NAKON PRIJETNJI I PREMLAĆIVANJA, PLJAČKE, NEIZVJESNE NOĆI U “ČETVORCI” – ODVOZE NAS AUTOBUSIMA U NEPOZNATO

VACAR U NOĆI

Svjedočenje logoraša sa Manjače:

Hapšenje i odvođenje u SUP (1)

NAKON PRIJETNJI I PREMLAĆIVANJA, PLJAČKE,

NEIZVJESNE NOĆI U “ČETVORCI” –  ODVOZE NAS AUTOBUSIMA U NEPOZNATO

Opisom nemilih događaja – otvaram rane i bol u mojim mislima i mome srcu sjećanjem na stradanje i patnje mojih dragih poznanika Ivice, Baje Hare, Vinka, Vinka Vulića, Nine, Željka, Fahrije, Sulejmana, Zdravka, Bakira, Seje, Kijada, Dudina, Benke, Islama, Španca Josipa, Brace, Borisa i jos nekoliko njih koi su bili iz obližnjih sela Bjelajca, Liskovice i Vlasinja.

Ti ljudi su prošli pakao. To je strava, to je ušas.

Premlaćivanja, ponižavanja, prijetnje i da ne nabrajam dalje – ovo pišem u sjećanje na patnje i stradanja tih nevinih ljudi.

Počinje moj iskaz:

Noć, 10 sati, ponedeljak; racije po gradu.

Netko je pokucao na vrata.

Ustao sam da vidim tko kuca, sišao niz stepenice, otvorio vrata. U taj momenat nisam nikoga vidio, ali poslije par trenutaka spazio sam da se neko miče iza ugla moje kuće. Ubrzo su izašla dva vojnika. Jednoga sam pozno. To je „Tančilov.“

Drugi mi je rekao:  „Ideš sa nama na informativni razgovor!“

Htio sam da se vratim nazad.

On mi je rekao da se ne mičem.

Upro je pušku u me.

Vidio sam da je vrag odnio šalu. Stao sam. Pitao sam ga mogu li zvati ženu da mi baci vindjaku i patike. Dozvolio je. Kada je moja supruga vidjela da će me ta dvojica odvesti sa sobom, počela je plakati.

Odatale su me deportovali u SUP.

Po dolasku pred SUP čuo sam povike: “Ustaša!”

Nisam se puno osvrtao na to lajanje.

Ušao sam unutra.

Sa kraja hodnika je potrčao vojnik prema meni. Shvatio sam njegovu namjeru. Kada je stigao do mene, zamahnuo je nogom da me udari u stomak. U isti momenat sam se povio naprijed i ublažio udarac.

Tada mi je prisao drugi; bio je u uniformi rezervne milicije. Bio je grub.

Rekao je: „Idi naprijed i penji se uz stepenice!“

Krenuo sam. On je išao za mnom. Stalno me ja podbadao puščanom cijevi, psovao i prijetio:

“Jebem ti familiju! Sve ćemo vas pobiti ustašo!”

Popeli smo se gore u salu. On se tu odmakao od mene. Tu sam vidio ljude koje sam spomenuo na početku..

Prizor nikada neću zaboraviti.

Tiđa – ona je stanovala na Rudinama; posjeli su je na stolicu koja je bila na sredini sale Tada je prišao onaj što je mene udario u stomak. Mislim da je taj iz Bjelajca. Pitao je Tiđu za koga su prikupili toliko hrane, mora da je ta hrana za Zelene beretke.

Tiđa mu je rekla: „Ne, mi sa njma nemamo nista!“

Tada ju je taj zlotvor tako krvnički udario šamar. Vidio sam svojim očima kako joj obraz otiče od udarca.

Bilo je strašno gledati kako je ispituju i šamaraju.

Malo kasnije, naredili su nam da stanemo uza zid, licem okrenutim prema zidu, sa dignutim rukama.

Tada je počela pljačka.

Vidio sam kako ljudima skidaju prstenove i satove sa ruku i trpaju u džepove. Jedan od pljačkaša je Mladen Ljuboja.

Poslije toga naredili su da idemo za njima. Poveli su nas u podrum u SUP-u.

Zatvorili su nas u prostoriju zvanu „četvorka.“

Tu su nekada dovodili i batinali one koji su pravili probleme u bivšem sistemu. Mislim kako nas je tu bilo više od dvanaestorice:  Nuni, Braco, Pero, Karlo zvani Grujo,  Ivo,  ja i još neki.

U toku noći dovodili su još ljudi.

Čulo se kako privedene tuku u hodniku.

Često sam pogledao napolje kada će svanuti.

Niko ništa nije govorio.

Bio je tajac.

Šta nam spremaju?!

Niko nije znao odgovor, osim crnih slutnji.

Poslije duge i neizvjesne noći, napokon sviće.

Nakon dugoga čekanja, otvaraju se vrata.

Mislim da je tada došao komandir Stanice milicije Markovic i rekao da su neki iz moje grupe pušteni i da mogu ići kuci. Prozvao je Gruju i Ivu i rekao im je da idu kuci.

„Ostali za mnom!“ naredio je Marković.

Kada sam izlazio iz podruma i penjao se stepenicama, u hodniku SUP-a vidio sam Brkića. Nije ništa govorio. Bio je zbunjen. Prošli smo pored njega.

Napolju sam vidio autobuse.

Rekli su nam da ulazimo u njih.

Kada sam ulazio, vidio sam nešto što nikada neću zaboraviti; vidio sam Baju! Imao je oteklo lice sa velikim krvavim podljevom ispod desnoga oka. Vinko Kotromanovic – isto – oteklo lice od udaraca. Hare Halilovic, isto – oteklo lice! Benko – isto! Boris, također.

Sjeli smo u autobuse Gledao sam kroz prozor i vidio poprilično svijeta koji je došao da nas vidi.

Počela je rominjati sitna kiša.

Autobusi su krenuli.

Kuda nas vode?

Da li ću ikada vise vidijeti moju obitelj, moje prijatelje, mislim se dok autobusi nekud voze ove nevine i ništa krive ljude.

Pitam se šta smo to skrivili.

Pokušavam naći, ali ne nalazim odgovor.

* * *

(Zaštićen identitet autora sjećanja)

Pokušavam naći, ali ne nalazim odgovor.

(Zaštićen identitet autora sjećanja)

3 komentara (+dodaj svoje?)

  1. handjarlija
    Apr 29, 2015 @ 03:18:57

    Ok

    Komentariši

  2. Povratni poziv: TUŽIĆU SIPINOG ISNPEKTORA FIŠU ZA ZLOUPOTREBU POLOŽAJA I OVLASTI I UZNEMIRAVANJE PUTEM INTREPOLA, KAO I OMETANJE PRAVDE | ihalilovic
  3. Povratni poziv: Ibrahim Halilović: TUŽIĆU SIPINOG ISNPEKTORA FIŠU ZA ZLOUPOTREBU POLOŽAJA I OVLASTI I UZNEMIRAVANJE PUTEM INTREPOLA, KAO I OMETANJE PRAVDE | bedrudingusic

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s

%d bloggers like this: