DODIKOVIM REFERENDUMOM NESTAJE DAYTONSKI SISTEM I RS, A VRAĆA SE USTAV REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE

Razgovor sa generalom i prvim komandantom Armije RBiH Seferom HALILOVIĆEM

DODIKOVIM REFERENDUMOM NESTAJE DAYTONSKI SISTEM I RS, A VRAĆA SE USTAV REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE

Ibrahim Halilović: Kako gledate na Dodikov referendum?
 
sefer 2Gen. Sefer HALILOVIĆ: Održavanjem referenduma u tzv. RS, definitivno prestaje važiti daytonski Sporazum i automatsko po pravnim regulama stupa na snagu Ustav Republike Bosne i Hercegovine.
To je u skladu sa nepobitnom voljom građana izraženom na referendumu 1992. godine o suverenitetu i neovisnosti Republike BiH. Ni jedan novi referednum niko ne može ponovno organizirati sa tako plebiscitarnim izlaskom i tako velikim procentom glasova građana „za.“
Po Ustavu RBiH niko nije imao mandat uskratiti pravo građanima da brane svoju Republiku. To je teško krivično djelo.
Niko nije imao pravo suspednirati Ustav RBiH niti potpisati Daytonski Sporazum jer je to veleizdaja RBiH.
Umjesto što se svi drže Daytona kao pijan plota, sada je pravo vrijeme proglasiti ga mrtvim. Ustvari on je faktički i pravno mrtav od 1996. jer ni tada, a ni do danas nije proveden njegov Annex VII o povratku prognanih svih na svoje.
sefer 6Nažalost, osim BPS-a, niko nije bio spreman odreći se vlasti i fotelja u korist građana i države RBiH– pa je na prvim izborima poslije agresije i genocida – ozvaničeno etničko čišćenje i potvrđena opstojnost – iako ilegalnog dejstonskog sisetma i RS.
Sada tome mora doći kraj. Jer, RS na najdrastičniji način krši i ono što je ostalo od Daytona. RS ne prizna državu Bosnu, ona ne prizna njene institucije, što je neprihvatljivo i nedopustivo: ne postoji država na svijetu u kojoj su njena najvažnije institucije poput Ustavnog suda izložene takvoj neposlušnosti i ignoriranju.
Bošnjačka politika i građani ako im je stalo i do sebe i države, moraju jasno i glasno kazati: Ako se održi taj referendum u RS, prestaje postojati dejtonski Ustav i Sporazum, a na osnovu važećih zakona i propisa, Odluka Ustavnog suda RBiH iz 1992. O ništavnosti proglašenja RS u cilju otcjepljenja od države RBiH, na Ustavnog zakona iz 1996, pa i samog dejtonskog Sporazuma- njegova važnost prestaje. Za dva dana obrazložiću to detaljnije na Televiziji.
Ibrahim Halilović: Umjesto da se dohvate prava, SDA i njima potčinjene organizacije i udruženja, i dalje ne samo da se drže Daytona, čuvaju RS, nego, evo, danas su se oglasile Zelene beretke sa najavom nekakve vježbe. Nije li apsurd da se umjesto prava koje je naše najjače oružje u ruke uzima praćka, jer nema ni oružja ni opreme niti veće populacije građana koji vladaju vojnim vještinama?
Sefer HALILOVIĆ: Zelene beretke su u većini slučajeva utekle iz BosnI i prije nego počela agresija. Ta činjenica govori sve o njima i onima koji manipuliraju s takvima.
Advertisements

NISAM NI U KAKVOM SUKOBU SA ADVOKATOM GORANOM MARIĆEM, ALI ČETNIK GORAN MARIĆ JE U NEIZAZVANOM SUKOBU SA MNOM – I SA PRAVDOM ZBOG POKUŠAJA UBOJSTVA

NISAM NI U KAKVOM SUKOBU SA ADVOKATOM GORANOM MARIĆEM, ALI ČETNIK GORAN MARIĆ JE U NEIZAZVANOM SUKOBU SA MNOM – I SA PRAVDOM

  • Gradom kruže glasine kako sam se sukobio sa uglednim advokatom Goranom Marićem (sinom uglednog sudije i advokata Nike Marića, kako bi se skinula krivica sa nasilnika Gorana Marića – sina Ilije i Zage – koji me pokušao ubiti prije nepun mjesec dana. Gorana Marića je lažima pokušao otkloniti svoju krivicu, preparirao je svjedoke, a na ruku mu ide, misli, i genocidna policija, kao glasine po gradu – ali liječničko uvjrenje o mojim povredama – je neoborivo dokaz njegove krivice 

 

marić

Goran MARIĆ  – prezime se izgovara  otegnuto na kraju, kao da postoji i glas “j” ili udvojeno “i” – sin Ilije i Zage – napadač koji bez razloga i povoda htio ubiti, koji poriče krivicu, a milicija mu ide na ruku kao i preparirani svjedoci: vjerovatno misli da će mu dobro doći i gradske galasine o tome da on nije u sukobu s amnom, nego da sam se ja sukobio sa uglednim advokatom Goranom Marićem, sinom Nikole.. Pravda je u Mrkonjiću misaona imenica, ali postoje načini da se ona dostigne…

Prije nepun mjesec dana nakon što me je svojim autom ugrozio na trotoaru u ulici u Mrkonjić-Gradu, na što sam samo blago prigovorio da je trotoar za pješake, gradski kabadahija, četnik po vokaciji Goran Marić (sin od oca Ilije i majke Zage)  me grubo napao, izvrijeđao da sam kriv za rat, krvoproliće, psovao mi mrtvu Majku, pa me pokušao udaviti u dva navrata, pred više svjedoka – slagao je miliciji kako me nije napadao te kako sam je njega vrijeđao.

 

Nakon što policija blagonaklono primila ovaj napad na moj život, te je napadač saslušan tek nakon šest dana nakon pokušaja ubojstva, umjesto da je bio odmah uhapšen, nakon što su preparirani svi svjedoci – kako nisu ništa vidjeli… – evo novog pokušaja sapiranja krivice. Rekao bih da je ta smišljena podvala  bumarang koji će se Goranu Mariću razbiti o glavu. O čemu se radi?

U gradu je plasirana  priča kako sam se sukobio sa ADVOKATOM Goranom Marićem (sinom ustaškom granatom ubijenog moga prijatelja NIke Marića, sudije i advokata) kako bi se odvratila pažnja od istine da me je bez razloga napao Goran Marić (zadnji slog prezimena se izgovara otegnuto) koji je sin je Ilije i Zage Marić – ćaća mu je bivši vozač u Domu zdravlja, ona trgovkinja u „Zadružnoj trgovini.“

Ovu dezinformaciju doživljavam kao još jedan pokušaj da se skine krivica sa napadača Gorana ( sina Ilije i zage Marića) i prebaci na me i ako treba –  na čestitog gradskog advokata Gorana Maraća iz ugledne obitelji advokata Nike Marića, moga predratnog prijatelja.

Krivicu – pokušaj ubojstva ne može niko zataškati, ni genocidna mrkonjićka milicija koja štiti ratne zločince, koja pokušava po drugi put od mene napadnutog napraviti napadača,  niti svjedoci koji lažu kako nisu nipta vidjeli, niti ovakve gradske priče. Postoji liječiničko uvjerenje o tjelesnoj ozljedi koje sve to demanira.

(Jedan primjer : jedna trgovkinja iz „Mikija“ mi je rekla da ona nije ništa vidjela – kada me Goran Marić pokušao udaviti, ali jeste njena koleginica koja je tada bila unosila robu iz kombija u prodavaonicu. „Ona je vrišteći utrčala u prodavnicu i dobro me prepala,“ rekla je trgovkinja za svoju koleginicu. Obratim se toj trgovkinji „koja je vrišteči utrčala u prodavnicu“ kada me Goran marić pokušao ubiti, a ona – nasmijano, kao nevinašce iz bešike kaže: „Nisma ja ništa vidjela!“ Pitanje na koje i buala lahko može odgovoriti; mora postojati razlog za njen strah, vrisku iprepad kolgeinica i mušterija, ali eto, u mrkonjićkom slučaju – vrišti se onako bez veze, a da onaj ko vrišti ne zna što vrišti i bježi sa lica mjesta, niti oni koje ta osoba prepada imaju pojma o čemu se radi.)

IMG_0971

Ovo je jedan, a zabilježio sam još nekoliko takvih laganja u moje oči kako bi se zaštitio nasilnik Goran Marić, sin Ilije i Zage koji me pokušao ubiti.

Pravda je u Mrkonjiću spora i nedostižna, pravo je svoja suprotnost.

To se pokazuje i u ovom slučaju.

Ali, što se mene tiče – slučaj se neče završiti ni na verrziji priče o napadu koju je miliciji ispričao napadač na me Goran Marić sin Ilije i Zage – niti na pričama kako sam se sukobio sa poštovanim advokatom Goranom Marićem.

STAV – Knjiga koja je potresla Krajinu: Mrkonjić- Grad nekažnjenih zločin

Do cjelovitog teksta – klikom na donji link:

http://faktor.ba/stav-knjiga-koja-je-potresla-krajinu-mrkonjic-grad-nekaznjenih-zlocina/

F. Alispahić: Ibrahime Haliloviću – STID ME JE TVOJE SAMOĆE

Dragoljub TODOROVIĆ
Dragi moj Ibrahime,D (1)
pre jedno desetak minuta procitao sam vesti da si doziveo fizicki atak u Bosni. Sa velikom tugom sam procitao te vesti. Ono sto si doziveo je velika trauma po tebe, a velika tuga po nas koji delimo tvoje liberalne stavove. Ne znam sta bih mogao da ti kazem, meni je u celoj situaciji, za sada, najbitnije da se ti oporavis i da ti prodju zdravstvene tegobe koje su posledica davljenja tih primitivaca. Drzim ti fige da se sto pre oporavis!
Kakvi su to ljudi koji kidisu na jednog nevinog coveka… Ja sam ponovo ostao šokiran. E, moj Ibrahime, ne znam sta se ovo desava. Covek poput tebe ne zasluzuje da mu se desavaju tako ruzne stvari. Nazalost, to je jedan sistem, koji uprkos svemu prezivljava. Iako nisam doživeo fizičko nasilje, ja sam prolazio i prolazim udare podmukle diskriminacije koji se tiču mojih životnih i društvenih stavova, tako da mi je sve ovo u neku ruku i poznato.
Kao i prosli put, i sada ti upucujem ono najvrednije sto imam- iskrenu prijateljsku podrsku i nadu da ces se sto pre oporaviti, te da ces mi se javiti u boljem zdravstvenom stanju. Neka si ti nama ziv i zdrav!
Najsrdacniji pozdravi tebi i tvojima,
Dragoljub
vrbas-misoBedrudin GUŠIĆ: Ma koliko bio nekakav čovjek od pera, priznajem da mi nije lahko sa ovih nekoliko redova i približno dočarati osjećaje koji su u meni nakon vijesti da je u njegovom rodnom Varcar Vakufu/Mrkonjić Gradu, brutalno fizički napadnut moj prijatelj i kolega, naš nepokolebljivi borac za Istinu, Pravdu i Republiku Bosnu i Hercegovinu – Ibrahim Halilović. Vijest me je zatekla “u trku”, na putu prema Zagrebu, a doživio sam je sa zaprepašćenjem i nevjericom, zapravo kao da se meni lično to desilo. U nekom prenesenom smislu tako treba i tumačiti, jer napad na Ibrahima, kojemu je taj bijedni četnički kabadahija pokušao davljenjem oduzeti život, jeste istovremeno napad i na mene…, Marjana…, Fatmira…, Dženanu…, Antu…, Nihada…, Selmu…, Kadru…, odnosno na svih preko 65,000 sljedbenika Zahtjeva za povratak u život Ustava RBiH, odnosno na sve one građane BiH koji ljube Istinu, Pravdu i Bosnu. Napad na Ibrahima je jedna od cijena koja se plaća u ovakvim vremenima, na teritoriju genocidne RS i za izrečenu riječ, stav…Ne, tamo sloboda bilo čega, posebno javne riječi, ne stanuje. Tamo stanuju najcrnji fašizam i aparthejd. Pred licem “slobodarske” i “antifašističke” Evrope i pred licem tzv. službenog Sarajeva. To su samo obične farse. Da je kojim slučajem negdje u Federaciji BiH napadnut novinar srpske nacionalnosti, ne samo da bi se digli Vučić, Dačić, Vulin i ostala post i promiloševićka kalakotra, nego bi se digao i Bakir i slični njemu u Sarajevu u odbranu slobode javne riječi. Ovoga puta svi takvi šute kao zaliveni na napad na dugogodišnjeg novinara TV SA i sada slobodnog novinara. Ibrahim jeste slobodan jer se sam, skupa sa svojim istomišljenicima, izborio i bori za tu slobodu, ali i plaća visoku cijenu toga. Cijene ne bi bilo, ili bi bila zanemarljiva, da djeluje u nekoj slobodnoj demokratskoj sredini. Svi znamo u kakvoj sredini, odnosno mraku, djeluje i obitava naš Ibrahim. 

https://bedrudingusic.wordpress.com/2016/08/01/slijedom-pokusaja-likvidacije-novinara-ibrahima-halilovica-u-mrkonjic-graduvarcar-vakufu-svi-mi-kojima-je-do-bosne-istine-i-pravde-smo-ibrahim-halilovic/

sefer 3

Sefer Halilović Zato, dajući mu punu podršku na njegovom dugogodišnjem javnom angažmanu, suosjećam u potpunosti s njim i njegovom životnom dramom kroz koju trenutno prolazi, te pozivam sve slobodoljubive građane BiH, javne djelatnike bilo koje provenijencije, baštinike Istine i Pravde, sve patriote R BiH, da svi do jednoga, bez obzira na eventualne ideološke i svjetonazorske razlike, stanemo iza našeg Ibrahima jer napad na njega jeste napad i na sve nas. BUDIMO SVI – IBRAHIM HALILOVIĆ!

Dragi Ibrahime Haliloviću, stid me tvoje samoće!

Kad bi Bakir Izetbegović bio tzv. lider u Bošnjaka
a ne šonjara
kad bi razni drugi tzv. lideri, tipa Kavazovića, Cerića, Lavića, itd.
bili na nivou povijesnog zadatka,
namjesto što filozofiraju po kabinetima i hladovinama,
kad bi tzv. Koordinacija bošnjačkih nevladinih organizacija
bila uz svoj narod, namjesto što brine turske brige,
oni bi otišli da posjete legendu bh. novinarstva
odvažnog patriotu Ibrahima Halilovića,
da stajanjem uz njega stanu uz svakog ugroženog Bošnjaka!

Dragi Ibrahim Halilovic, stid me tvoje samoće!

aida dedićAida Dedic : Ko ne osudi ovaj teroristički napad i pokusaj ubistva g. Ibrahima Halilovica,smatramo ga neprijateljem broj jedan naše RBiH.
Uskogrudni partijski interesi i idolopoklonstvo prema pojedincima, NIJE patriotizam, ne smatra se ” odbranom i zaštitom RBiH. Naprotiv!
Odbrana i zaštita,stupanj solidarnosti svakog pojedinca, individue,slobodarskog čovjeka za naše protjerane gradjane, Bosnjake i druge iz okupiranog, a zatim prodanog dijela Bosne, je moralna obaveza i dužnost svakog od nas. Ko to ne učini i ignorira ovaj pokusaj ubistva nad Ibrahimom Halilovicem, taj je saucesnik/ komplice u izdaji drzave i legalizuje genocid i ubistva naseg naroda!

jasmina, jasaJasmina Jasa Demirović

Ocito iz nacionalne mrznje, ne odustaj s tuzbom Ibrahime

IbroIbro Suhopoljac Ibrahime, budi oprezan, jer je tkz. RS najcrnija rupa živućeg fašizma u Evropi a možda i u Svijetu. Čak i oni Srbi koji ne podržavaju fašizam ćute, što znači da se prećutno solidarišu. To je ono najstrašnije, čini mi se. Pazi ti poštari, seljaci, traktoristi, penzioneri, policajci, inžinjeri, političari …ćute kao jedan, o bosnjačkim grobnicama! Žive uz naše mezare, prave parkove, kuće, štale na mrtvim tjelesima. I, ćute! I žene bolan ćute! Majke koje rađaju svoju djecu, uz masovne bošnjačke grobnice!? Ama gdje to bolan ima? To je fašizam na djelu, u životu, u surovoj realnosti.
Fašizam je surov, ako je jači, i kukavan ako ima pravog takmaca na suprotnoj strani. Tebe, ni druge Bošnjake, u tkz. RS nema ko da štiti. Četnici to razumiju i zato se razmeću, zato te presreću i napadaju. Ti si hrabar i dostojanstven čovjek i bodeš ih u oči svojim radom. Teške bitke tek dolaze za konačno oslobođenje zemlje od fašizma. Stoga, oprez! Najveće ubice su, kroz historiju, bili redovno najveći životni gubitnici i ljudske fukare. A toga u šumskoj na izvoz!
 Jahija
Mačković JahijaDok intelektualci šute a mali čovjek sam je nemoćan, to će čini se – biti njihova praksa i dalje! Želim ti Ibrahime dug i zdrav život pa da doziviš ostvarenje svih svojih pravednih ciljeva sa mnogobrojnim istomišljenicima i ljudima žednim one prave, čiste istine i pravde!
Nihad Filipovićnihad_filipovic

Kao znak solidarnosti i poštovanja za dugogodišnju borbu, osobnu žrtvu i odricanje na putu Istine, prenosim ovu objavu cijenjenog Ibrahima Halilovića, sa reagiranjem par bosanskih patriota, na sramni napad Mrkonjićkih ĐIKANA, kojima je ovaj naš poznati žurnalista, tv. reporter i uporan borac za građansku bosansku republiku, bio nedavno izložen u svom rodnom Varcar Vakufu.

Istina ima cijenu. Što veća istina, to veća cijena. Zato prosječni nisu u stanju istrajati na putevima traganja za istinom. Ibrahim je onaj iznad i izvan tog prosjeka.
Pratim njegov bosanski patriotski angažman već godinama. Sve što mogu reći ovom prilikom kao podrška Ibrahimu, čini se najbolje sažima onaj Humin stih iz njegove pjesme “Hanarin pogled”:

I znaj Amra, oni što idu putevima utrtim,
ne pale svjetla onima što dolaze.

Ibrahim već dugo pali svjetla, pogašena još tamo davno neđe u bespućima tragične bosanske povijesti.
Pali svjetla Ibrahim, ne samo u svom rodnom Varcaru, nego i diljem Bosne.
Ibrahim pali, a ĐIKANI gasnu. A ne znajući hudnjaci da sa svakim svjetlom ugašenim i sami gasnu i nestaju u mraku sopstvenog đikanskog smrada.

***
Komentar:
Ove riječi podrške od uglednih i cijenjenih  istinskih boraca za pravdu, za slobodu, ljudska prava i za RBiH, kao i mnogih drugih, veliko su ohrabrenje za me. Nisam, sam, iako ni jedna institucija države, nevladina organizacija ili medij nije stao u obranu moga osnovnog ljudskog prava  na život.
IMG_0038Dragocjenije od tih i takvih institucija – za mene je ova podrška prijatelja i suboraca.
Kada bi me podržao i sa mnom se slodarizirao ne daj Bože Bakir Izetbegović. ili pak Husein Kavazović, Senadin Lavić, Enver Kazaz…, eh onda bih se zaista zamislio šta to nije sa mnom u redu.
Ovako, znam da sam na pravom putu zahvaljujući podršci prijatelja pravde i RBiH što je za mene i najvažnije. Hvala vam prijatelji i suborci!
Policija ni u onom ni u ovom sistemu nije nikad nije zaštitila moja ljudska prava, ima više od trideset godina. Sud također. Da pače, gazili su ih sistematski.
Policija u Mrkonjić-Gradu je pozvala na razgovor napadača Gorana Marića tek 50 sahata nakon što me je htio ubiti, umjesto da ga je odmah uhapisal jer mi je i nakon pokušaja i dalje prijetio – ubojstvom.
Ali, zato je u roku od samo petnaestak sahata policija zakaucala na moja kućna vrata reagirajući promptno  na prijavu da sam snimao planinu Lisinu.
Stoga spremio sam Tužbu Tužilaštvu BiH protv Gorana Marića i protiv Policije u Mrkonjić-Gradu.