nagona i najnižih patrijarhalnih osvetničkih mitova, prelomilo se preko Dudinovih leđa brutalno, bez ikakve najave i bez ikakvog stvarnog razloga. Dojučerašnji mirni i pomalo, na bosanski način hedonistički život, preko noći se pretvorio u noćnu moru, u koju ni sam Dudin često nije mogao povjerovati, iako je sve gledao vlastitim očima i sve osjetio svakim damarom. Prošao je poniženja, premlaćivanja, gledao je likvidaciju svojih prvih komšija ubijanih od dojučerašnjih prvih komšija, naslušao se i nagledao scena od kojih se čovjeku diže kosa na glavi, osjetio je užasan strah od kojeg se ledi krv u žilama i istovremeno prevladao taj strah, prešavši granicu nakon koje se smrt čini boljom od takvog života ili onoga što se tim imenom zove. Dugo se nalazio na tankoj granici između života i  smrti, između jave i sna, između ludila i bunila i – na kraju – ipak smogao snage da sve to opiše, i da mirom istočnjačkog mudraca ni ne pomišlja, a kamoli poziva na osvetu. U tome se sastoji Dudinova velika pobjeda nad Zlom koje se jedino tako i može savladati – da ga se nastoji ignorirati. Jer izopačena logika Zla je takva da se, gotovo u pravilu, poziva na Dobro i na tzv. više ciljeve. Ko jednom upadne u taj đavolji krug teško ili nikako iz njega izlazi, trajno ostaje svoja vlastita žrtva. Dudin živi svoj, oni žive svoj Pakao, uvjeren sam da Dudin svoj ne bi mijenjao za njihov. Uz jednu bitnu razliku: oba Pakla proizvela je samo jedna strana, žrtve su obje, svaka na svoj način, jedna krvavih ruku, druga slomljene ruke, rebara i vilice, bez jednoga bubrega, obnevidjela. Jer zločinac je, riječima Ericha Fromma, zapao u duboko otuđenje, njegova moć jednako je velika kao i njegov strah. Nacionalizam koji ga je pokretao nije ništa drugo nego “oblik rodoskrvnjenja, idolopoklonstva, ludila”, a “patriotizam je (samo) njegov kult.”
Ne samo da je napisao opsežan tekst o knjizi, nego je Dubravko odmah poželio da se upozna sa autorom knjige Sabahudinom Šehovićem. Čuli su se nekoliko puta telefonom. Dudin je Dubravku poslao svoju knjigu. Postali svoji kao da su zajedno u Rici i Zborištu odrasli.  Zadnji put Dudin i Dubravko su razgovarali prije dvadesetak dana. Dubravko se nadao ozdravljenju i obećao Dudinu prvom zgodom doći u Bihać na sretanje…
U mojim sjećanjima Dubravko Lovrenović ostaje upamćen kao draga, istinoljubiva osoba, veliki čovjek velikog ljudskog i bosanskog srca, pouzdani jaran koji ne umije izdati. Svoju ljubav i privrženost Bosni dokazivao je čitavim životom i kao obični građanin i kao vrsni naučinik povjesničar šireći je.
Nevjerica i tuga o Dubravkovom preranom odlasku uselila se u moje srce.
Ovdje je tmurno i cijeli dan sipi kiša, kao da i nebo tuguje sa mnom.
Zbogom prijatelju!
Neka Te Dragi Bog daruje za sva dobra koja si uradio na ovom svijetu i neka Ti u džennetu  Pliva vječno žubori!
Windsor, 17. januara 2017.
https://www.youtube.com/watch?v=BfIXLlbJKCY
***
https://www.klix.ba/vijesti/bih/komemoracija-dubravku-lovrenovicu-evropa-je-izgubila-velikog-strucnjaka-a-kolege-dobrog-prijatelja/170118065

Нихад Филиповић: КОМЕ СУ ТУРЦИ ВИШЕ ВАЉАЛИ

Нихад Филиповићnihad_filipovic

КОМЕ СУ ТУРЦИ ВИШЕ ВАЉАЛИ

Javno ne čestitam pravoslavni Božić, a nemam ništa protiv privatno ga čestitati mojim prijateljima, ne prevrtranetrima i kobajagi pravoslavnim na kub, nego onim rijetkim iskrenim, skromnim vjernicima što se ne razmeću i ne mašu vjerovanjem kao zastavom kojom legitimiraju svakav smrad i nečovještvo.
Ne čestitam javno budući Srpsku Pravoslavnu Crkvu držim odgovornom za duhovno pripremanje genocida nad bosanskim muslimanima. A izvinjenja, pokore i pokajanja nema. I dok je tako, ja toj popovskoj bulementi ne čestitam.

  1. Zato umjesto čestitke, popovima i svima koji ne znaju. evo jednog ČINJENIČNOG potsjećanja –

    ISTORIJE O KOJOJ NAS NIŠTA NISMO ČULI U ŠKOLAMA.

    (Preneseno sa portala Bošnjačko Oko; jedina moja skromna primjedba na donji tekst je: nisu Turci gradili, ali nisu ni branili, ni smateli da se gradi, a da su financijski pomagali i doprinosili- i toga je bilo)

    КОМЕ СУ ТУРЦИ ВИШЕ ВАЉАЛИ?

    Aуtoр: Сaбko Жигa (ћирилицom – пo жeљи aуtoрa)

    У српском хисторографији Турци се углавном спомињу као варвари који су “џамијали” цркве а Бошњаци као њихови послушници. Требало би се ипак подсjетити да су за 400 година турске владавине Босном Бошњаци подигли преко четрдесет устанака а да је прва српска (невесињска пушка) запуцала тек на инцијативу Аустрије средином 19 виjека. Од Мустјбега Лицког, преко Мује Хрњице, Илхамије до Хусејн паше Градашчевића и Мухамеда Хаџијамаковића сви су се муслимански национални хероји поред Аустријанаца борили и против Турака. Требало би се такође сjетити да су у многе крајеве Турци населили православце и да су им прве цркве управо они подигли.
    И стара и нову православну цркву у Сарајеву су направили Турци исто тако и обе цркве у Мостару . Турци су у Босни подигли преко стотину православних цркава а нису срушили ни једну. Турци су православце, данашње Србе населили у босанску Крајину, сjеверну и централну Босну, Лику , Славонију . Досељеним Власима у Босни само у 16 и поцетком 17 стољеца Турци граде манастире Папраћу , Тврдош , Житомислић , Озрен , Возућа , Удрим , Ломницу , Тамну итд ….
    Осим што су православце населили у Славонију Турци су оснивали и прву српску епархија на тлу Славоније – Пожешку епархију 1582 г. Најстарије православне манастире у Славонији – Пакру и Ораховицу, као и Дејановац или Крушковац код Окучана такођер су направили Турци.
    И Србе у Книнској крајини су населили Турци (додуше не као Србе). Врлика , Клис , Цетина , Сињ , Книн , Обровац , Дрниш су поцетком 17 века сви одреда били бошњацка муслиманска насеља. Венециjанским освајања су за неке значиле прогонство у Босну , а многи су прихватили хришћанство и остали . Као прави Босанци из крмалука су прихватили православље а не католичанство. Дакле, и њих су Турци тамо доселили .
    Сjетимо се да су до доласка Турака у Београду живjели Маџари а да је најстарија православна црква у Београду – црква Ружица некада била католичка.
    Питање се само намеће. Ако је тако тежак турски зулум био зашто су се православци чак и средином 19. стољеца из ” слободне ” Црне Горе насељавали у Босански пашалук.
    НЕКЕ ОД ПРАВОСЛАВНИХ ЦРКВА саграђених ЗА ВРЕМЕ османске владавине У БОСНИ:
    Стара православна црква Сарајево 1527.
    Нова саборна Црква Сарајево 1863-1868
    Црква Рођења Пресвете Богородице Мостар 1834
    Саборна црква Мостар 1863-1873 .
    Црква Успенија Пресвете Богородице у Ливну 1859.
    Стара православна Црква Брчко 1839
    Храм рођења Светог Јована Претече Зворник 1819
    Црква светог оца Николаја у Фоци 1857.
    Православна црква Столац 1870. Год.
    Црква Успенија Пресвете Богородице Тузла 1874.
    Православна Црква у Љубушком 1864.
    Православна црква ” Успења Пресвете Богородице ” , Габела 19.вијека
    Црква Успења Пресвете Богородице у Травнику 1852
    Црква Св . великомученика Прокопија у Високом 1857.
    Храм Светог Богојављења у Герзову Саграћен 1858.
    Храм Вазнесења Господњег у Кљевцима 1850
    Храм св . пророка Илије у Пецкој 1858
    Храм св . оца Николаја у Среденику , Бањица 18. век
    Храм св . ап . Петра и Павла у Саници Горњој 1850
    Храм св . ап . Петра и Павла у Санском Мосту 1873
    Храм Успенија Пресвете Богородице у Старом Мајдану 1861.
    Храм Рођења св . Јована Крститеља у Хашанима 1868.
    Храм Преображења Господњег у Великом Цвјетнићу 1788.
    Црква у Црном Лугу 1855.
    Св . пророка Илије Сокоцу грађена од 1876.
    Стара црква брвнара у Анџић између 1875. и 1878.
    Црква Успења Пресвете Богородице на Луцу 1834.
    Црква Успења Пресвете Богородице у Чајничу 1863.
    Црква Светог Николе У Челебићи 1834.
    Храм Рођења Пресвете Богородице у Чипуљићу , Бугојно , 1853.
    Црква Св . Климента Мостаћи код Требиња ( КСВ век )
    Црква Св . Арханђела код Ластве ( КСВИ век )
    Манастир Тавна првипут споменут 1548.
    Манастир Глоговца 1867-1869.
    Храм родјења пресветле Богородице у Буковац 1866.
    Храм у Чајничу , око 1574.
    Манастир Гомионица , 1596.
    Крупа на Врбасу 19 век
    Манастир Сасе 1557.
    Манастир Света Тројица Возућа 1856-1859.
    Манастир Озрен 1557.
    Манастир Ломница 1578.
    Манастир Липље (крај 15 века)
    Манастир Житомишљић 1566.
    Манастир Папраца 1540.
    Манастир Тврдош 1510.
    Манастир Дужи 18 век
    Манастир Добрицевио 17 век
    Манастир у Ловници 1578г . итд, итд.

    Градили су Турци и ван Босне и Славоније :
    Манастир Добриловина из 1592.
    Пивски манастир 1586.
    Св . Тројица Овчарско – кабларске манастир 1595.
    Манастир Јовање 1536.
    Преображење – Западне Морава.1530 .
    Манастир Острог 17 ст

    IMG_9968Фрагмент написа изнад улазних врата срушене Ферхадије  – већи дио срушене џамије завршио је на сметљишту

    Да су се у рату деведесетих Бошњаци руководили српскиm примером и уништавали остатке османске владавине , мало која стара црква у Босни би остала читава.
    Ипак велики број тих цркава и манастира су порушени од стране хришћана (самостан Плехани, манастир Житомислић , православна црква у Мостару), вјероватно зато што су их подсјецали на мрске Турке

     

MOJIM PRIJATELJIMA PRAVOSLAVNE VJERE NEKA JE BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ!

img_0079

Slika

Najzad – jedna lijepa vijest: Semir VRANIĆ, ZVIJEZDA AKADEMSKE MEDICINE

AlJAZEERA BALKANS

TEME

31. Decembar 2016.

Semir Vranić, zvijezda akademske medicine

Časopis The Pathologist svrstao je Vranića među 100 najperspektivnijih stručnjaka iz oblasti patologije i laboratorijske medicine u svijetu.
Vranić (u sredini) na ovogodišnjem kongresu američkih patologa sa potpredsjednikom Američke i kanadske akademije patologa za 2015/16 David B. Kaminskyjem (lijevo) (United States & Canadian Academy of Pathology) i profesorom John R. Goldblumom (desno)Ustupljeno Al Jazeeri

Trebinjac Semir Vranić, docent Medicinskog fakulteta u Sarajevu, našao se na listi 100 najperspektivnijih stručnjaka iz oblasti patologije i laboratorijske medicine za 2016.

Među ‘najmoćnijih 100’ (Top 100 Power) stručnog časopisa The Pathologist predstavljeni su patolozi koji su ostvarili najveći utjecaj i čija dostignuća su bila revolucionarna za istraživanje u ovoj oblasti medicine, ili su značajno poboljšala njegu i liječenje pacijenata.

Vranić je jedan od rijetkih patologa koji su se našli na toj listi, a da nisu iz Sjedinjenih Američkih Država. Za naučnike na toj listi je časopis The Pathologist napisao da su zvijezde u usponu u oblasti patologije,a mediji u regiji su o Vraniću svojevremeno pisali kao o najuspješnijem doktorantu Sveučilišta u Zagrebu.

Za Al Jazeeru govori o svom dosadašnjem radu, planovima i perspektivi za mlade naučnike u BiH…

  • Jedan od rijetkih ste neameričkih patologa koji se našao na prestižnoj listi perspektivnih stručnjaka u području patologije i labaratorijske medicine. U obrazloženju se navodi da ste ‘čovjek spreman na velike promjene kako bi stvari krenule na bolje’. Koliko Vam znači ova nominacija?

– Sigurno da je ova nagrada veliko priznanje za moj dosadašnji rad, a definitivno jest i veliki poticaj za budućnost. Naći se u društvu stotinjak kolega koji svaki na svoj način i predano doprinosi razvoju nauke i doprinosi novim otkrićima nije samo priznanje, već i velika obaveza. Posebno me raduje što su me nominirale kolege iz drugih zemalja i što je ovo ujedno i priznanje za Bosnu i Hercegovinu. Ovo posebno ističem zbog činjenice da je konkurencija bila ogromna.

  • Navodi se i da ste Vašim radom pomogli i u ‘smanjenju jaza između BiH, Hrvatske i Srbije, tri države koje su do nedavno međusobno ratovale’. Kako to komentarišete?

– Ovaj dio obrazloženja odnosi se na moje profesionalne i akademske aktivnosti koje su vezane za unapređenje kvalitete patološke službe u Bosni i Hercegovini i zemljama okruženja. U nekoliko segmenata se trudim da uspostavimo dobru suradnju i da se Sarajevo dobro pozicionira u ovoj oblasti:

a) Uspostavljanjem „Bryan Warren Škole patologije“, u čast pokojnog doktora Bryana Warrena. Naime, ovaj profesor patologije sa Oxforda je u ime Britanskog odjela Međunarodne akademije patologije (British Division of the International Academy of Pathology/BDIAP/) još 2006. godine inicirao suradnju sa sarajevskom Patologijom. Prva škola je održana 2007. u Sarajevu, a 10. jubilarna početkom novembra 2016. godine.

U proteklih 10 godina gostovalo je ukupno 25 vrhunskih predavača-patologa, najvećim dijelom iz Velike Britanije, ali i drugih zemalja, a među učesnicima su bili patolozi iz cijele Bosne i Hercegovine, ali i zemalja okruženja, prije svih iz Srbije, Hrvatske, ali i i Slovenije, Austrije, Rumunije; s druge strane, BDIAP aktivno sponzorira edukacijske seminare i kongrese patologa i specijalizanata patologije svake godine. Ta edukacija se odnosi prevashodno na patologe iz Bosne i Hercegovine, ali manjim dijelom i iz drugih zemalja okruženja;

b) Prošle godine krenula je i aktivna suradnja sa „Turkish Division of the International Academy of Pathology“, sa ciljem poboljšanja citopatološke dijagnostike u Bosni i Hercegovini. Prva škola citopatologije održana je u junu 2016. u Sarajevu, a planirali smo održavanje druge škole u proljeće 2017. godine. Osim toga, moje znanstvene i akademske aktivnosti su vezane za umrežavanje sa zemljama bivše Jugoslavije, ali i drugim zemljama iz okruženja (npr. Češka Republika, Mađarska, Turska).

  • Koja su Vaša dosadašnja dostignuća na polju patologije?

– Već 12 godina, tj. od završetka studija medicine, aktivno sam uključen u istraživanja molekularnih i genetskih promjena kod rijetkih podtipova karcinoma dojke i o tome sam do sada objavio 30 radova u europskim i američkim časopisima. Zadnje dvije godine vrlo aktivno sam uključen u istraživanja koja se odnose na ispitivanje imunoloških biomarkera kod tumora, a to je danas nezaobilazna tema zbog velikih dostignuća i terapijskih postignuća u tretmanu karcinoma pluća, bubrega, mokraćnog mjehura, malignog melanoma i Hodgkinovog limfoma. Jedan rad, na kojem sam koautor, a objavljen je u časopisu Američke asocijacije za istraživanje raka (AACR), proglašen je 2015. godine među najcitiranije i najutjecajnije radove koje je AACR objavio u 2014. godini.

Trenutno radim na jednom velikom projektu profiliranja i testiranja imunoloških biomarkera kod primarnih i metastatskih tumora na plućima. Sa kolegama iz Zagreba radim na istraživanju karcinoma jajnika, a preko istraživanja moga doktoranta dr. Faruka Skenderija, uključen sam aktivno u istraživanja rijetkih podtipova karcinoma bubrega (projekt sa kolegama iz Plzena, Češka Republika).

  • O Vama su mediji u regiji svojevremeno pisali kao o najuspješnijem doktorantu zagrebačkog Sveučilišta, a The Pathologist navodi kako ste, uprkos brojnim ponudama iz inostranstva, odlučili ostati u BiH. Zašto ste se odlučili na taj potez?

– Mislim da je važno raditi na unapređenju medicinske struke u Bosni i Hercegovini i poboljšanju profesionalnih, znanstvenih i akademskih uvjeta u našoj zemlji, a najbolji način za to je kroz transfer znanja iz razvijenih zemalja, u mome slučaju iz Sjedinjenih Država, Velike Britanije i Italije, gdje sam boravio na istraživačkim projektima i postdoktorskim usavršavanjima.

Od 2014. godine sam glavni urednik u jedinom indeksiranom bh. časopisu Bosnian Journal of Basic Medical Sciences (jedini bh. časopis koji je indeksiran u bibliografskoj bazi Science Citation Index), preko kojega aktivno pokušavam unaprijediti kvalitet akademske medicine u Bosni i Hercegovini, te povećati znanstvenu i akademsku vidljivost naše zemlje u razvijenom svijetu.

  • Navedeno je i da želite proširiti svoje znanje u oblasti molekularne patologije. Šta to podrazumijeva?

– U današnjoj eri ciljane terapije tumora („targeted therapy“, „personalized medicine“) molekularna patologija je nezaobilazan dio patologije i postala je obavezan dio edukacije u razvijenom svijetu, npr. u Americi postoji i posebna specijalizacija iz molekularne patologije. Moja nastojanja u tom smislu su znanstveno-istraživačka s jedne, ali i profesionalna s druge strane, vezana za optimizaciju biomarkera za ciljanu terapiju tumora.

  • Kakve su mogućnosti napredovanja u oblasti patologije i akademske medicine u BiH u odnosu na zemlje regije?

– Naš sistem je poprilično ograničavajući po pitanju mogućnosti. Jedina opcija uz sistematičan rad je prioritetiziranje i podsticanje stalnog umrežavanja s institucijama u razvijenim zemljama, korištenje fondova Europske unije, te fondova različitih strukovnih udruženja i asocijacija.

  • Jedan od Vaših ciljeva je da u BiH uspostavite centar za proučavanje raka i genomiku. Kada bi ta ideja mogla zaživjeti?

– To vam ne mogu precizno odgovoriti jer malo zavisi od mene, a mnogo više od sistema u kojem radim. Ono što je sigurno – takav jedan centar bi bio odlična osnova za unapređenje kvaliteta istraživanja, jačanja osnove za kvalitetne doktorate, te ujedno i jačanje medicinskih nauka u Bosni i Hercegovini, općenito. Supstrat za istraživanja je već prisutan, ali najvećim dijelom neiskorišten zbog nedostatne istraživačke infrastrukture.

  • Šta vas inspiriše da se bavite naukom?

– Nauka i istraživanja su osnovni pokretači razvoja jednog društva i bez njih je društvo osuđeno na stagnaciju. Osnovni pokretački motiv u mome slučaju je želja za novim saznanjima i dostignućima, čije će krajnje pozitivne učinke osjetiti pacijenti.

  • Kako vidite perspektivu za mlade naučnike/pronalazače u BiH?

– Odgovor je vrlo jednostavan – kroz umrežavanje sa institucijama u razvijenim i osviještenim zemljama. Edukacije i studijski boravci u razvijenom svijetu su ključ.

Izvor: Al Jazeera

***

Dr. VRANIĆA I MENE ZBLIŽILA SEVDALINKA

img_1069

Semira Vranića sam upoznao prije petnaestak godina. Bio srednjoškolac, prognanik iz Trebinja u  Danskoj.

Tada sam uređivao i vodio “Radio za građane iz Bosne i Hercegovine” u Windsoru u Canadi pri CJAM radiju.

Svaka emisija, uz vijesti i komentare o zbivanjima u Bosni i oko Bosne, bila je tematizirana – bilo je tako govora o bosanskom jeziku, povijesti Bosne, pjesniku Musi Ćazimu Ćatiću, Indexima, Mula Mustafi Bašeskiji…,  a jedna od emisija bila je posvećena sevdalinci.

Nemajući svoje literature na tu temu, posegnuo sam za internetom i tamo naišao na web- stranicu Semira Vranića. Koristio sam sve što mi je trebalo za moju emisiju, spomenuo izvor, spomenuo Semira, te mu se e-mailom zahvalio.
img_9612Na moje iznenađenje, Semir je uzvratio e-mailom i tako je počelo naše druženje – prvo u virtualnom, a zatim i u stvarnom životu. Emisiju koju sam prvi pokrenuo i uređivao na bosanskom jeziku u Windsoru odavno ne uređujem; Dr. Semir Vranić danas uređuje mjesečnu emisiju “Iz povijesti sevdalinke” koju imam čast čuti prije svih slušatelja Radija BH 1 jer mi je šalje na moju e-mail adresu. (Emisije možete slušati na soundcloud.com. Na ovom linku je prva, a tu se mogu  naći i ostale emisije:

soundclouduhttps://soundcloud.com/semir-vranic/emisija-iz-povijesti-sevdalinke-bh-radio-1-april-2016

Godinama smo gradili i učvršćivali međusobne prijateljske veze. Poslao bih ponekad  Semiru rijedak snimak ričkih pivača Zile i Zibe, Vlasinjke Đulbe, kucukanje u šargiju njenog sina Huse Šahmana. Iz Bosne bi na moju canadsku kućnu adresu stiglo po nekoliko CD-ova, sve probrane sevdalinke u izvođenju znanih i neznanih – ili nepravedno zaboravljenih vrsnih pjevača i muzičara. Tako se na radost Hajrinu i moju, naša zbirka sevdalinki uvećavala iz godine u godinu. Kada dođi u posjetu, Semir redovno ponese i laptop – pa nam presnimi sve što ima od sevdalinki. Darivao nam je i nekoliko knjiga.

I sada me Semir obraduje rijetkim snimkom do kojeg je došao samo njemu znanim putem, pa se u mojoj muzičkoj arhivi nalazi kompletan repertoar Zaima Imamovića, Zehre Deović, Safeta Isovića, Himze Polovine…,  kao i brojnih pjevača koji su snimali sevdalinke uz pratnju beogradskih orkestra Carevca, Radetića…

Tu su i naučni radovi o sevdalinci, zapisi izvornih pjesama domaćih i stranih sakupljača. To je veliko muzičko blago koje svojim naučnim radom neprestano obogaćuje dr. Vranić.. A kakvo tek muzičko bogatstvo posjeduje Dr. Vranić! Pa nema niti jednog snimka sevdalinke do kojeg se moglo doći a da ga on ne posjeduje; u njegovoj zbirci su naučni radovi o sevdalinci skupljani ne samo po Bosni i susjednim državama, nego i po knjižnicama i univerzitetima diljem svijeta. Tu je i knjiga na temu sevdalinke koju je radio zajedno sa r. Omerom Pobrićem i drugi znanstveni radovi. Gdje god postoji nešto o sevdalinci, a dr. Vranić  nekako sazna – on će sigurno doći do toga, taman to košta čitavo bogatstvo.

img_9387

Mliništa, 2014.

Semir Vranić se vratio iz izbjeglištva u Sarajevo, studirao i u rekordnom vremenu doktorirao na Medicinskom fakultetu, da bi nekoliko godina kasnije bio proglašen najuspješnijim doktorantom na Sveučilištu u Zagrebu.

Dr. Semir Vranić je briljantan svjetski naučnik, dični Bosanac, ponos Bosne i svih koji ga poznaju,  građanin svijeta, član svjetske akademske zajednice.  Kao i mnogi od nas, ogorčen je situacijom u Bosni. (Bosna ima jako korijenje, pa se ne da dušmanima lahko iščupati, rekao mi je jednom) Za razlilku od većine nas – on ne ostaje na riječima. Dr. Vranić pokušava od Bosne napraviti respektabilnu zemlju – i to na  svom, medicinskom polju, gdje je uz poznavanje sevdalnike – vrhunski, ne samo bosanski – nego i svjetski znanstvenik.

img_8464

Ajvatovica, 2015.

Pa, kome nije mila priča o dr. Vraniću koju ispisuje na Al Jazeeri Harun Cero?

Zar se ja osobno ne smijem i javno podičiti i pohvaliti kako poznajem toga vrsnog učenjaka i istinskog Bošnjaka – Bosanca, čak i privatno.

Kad god je bilo prilike, sretali smo se ne samo u Sarajevu ili Varcar Vakufu, nego i u Americi.

Postali smo kućni prijatelji. Svakoga ljeta dr. Vranić odvoji vrijeme da bi posjetio svoga prijatelja u Varcar Vakufu, da bi upitao Hajru za zdravlje, pogledao naše canadske medicinske nalaze. Nikad ne dodijavamo, ali se plaho i ne ustručavamo.

Iz Varcara put nas vodio na tvrđu Bočac, u jajačke Katakombe; na mezaru u Velagićima učili smo El Fatihu pobijenim muslimanima, bili na pazarni dan u Ključu,  na Sani u Velečevu, išli u Gerzovo, na vrelo Plive, u Jezero, obišli Titov voz na Mliništima, slikali velike bašluke u Filipovića mezaru u Odžaku kod Glamoča, u Bašiča mezaru. Bili smo u Pruscu, na Zelenikovcu, penjali se  na vrh Lisine i pekli ribu na žaru, bili u Šibovima prošlog ljeta, brali mirisnu majčinu dušicu i pretresli stotinu tema sjedeći uz lisinki grguljavi potok. Planirali smo idućeg ljeta u Hlivno i Duvno…

img_3890

Na vrhu Lisine, ljeto 2016.

Dr. Semir Vranić je inače strastveni hodoljubac, kako po bosanskim znanim i neznanim stazama, tako i po svjetskim metropolama i krajevima. Gdje god da je, dr. Semir Vranić stječe nova znanja i usavršava se kao medcinski znanstvenik i sevdalija, svima nama, Bosni svijetu na hair.

img_1002

Ljeto 2016., Šibovi

Kada sam se jesenas razbolio, Dr. Vranić se zatekao u New Yorku. Otuda je zamolio svoga kolegu patologa u Travniku da moj pataloški nalaz uradi za dan…Pomno je pratio moje zdravstveno stanje, savjetovao, sokolio i mene i moju obitelj.

I danas smo razmijenili poruke.
Čestitao sam uz “aferim” za sve što je postigao na naučnom medicinskom polju nakon što sam pročitao ovaj inetrview na Al Jazeeri. On se zahvalio  na svoj način, jednom lijepom sevdalinkom, u izvođenju dueta Isović-Petrović i pjesmom “Ječam žele tuzlanke djevojke.”

  • Poklanjam prijatelju dr. Semiru Vraniću moj video spot sevdalinke  “S one strane vode Sane” koju pjeva Safet Isović  uz želje za još uspješnijom godinom na njegovom znanstvenom medicinskom polju u kojoj smo upravo unišli – jer je to na dobrobit i Bosne i čitavog svijeta.
  • https://www.youtube.com/watch?v=rJjQk10Ydzw

Prethodni stariji unosi