SRETAN USKRS!

jajaSVOJIM PRIJATELJIMA
KATOLIČKE VJERE
SRETAN USKRS!
žele
Ibrahim i Hajra

Uskrs ne može bez obojenih jaja.

Ali, ukrašavanje jaja nije izum katoličanstva, niti hrišćanstva.

U mnogim straim kulturama ona simboliziraju proljetno buđenje prirode i rađanje.

Postoje dokazi da su stari Egipćani i Perzijanci ukrašavali jaja, kao i druge kulture – ukljujuči Kinu, Finsku, Norvešku i Indiju.

Sa širenjem kršćanstva bojenje i šaranje jaja postaje simbol Uskrsa.

Postoji priča kako je Sv. Marija donijela ukrašena jaja Pointiju Pilu – koga kršćani smatraju odgovornim za Isusovo raspeće – i molila ga da oslobodi Krista.

Priča ide dalje otprilike ovako.

Sv. Marija je držala obojena jaja u korpi, dok su joj suze padale na njih ostavljajući nove živopisne raznoboje tragove i tačke.
Jaja su padala iz korpe i kotrljala se dalje kroz čitav svijet; zato se očekuje da se jaja dijele kao pokloni za Uskrs.

I mi, muslimanska djeca u našoj Rici smo bojili jaja – obično kuhajući ih sa oguljinom crvenog luka i – koliko znam – nisu nas u kući ružili zbog toga.

Vjerojatno je to sjećanje na daleke, daleke pretke, zatim bogumile – istinske krstijane, sljedbenike čiste vjere prvih apostola – od kojih su mnogi prešli na Islam…

Poneko bi napravi i nalivak – tako što bi u ljusku jajeta izlio olovo.

Što tvrđe jaje – to više odnesenih jaja za onog ko to jaje ima. Nalivak nije bilo tako teško prepoznati jer je bio za razliku od drugih jaja – jako tvrd. Oni koji su imali nalivak, obično ga nisu ispuštali iz ruke…

Bojali smo se nalivka, u svakom pogledu.

Tvrdoća jajeta se isprobavala tako što se vrh jajeta prinosio zubima, a ruka stavljala na lijevo uho: sitnim kuckanjem jajeta o zube – osluškvala se njegova tvrdoća.

Sjećam se da je pok. Drago Srđanović, s kojim je moj rahmetli otac bio dobar prijatelj – uvijek slao o Vaskrsu obojena jaja i paretke. Nekad smo paretke kupovali i kod pekara Stojke Arežine.

Naši pravoslavni dostovi iz Kule donosili su nam o Vaskrsu šarena jaja na poklon.

Sjećam se uskrsa na koje osvani dubok, vlažan snijeg. Oko pravoslavne crkve i na Kolobari, po Čaršiji, ostajali bi u snijegu crveni, plavi, narandžasti tragovi – od ljusaka razbijenih jaja prilikom “tucanja.” Tada je taj dio grada bio kao zastrt bijelim tepihom išaranim živopisnim bojama.

Daleko, sjećam se sada tih uskršnjih dana koji nisu mogli zaobići ni nas u Rici.

U mislima se vraćam u djetinjstvo, u Riku, donosim dvoje troje jaja iz našeg ćumeza, mećem ih u ranjkicu s vodom id dodajem oguljinu luka.

Jedva čekam da se oboje.

Na vratima se pomalja Otac donoseći ukrašena jaja i paretke – dar njegova ahbaba Drage.

1 komentar (+dodaj svoje?)

  1. Bosanac
    Mar 28, 2016 @ 03:10:09

    Lijepo i drago sjecanje na mase uskrse u nasem Varcaru.
    Evo dok pisem ovo suze mi naviru na oci. Ne mgu ih ustaviti. Ganut sam do bola!
    Sjecam se tih uskrsa u nasem Varcaru.
    Da, to je bilo lijepo.To su bili veseli uskrsi.
    Sjecam se hodanje od kuće do kuce, cestitas Uskrsi dobijes paretak i jaje To je bio za mene nesto veliko. Niko nije bio sretniji od mene. Pravo sjecanje, ali od svega toga ostade tuga u srcu i dusi mojoj. Dok sam živ, te ràne nikada nece zacijeliti, niti bol nestati iz moje duse. Zli ljudi – nacionalisti i bolesne ideje. To je vjekovno prrokletstvo nacionalista. Sve nam unistise. I sjecanje i bol potisnuli su najljepše što smo nekad imali. Napravise zlo koje se nikada ne moze zaboraviti. Bolesni nacionalni IDIOTI PROKLETSTVO IH VJECNO PRATILO NIKADA MIRA NI POCINKA NE IMALI

    Komentariši

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s

%d bloggers like this: