VAKUFNAMA CARSKOG KIZLARAGE MUSTAFE, SINA MEHMED-BEGOVA: PRVO JE TLO KOJE JE DOTAKLA MOJA KOŽA

Kizlar-agina - Mustafa-agina džamija  u Varcar Vakufu s početka XX stoljeća - crtež nepoznatog autora

Kizlar-agina – Mustafa-agina džamija u Varcar Vakufu s početka XX stoljeća – crtež nepoznatog autora

Istambul, prva dekada mjeseca džumada II 1003 = 11-20. februara 1595. godine.

Onginal:

Fotografije originala vakufname u Gazi Hrusrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, dok. br. 1326.

Opis:

Vakufnama je u vidu knjige, manjeg formata, broji 33 stranice. Napisana je na turskom jeziku, lijepim i sitnim „nesh“pismom.

Izdanje: Vakufnama nije do sada izdavana.

Prevod ovjere Vakufname:

uglednog i uvaženog gospodina, našeg kadije (mulle) Abdul bakija

Tekst ove  ispravne vakufname koja sadrži ugodne riječi i jasne tekstove, koja je naslovljena imenom (naslovom) velikog učenjaka, sina Muhamedovog – neka ih Bog uzvišeni sakupi u raju, kako je to lijepo mjesto – koji je kadija svoga vremena, sudija koji je oličenje pravde u svome vremenu u pobjedonosnim vojskama i brojnim oružanim jedinicama u naprednoj Rumeiiji, izliven je u svom originalnom kalupu, ispisan u originalnom obliku i svom prekrasnom stilu bez ikakve izmjene i preinake, posredstvom (rukom) siromašnog roba ovisnog od uzvišenog Boga, koji ima nade u Njegovu milost i dobrotu, (rukom) Abdul Halima, sina Muhamedova, kadije u najljepšem i najprijatnijem dijelu zemlje, carskoj prijestonici, uporištu sreće, bogomštićenom Carigradu – neka obojici (prepisivaču i njegovom ocu) oprosti grijehove Gospodar svih stvorenja svojim nevidljivim milostima.

kizlar agina džamija, pod snijegom

Prevod vakufname

Hvala Bogu koji poznaje sva stanja, koji bez mjesta opstoji. Zahvala Njemu je kruna koju stavlja onaj koji tekst piše: ona je zaglavlje i početak svake knjige, nove i stare. Kada pero ukrašava i ispisuje krunu (početak, zaglavlje knjige), njegovo ime je dostojno da bude ono najvrednije zrno bisera, u toj kruni. Najljepša hvala i blagodarnost, bezgranična i neizmjerna zahvala onome koji je svim stanovnicima cijelog svijeta svijeta podario mjesto; svim žiteljima škole spoznaje, onima koji pohađaju znanja i čvrstog vjerovanja dao je  da spoznaju tajne svijeta i vide stanja u prostoru i vremenu. Svaki pametni i oštroumni, svaki obrazovani i razboriti čovjek ili džin znade da je najljepše što se može uložiti, što je ljepše od svakog novca koji se brzo potroši, to su ljudski životi. Onome (hvala) koji obilato i neizmjerno daje bez povoda i bezgranično i općem darovatelju, koji je bez škrtosti – veliki Njegovi darovi  i neka Mu je veličina njegova uzvišena – Onom čijoj se veličini ljudi s molbom obraćaju, koji  je čovječije tijelo zaodjeo u lijepu odoru i oblikovao ga najljepšim oblikom, prema riječima Kur'ana: Čovjeka smo stvorili u najljepšem liku i obliku; a onda je dao da dobri ljudi i vjernici, oni učeni, spoznaju tajne Božjeg jedinstva, da saznaju kako će Ga najbolje štovati; uputio ih je kako će se truditi, da trajno budu u Njegovu zadovoljstvu; da u Njegovim veličanstvenim hramovima gdje se zahvaljuje za dobročoinstvo (Božje) budu upućeni na pravu stazu, da teže sadržaju i duhu (Kur'anskom) koji pravom putu vodi: Pravo dobročinstvo nećete postići dok ne budete dijelili od onog što je vama za srce priraslo  (što volite); dao  im je da nastoje da se uvrste u srećni smisao (Kur'anskog ajeta): Hramove gradi onaj ko vjeruje u Boga i sudnji dan, Onome (hvala) koji je nekoga uputio da se brine i preduzima put na hodočašće (hadždž) i borbu na božjem putu – putu (džihad) izgovarajući riječi: „Pokoravam ti se, Bože!“  a nekoga je uputio putevima dobročinstava, da u čvrstoj odluci čini razna dobročinstva, poduzima sve što može; neke pobožne robove je uputio da popravljaju bogomolje – džamije i mesdžide, da podižu građevine darežljivosti i zahvalnosti; neke pobožne čistog vjerovanja privikao je na ispunjavanje obaveza zekata, obavljanje namaza, na vakufljenje bogatstava i dijeljenje milostinje, a za svako dobročinstvo dao je sigurno obećanje da će to desetorostruko nagraditi, a prema smislu (Kur'anskom) koji sreću skriva; Ko učini dobročinstvo pripada mu deseterostruka nagrada; a onda ih je odlikovao da u raznovrsnim sretnim uvakufijenjima, u raznolikim dobrim djelima i dobročinstvima budu kao oblak koji trajnu nagradu izlijeva u vidu kiša i uvijek biser prosipa.

kizlar agina džamija - male kupole

Hiljade nepresušnih, neprekidnih hvala i pohvala: hiljade raznovrsnih draguljnih ogrlica hvala i pohvala, bezbroj darova blagoslova Onome poznavaocu tajni; Neka je slavljen onaj koji je omogućio noćno putovanje…, – onome koji nadzire ružičnjak… Pogled mu nije skrenuo, nije prekoračio, sokolu zaleprša perjem prema vrhuncu; Ja sam prvak ljudskog roda feniksu koji se po odredbi Božjoj visoko vinuo; Poučio te je onom što nisi znao, onom oštroumnom i pronicljivom. Ja sam najduhovitiji miljenik koji je počašćen šećerom. Ja sam najrječitiji koji zauzima visoki položaj na prijestolju. Odabrao ga je koji je amblem na zastavi moralno najčistijih; ugledni sultan zemlje. Moje je da se držim Božjeg puta, ekselenciji na sretnom prijestolju, utočištu poslanstva, Muhamedu odabraniku – neka je Božja milost na njega i njegovo čisto potomstvo! Poštovanje njegovom čistom grobu, tački gdje se nalazi njegovo čisto tijelo koje je povod stvaranja “levha i kalema“, koje je uzrok stvaranju nebeskih tekstova, koji je potvrđen ovim dokazom jasnog sadržaja, čistim hadisom Samo radi tebe sam vasionu stvorio. Svi vjerovjesnici i svi oni koji su upućivali na pravi put su sljedbenici njegova čistog svjetla i svi su se služili njegovom sjajnim savjetima.

Pjesma: Prestigli su te po vremenu, a ti si njih prestigao vrijednošću

Ti si dakle onaj koji je prestigao, a i prestignuti.

Pjesma:

Na licu mu je sijalo svjetlo vjerovjesništva

Ljudi još nikada nisu vidjeli takvog stida

Prvo slovo koje je u riječi Ahmed

To su prvi reci uvodnog teksta

U ovoj družbi on je pročelnik

A dokaz mu je: Ja sam bio poslanik

Proza:

(Neka je milost Božja) na onoga na koga su bačena  svjetla. Zar ti nisam raširio grudi, koji je odlikovan riječima: I mi smo ti uzdigli tvoj spomen, na gospodina visokog ugleda, pozdanika visokog ranga koji posjeduje sva punomoćja; čija  sretna osoba je uzrok Božje milosti svim narodima, a slijeđenje njegova puta (šerijata) svim velikodušnim je razlog postizanja sreće ovog i budućeg svijeta, jer za to postoji jasan iskaz (kur’anski); Poslali smo te samo iz milosti prema narodima. Pri objašnjavanju vjerskih propisa i objavljivanju čvrstog verozakona (šerijata) u smislu riječi (Kur'anskih):

Pozivaj na Božji put, put tvoga Gospoda, mudrošću i lijepim savjetom, on je bičem mudrih i djelotvornih (uticajnih) riječi (Kur'anskih), te hadisa i dopadljivih izreka punih upute dovodio do stepena pokornosti nasilnike i neprijatelje koji su posjedovali atavističke naravi svojih predaka; javnom pozivanjem koji se sretno okončao, mase svijeta je priveo islamu – kući spasa, a onda je jednu grupu (neke od ljudi) upozorio i dao im na znanje da će požrtvovanje velikodušnih sljedbenika (vjere) nadmašiti tjelesna i imovinska bogougodna djela i donijeti postignuće velikih Božjih nagrada. Do nastupa sudnjeg dana i do časa proživljenja, mnogi ljudi iz svog najdražeg imetka osnivaju lijepe vakufe i prema vječnom smislu (Kur'anskih) riječi; Oni koji svoja bogatstva troše noću i danju, tajno i javno, njih čeka nagrada kod njihova Gospoda, oni su na putu da postignu vječnu veliku nagradu i trajni sevab.

kizlar agina džamija, kupola

Tako isto neka je Božja milost i spas na njegovo plemenito potomstvo, cijenjene i poštovane drugove i na njihove blagoslovljene grobove koji su kao zvijezde koje ukazuju na pravi put, kao svjetiljke u tami objave za koje je vjerovjesnik rekao:

„Moji drugovi su kao zvijezde: za kojim god pođete (povedete se) pošli ste pravim putem.“

Stih:

To su oni blagorodni, uvaženi iz Ahmedove družine

Oni su mu se obvezali na poslušnost „pod stablom“.

Neka je na njih božji spas sve dok ptice pjevaju i dok mjesec u tami putnicima sija i put obasjava – kao i na blagoslovljene grobove vođa u vjeri i učenjaka mudžtehida – neka je sa svima njima Bog zadovoljan – koji su bili velikani svijeta i džihada i istinskog uvjerenja i temelji sveobuhvatnog časnog zakona prvaka vjerovjesnika; koji su uložili veliki i nemjerljivi trud na uzdizanju visoke Božje riječi, te oživljavanju vjere cara vjerovjesnika, na obilježavanju pravaca upute i ukazivanja na put pravi, na rasvjetljavanju puteva poštenja i moralne ispravnosti, na razlaganju (vjerskih) pitanja  i revnosti na rješavanju pravnih pitanja tumačenjem izvora.  Naročito su pokazali veliku umješnost na objašnjavanju načina ulaganja bogatstava u dobrotvorne svrhe, te u dotjerivanju osnovnih odredaba registrovanja uvakufljenja  pokretnina i nekretnina, i tako postali uzrokom Božje milosti prema narodima i prouzrokovali oživljavanje pustih krajeva svijeta.  Divni li su ljudi oni, a nagradu im garantuje Allah. Kako su lijepe riječi onoga  koji je za njih rekao kada se iz njegovih usta prosulo biserje: Vođe u Božjoj vjeri su oni ljudi koji su izmjenjivali čaše stilske vještine i rječitosti u perivojima rasprava.

Ono što je zapisano u ovoj zakonitoj ispravi i što je uneseno u retke ovog lijepog dokumenta, i što čini osnov uvakufljenja i njegove odredbe smatram zakonski ispravnim; to je preda mnom utvrđeno i ja sam donio presudu o njegovoj pravnoj valjanosti i neopozivosti, i u načelu i u pojedinostima, a svjestan sam da postoje različita mišljenja (u ovom predmetu) među najstarijim pravnim autoritetima (imamima), potpuno upoznat sa onim što se mora uzeti u obzir pri donošenju i potpisivanju presude. Pisao Abdulbaki, sin Muhamedov, vojni kadija Rumelije – neka obojici budu grijesi oprošteni.

A onda uzrok, razlog i poticaj i povod pisanja, sastavljanje, nizanje u retke i diktiranje ovog teksta sa pokrivačem mirsa ambre, ovog sunca sa mošusnim oblacima, je slijedeći:

Ugledni, dalekovidi i brižni, ljubimac veličanstva sultanskog, hvale dostojni na carskom pragu, bliznac vlasti, povjerljiva osoba, sudionik u tajnama halifeta, ocean države pobjedonosne, paun bazena ponosne moći, čempres i platana ispravnosti i pravednosti, slavuj ružičnjaka rječitosti, onaj pronicljive naravi, oštrumni, istinska pjesma i izražajnost, simbol blistave poezije, taj o kome se priče pričaju, rudnik vrijednosti, mjesec dostojanstva, onaj koji slušanjem traži znanje i spoznaju, vladar nad zemljama znanja i oštroumnosti, onaj carskih osobina, velikodušni, rudnik postojanosti i iskrenosti, oblak darežljivosti, more nesbičnosti, aga dvora sreće (carskog dvora) njegova ekselencija hadždži Mustafa-aga, sin Mehmed-bega, sina Abdulvedudova, koji je poznat po svom velikom znanju i bistrini, koji posjeduje svojstva duhovne snage i stida, koji je brdo dostojanstva i rudnik bogatstva,  širokogrudi i moćni derviš po vladanju, dobronamjerni:  sjajni; od čistote njegova svijetlog srca postiđen je mjesec sjajni; od svjetlosti njegovog bistrog uma oko sunca je uznemireno.

vcm_s_kf_repr_846x614

Stih:

Pred njegovom svijetlom naravi mjesečeva svjetlost nestaje.

A sunčev izvor, premda ima svjetlost, sjaja nema.

Ova osoba srećnih osobina i pohvalna vladanja, od svog rođenja, a zbog velike duhovne čistote, pokazivao je veliku revnost i nešteđenu brigu za dobročinstvo, sticanje raznih vještina, pa je postigao mnoge vrline i dostojanstva. Sva njegova zdrava pojava, pred znanja, uresa i milosrđa, nakita čudorednih osobina, njegovo darežljivo biće je kao rudnik pun dragulja. Premda mnogi državnici, time što posjeduju mnoga savršena svojstva, zauzimaju važne položaje, pa su po svojim plemenitim osobinama stekli ugled širom svijeta, oni nisu postigli znanje niti vrlinu i sklonost za izučavanjem. Utvrđeno je i provjereno da ni jedan od njemu ravnih nije postigao da ovlada znanjima arapskog jezika i sposobnošću da pravna pitanja rješava. Pored toga što je onaj plemeniti čovjek opisan ovako značajnim svojstvima i savršenstvima, u njegovom učenom srcu je usađena savršena bogobojaznost i pobožnost i do krajnjeg stepena urođeno svojstvo traženja zadovoljstva Gospodara uzvišenoga. Sredina i strane njegovog čistog srca, to su svijetli dragulji istina i mudrosti, to su s kraja na kraj riznice i blagajne. Njegovo uvijek budno srce najčešće je zabavljeno spomenom Stvoritelja i Božjeg jedinstva; njegova čista namjera i puna odluka je da postigne i dođe do sreće na ovom i budućem svijetu, pa je odlučio da izvrši pripreme za ostvarenje toga cilja.  Na osnovu toga što je on u čvrstoj nadi da kroz trud i zalaganje postigne zadovoljstvo Vječnoživoga koji uvijek bdije, kroz ispunjavanje potreba ljudskih, u svesrdnom ispunjavanju tjelesnih i imovinskih dužnosti, posebno u popravljanju objekata vakufskih u dva časna harema (Meke i Medine), on je u tom razdoblju popravljanja vakufskih dobara, sticanju dozvoljenoga imetka za blagoslovljene vakufe, razmišljao o obilnim nagradama, sanjao o produženju lijepog spomena i velikom dobročinstvu.

Osim neizmjerne nagrade i obilnih plaća koje je stekao popravljanjem mnogih vakufskih objekata koji su bili ruševni, na poljanu njegovog čestitog srca došla je i pala, božjim nadahnućem i Božanskom dobrotom, iskrena namjera njegova da se u defter njegovih dobročinstava upiše i jedan veliki vakuf.

Kada je uvidio da u vakufe spada i da je dobro djelo podići časnu džamiju, a prema sadržini Kur'anske rečenice koja uputu daje (povećava: Bogomolje podiže onaj ko vjeruje u Allaha i sudnji dan, kao i prema značenju česne izreke Muhamedove: Ko podigne bogomolju Allahu za ljubav, Allah će mu sigurno podići kuću u raju, uvidio je da je spomenuta džamija potrebna. Prema sadržaju izreke kojoj se treba pokoravati: Voljeti domovinu to je sastavni dio vjerovanja, učenom srcu, koje čistotom zrači, želja mu je ljubav, prijateljstvo, vezanost i bliskost. To potvrđuje i sadržaj izreke: Prvo (što se cijeni) je tlo čiji je prah dotakla moja koža.

Kada je uvidio da je dobro da džamija postoji, podigao je lijepu časnu džamiju u svom rodnom mjestu, u krasnoj kasabi nazvanoj i poznatoj pod imenom Jajce Jenidžesi u Bosanskom sandžaku u Rumeliji; sagradio je i jedan uzoran mekteb za muslimansku djecu da se podučavaju Kur'anu; jedan visoki i čvrsto ograđeni karavansaraj za dolazak, konačenje i prolazak svih putnika namjernika.

fotomonografija  - ,milošta - jedan, ispravno_0002

Za rashode i održavanje časne džamije i lijepog mekteba uvakufio je, a na osnovu mišljenja poznatih, najvećih pravnih autoriteta (imama) određenu sumu zlatnika. Da bi detaljno uknjižio uvakufljena dobra, postvaio je opunomoćenika jednog od viskoh činovnika, ekselenciju ugleda carskog dvora, ponosa armije hadždži Hodaverdi-čauša, sina Abdulvehabova, izjavio mu uvakufljenje, odredio troškove i svaku namjenu za što se vakufi i vakuf registruje, a što se mora uvažavati. Uglednog čauša visokog carskog dvora Ramadana, sina Abdullahova, postvio je za muteveliju.

Kada je predao (vakuf), sve dućane i gotov novac o kome će biti riječi – neka to Allah sačuva od nestajanja i nazadovanja – spomenuti vekil (Hodaverdi) i opisani mutevelija (Ramadan-čauš) došli su pred sud časnog šerijata – neka je Allah milostiv onome ko ga je uspostvaio sve dok se dan i noć smjenjuju – i kada su pred njegovom ekselencijom, savremenim kadijom koji donosi i provodi presude i u čijim su rukama uzde potpune vlasti, u čije pouzdane ruke su povjereni poslovi drugih kadija, sudska vlast u islamskoj vojsci, suđenje u pravednom carskom divanu, kome je povjereno rješavanje problema i donošenje pravednih presuda, koji je svojim časnim potpisom ukrasio zaglavlje ovog lijepog i rječitog teksta, pred uvaženim pročelnikom koji je sastavio ovaj vrijedni tekst, čije neopozive presude su važeće do dana proživljenja poput pravca časnih pouzdanika (Božjih), a njegova potpisana odluka važeća za svakoga na zemlji – neka Allah učini da dokumenti uvijek budu ukrašavani njegovim dugim životom koji je dar i dobro koje vrijeme može da daruje, spomenuti vekil je u prisustvu svoga protivnika u procesu dokazao svoje spomenuto zastupanje uz pomoć svjedoka: ponosa muderisa Sejjid Muhameda, sina Sejjd Muhamedova, i ponosa kadijskih pripravnika, mulazima hadždži Mustafe, sina Alije. Nakon toga je (vekil) pred spomenutim mutevelijom izjavo slijedeće:

„Moj opunomoćitelj, ugledni gospodin, je ranije u spomenutoj kasabi sagradio i uvakufio: jednu čvrstu građevinu pokrivenu olovom da bude džamija; lijep mekteb za muslimansku djecu, jedan čvrsti i visoki han od dvadeset soba (odžaka) za bijedne i siromašne, moćne i nemoćne; u njegovoj blizini dvadeset i četiri dućana, te od spomenutih dućana odvojeno jednu pekarsku furunu. Nakon uvakufljenja dao je opće odobrenje svim vjernicima da u časnoj džamiji obavljaju obavezne molitve. Nakon što je izdato sultansko odobrenje, da svi vjernici, i odlični i obični, skupno obavljaju pet dnevnih molitava, obavljena je molitva petkom, dato je odobrenje da svi putnici namjernici odsjedaju i noćivaju u udobnom hanu, da to bude stalno svratište onima koji dolaze i prolaze. I spomenuti mekteb i dućane nakon uvakufljenja predao je navedenom muteveliji. Za izdatke srećnih vakufskih objekata uvakufio je 674.100 akči i predao spomenutom muteveliji, a postavio je slijedeće uslove:

Od spomenutog iznosa, 59.040 akči neka se ne daju u promet radi interesa, nego neka se čuvaju kod mutevelije, a za podmirenje plata službenika vakufa. Ostatak 615.060 neka se na dozvoljen način daju u promet uz 10 posto interesa.

Kolobara - gradski trg u Varcar Vakufu sa Kizlar-aginom džamojom: poštanska karta s početka XX stoljeća

Kolobara – gradski trg u Varcar Vakufu sa Kizlar-aginom džamojom: poštanska karta s početka XX stoljeća

Svake godine će se od dobiti što će nastati u visini 1/10, u iznosu od 61.506 akči, neka se troši na tekuće poslove. Mutevelija vakufa neka spomenuti iznos ne daje u promet bankrotima, lošim ljudima, svojeglavima i siromašnima. Neka dade u promet uglednim trgovcima, bogatim podanicima; neka se uzmu sigurni jamci koji će svojim imetkom jamčiti; neka se pazi da se ne učini kakav propust.

Pekarsku peć i navedene dućane neka mutevelija daje pod kiriju povjerljivim i poštenim. Godišnji prihod od novca i koristonosnih nekretnina koji preostane od vakufskih izdataka i službeničkih plata, to će biti vakufski višak i neka se zavede u knjigvodstveni  defter i pripoji glavnici da bi poslužio kao „rakaba“ (glavnica u koju se ne dira) i neka svake godine spomenuti vakuf postaje jači. Tako neka se svake godine 2.466 akči od prihoda spomenutog iznosa novca koji se prema obračunu tekućih troškova pokažu kao višak, pripoji glavnici. Kada se bude vršio vakufski obračun neka mutevelija položi račun, neka se to ne zanemari.

U pogledu izdataka vakufskih službi, plaća za to, te sveg novca i dobročinstva, izložio je na slijedeći jasni način:

Prvo neka se postavi za hatiba u časnoj džamiji pametan, učen, moralno čestit, pobožan, poznat po blagoj naravi i ispravnom ponašanju, koji dobro poznaje pravila učenja Kur'ana i koji se vlada po učenju  Kur'ana, koji posjeduje lijep i melodičan glas, da on petkom i bajramima na uobičajen način bude hatib.

On neka uživa dnevno sedam akči za hatibsku službu.

Neka se postavi za imama jedan moralno čestit i pobožan čovjek koji potpuno poznaje i osnovne, i glavne, i sporedne dijelove namaza (erkan, vadžitab, sunen, mustehabbat). On će biti imam muslimanskom džematu u pet propisanih dnevnih molitvi i drugim neobaveznim molitvama koje se skupno obavljaju (u džmatu). On neka prima dnevno osam akči.

Neka mujezini budu dva pobožna čovjeka, sa lijepim glasovima kao u slavuja iz ružičnjaka, koji poznaju mujezinske propise i znadu vremena nastupanja molitvi; oni neka uče ezan na svijetloj munari i neka oglašavaju ljudima nastup namaskih vremena; u danima džume (petkom) i bajrama neka na uobičajen način uče sallu među svijetom. Kada budu vršili svoju uobičajenu službu kako treba, prvi mujezin neka uživa dnevno šest akči, a drugi mujezin neka dobiva dnevno pet akči.

Svaki dan poslije jutarnjeg namaza neka uči časnu suru Jasin jedan moralno čestit poznavalac Kur'ana. On neka dobiva dnevno jednu akču.napis-na-ulazu-kizlar-agine-dc5beamije1 donja mahala

Svaku noć poslije noćne molitve neka jedan poznavalac Kur'ana koji ma lijep glas i sluh, uči polahko naglas suru Mulk.  On neka uživa dnevno po jednu akču. Nagradu (sveb) od učenja obje časne sure neka poklone za dušu časnog vakifa, za duše njegovih roditelja i za duše ostalih vjernika.

Neka u spomenutoj džamiji bude jedan vrijedan čovjek sallahan i neka za to dobiva tri akče dnevo.

Neka deverhani budu po sedam hafiza koji islam čuvaju, koji dobro poznaju pravila Kur'ana: Najodabraniji od njih neka neka budu sermahfili koji će prije molitve na visokom mahfilu džamije po običaju učiti jedno časno ašare, a nagradu neka pokloni čistoj duši predvodnika i prvaka božjih poslanika, vođi prvih i posljednjih pokoljenja, i neka uče dovu za dušu vakifa. Sermahfil neka dnevno dobiva po tri akče.

Muarrif lijepe džamije neka bude jedan moralno čestit čovjek koji ima lijep glas i koji poznaje način izvođenja ta’rifa. On neka dobiva dnevno dvije akče.

Tri osobe čistog skuta (moralno čiste) koje nemaju sklonosti griješenju, u službi istrajne, enka budu ferraš i kajjim, koji će se brinuti za održavanje čistoće unutrašnjosti časne džamije i harema. Svaki od njih neka dobiva dnevno po četiri akče.

Deset sposobnih hafiza neka budu džuzhani. Svaki dan poslije jutarnje molitve neka se sakupe u mirhabu časne džamije i prouče po jedan džuz. Svaki neka dobiva dnevno po dvije akče.

Dalekovidi vakif – neka mu Allah učini lahkim strahote sudnjeg dana  – postavio je i slijedeći uslov:

Spmenuti džuzhani neka nagradu od učenja jednog dana poklone za dušu njegove majke Aiše – hatun; nagradu od učenja drugog dana neka poklone za dušu njegovog preminulog oca Mehmed-bega; nagradu od učenja trećeg dana neka poklone za njegovu dušu. Svaki dan poslije učenja Kur'ana neka se mole za čistu dušu prvaka svijeta (Muhammeda), za duše njegovih žena i potomstva, za duše časnih drugova i njihovih bližih, za duše drugih božjih poslanika – neka je na sve njih Božja milost  – i neka se molbom sjete i mole za duše svih vjernika i neka njihove duše obrađuju; neka se iskreno mole da vakif dok je u životu postigne  što želi i za ovaj i za budući svijet, da mu život bude dug, a kraj života lijep i sretan.

Pogled na Kizlar-aginu džamiju iz Donje Mahale, zimi, šezdestih godina prošlog stoljeća

Uljudnom i pametnom mualimu u časnom mektebu odredio je dnevno šest akči plate; njegovom kreposnom prvom zamjeniku odredio je dnevno tri akče; drugom zamjeniku odredio je dnevno dvije akče.

Odredio je da se svake sretne godine kupi djeci koja uče u mektebu po jedna dolama i po jedne čakšire od bijele abe (čohe), po jedan ćulah (kapa) od čohe „yetmiš čile“ i po jedan šareni pojas. Prilikom „leyle“ i quadra“ neka im se to podijeli i obuče. Koliko god se nađe djece u mektebu, neka ni jedno dijete ne bude uskraćeno od poklona, ako je ikako moguće.

Ukratko, svake godine neka se na spomenuti način kupi odjeća od strane vakufa za do osamdesetoro djece. Svake godine za ovu svrhu odredio je 10.800 akči i ovako postavio uvjet: Svake godine neka se troši do ovoga iznosa. Ako se za spomenutu namjenu potroši manje od određenog iznosa, s tim da spomenuti trošak bude potpuno izmiren, onda je u redu; u protivnom slučaju, neka se kupi za određenu svotu, neka se ne troši više od toga, neka se zadovolji sa umanjenom količinom (robe) i neka se pazi da vakuf materijalno ne oslabi. U godinama u kojima se spomenuti trošak podmiri sa manjim iznosom od određenog, ostatak neka se sačuva. Ostatak od troška ulazi u vakufske viškove i neka se prilikom obračuna kao takav pojasni i specificira. Ukratko, neka čestiti mutevelija vodi punu brigu o ovom; a dobrovoljni naziri neka se besplatno, radi božjeg zadovoljstva, potrude oko odijevanja siročadi i siromašne djece.

Postavio je i ovakav uvjet:

Mutevelija neka bude čovjek moralno čestitt, povjerljiv, oštrouman, sposoban i vješt u vođenju vakufskih poslova, koji će se truditi da unaprijedi vakuf. Za mutevelijsku dužnost neka uživa dnevno petnaest akči.

Knjigovođa (računovođa) neka bude jedan čovjek koji poznaje način vođenja računskih knjiga, povjerljiv, iskren, koji je u moralnoj ispravnosti prav poput pera, koji će u jedan defter knjižiti prihode i rashode vakufske, sve onako kako se odvija, bilo sitne, bilo krupne dohotke i troškove. Kada bude to vršio, neka uživa dnevno osam akči plate.

Džabija neka bude jedan moralno ispravan čovjek koji će se truditi da pošteno prikuplja prihode i kirije od vakufskih dobara. Kada bude ispravno vršio svoju službu, neka uživa dnevno pet akči plate.

Naka bude i jedan majstor – nedžar (dunđer) radi popravljanja i otklanjanja kvarova na časnoj džamiji, lijepom mektebu, čistom hanu i drugim objektima pod krovom. On neka dobiva četiri akče dnevno.

Neka bude i jedan sujoldžija, čovjek koji se razumije u vodovodne puteve i kanale i u tom ima iskustva. On neka dobiva dnevno četiri akče plate. Ako je moguće spojiti dužnostmermetčije (sa dužnošću sujoldžije), pa obje dužnosti prihvati jedna osoba, neka se jedna dužnost uslovi drugom i neka  se dodijele jednom čovjeku.

Neke jedna osoba dobrog vladanja bude noktadžija džuzhana, da jednim znakom obavijesti muteveliju vakufa o onome koji je u svojoj službi nemaran. On neka uživa dnevno dvije akče.

Neka se postavi jedan ferraš radi čišćenja abdesthane časne džamije i nužnika karavansaraja. On neka dobiva dnevno dvvije akče.

Naka se odredi jedan bevab, čovjek koji stalno boravi u spmenutoj kasabi radi otvaranja i zatvaranja kapije karavan-saraja. On neka dobiva dnevno jednu akču.

Dalekovidi vakif – neka ga Allah sačuva od straha sudnjeg dana – postavio je slijedeći uvjet:

Osobi koja je handžija neka se dade 4.000 akči kao glavnica za nabavku (pripremu) zobi i ječma putnicima. Spomenuti iznos neka bude vakuf isključivo za ovu svrhu. Handžija osim što mora da bude pobožan moralno ispravan i stalno nastanjen, on mora da bude poznat službenicima vakufa, naročito da uživa povjerenje hatiba i imama. Spomenuti iznos neka mu se preda iz ruku mutevelije uz njihovo jamčenje i posredovanje. Mutevelija u ovom pitanju nije samostalan. Treba da pazi da 4.000 akči koje su uvakufljne da služe kao glavnica i ne budu upropaštene. Kada handžija umre ili napusti han, posredstvom vakufskih službenika i jamaca novac se oduzima i daje  drugom i valjanom čovjeku koji ima stalno boravište (u kasabi) i neka se na zakoniti način uzme jamac.

I postavio je ovaj uslov:

Osim vakufskog nazira, svi službenici vakufa moraju biti domaći ljudi iz kasabe i neka se ne dodjeljuje služba stanovnicima druge kasabe. Svi službenici vakufa i dobri ljudi spomenute kasabe neka dobrovoljno i besplatno budu naziri vakufskih dobara i neka prilikom  polaganja računa podnose izvještaj o predmetima o kojima je bila rasprava i neka tako postignu nagradu svemogućeg Gospodara.

Povjerljivoj osobi koja je čuvar vrijednih knjiga u časnoj džamiji koje je vakif uvakufio, neka bude dnevna plata dvije akče.

Za kandilje i svijeće u časnoj džamiji odredio je dnevno tri akče.

Odredio je da se u noćima mjeseca ramazana na svijetloj minari srećne džamije pale uljani kandilji. Za ulje i kandilje odredio je po dvije akče dnevno.

Postavio je i ovaka uvjet: Spomenuti troškovi i plate (službenicima vakufa) sve se podmiruje iz prihoda. Iznos koji preostane (preteče) od plata prema odredbi o platama koja je detaljno zapisana, pridodaje se gore spomenutim vakufskim viškovima i neka nikada ne dođe do deficita (manjka) u zapisanim troškovima i određenim platama (službenika vakufa). Vakufskoj glavnici (rekabi) se daje prednost u svim vremenima. Treba se čuvati neumjerenosti i neisparavnog postupka.

Neka se svake godine obnavlja prostirka (hasilrar) časne džamije i lijepog mekteba. Neka se ne uskraćuje kupovina prostirke prema potrebi vakufskih viškova i neka se u svim trošenjima pazi da se ne pretjeruje i ne škrtari.

Vidoviti vakif – neka mu Allah učini lahkim opasnosti sudnjega dana – postavio je i ovakav uvjet: Dok je on u životu da on bude nazir vakufskih dobara i da u njegovim rukama bude pravo postavljanja i smjenjivanja službenika vakufa. Iza njega neka bude nazir darusseade agasi i neka za to uživa dnevno tri akče. U svojoj nazirskoj službi i brizi o vakufskim dobrima neka čini kako najbolje zna i umije.

džamija

I postavio je uslov: U vakufskim pojedinačnim pitanjima i poslovima kao što je povećanje i mijenjanje odredaba i uvjeta neka bude u rukama njihovim i ako bude potrebno neka postupe prema spomenutom uvjetu.

Čim je spomenuti vekil završio svoje jasno izlaganje, navedeni mutevelija je u prisutnosti kadije koji sudi i presude provodi, potvrdio usmeno riječi da ih je spomenuti vekil (opunomoćenik Mustafe age, vakifa) izrekao i priznao je da je primio određeni iznos novca, spmenute objekte pod krovom čije su sve granice kod susjeda dobro poznate, kao i to da pripadaju glavnom vakufu i nije ih potrebno opisivati – primio ih je sa svim pravima, svim što njima pripada, sa svim granicama i prinosima i to u potpuno raspolaganje i upravljanje. On je izjavio: „Uistinu, spomenuta vakufska dobra sam primio pod utvrđenim i zapisanim uslovima od uvaženog vekila kao uvakufljenje (vakuf) izuzimajući časnu džamiju i han i ona su došla u moje raspolaganje kao što mutevelije raspolažu drugim vakufskim dobrima“(2)

Čim je navedeni kadija – neka Allah izlije svoje blagodeti i zadovoljstvo na nejga – od početka do kraja sa zadovoljstvom saslušao međusobnonu saglasnost blagorodnog vekila i uvaženog mutevelije, časna džamija i veliki čisti han sa svim što njima pripada su izdvojeni i predati u vakuf da služe vjernicima za obavljanje molitava i putnicima za odmor i stanovanje, da u džamiji muslimani obavljaju pet obeveznih molitava (namaza) a putnici da u veličanstvenom hanu nađu sklonište i prenoćište, da služi kao karavansaraj svim ljudima, pa je kadija donio odluku o valjanosti i pravosnažnosti uvakufljenja, a prema pravnom mišljenju najučenijih pravnih stručnjaka.

Panorama grada sa Mustafa-aginom džamijom, naslovnica Turitstičkog prospketa  (osamdesete godine prošlog stoljeća)

Kada su spomnuti han i časna džamija postali neopozivi, registrovani su u trajni vakuf, vekil dalekovidnog vakifa – neka im Allah olakša strah sudnjega dana – okrenuo se od sporazuma na stranu spora sa spomenutim mutevelijom, krenuo putem spora i parnice i izjavio:

„Ja kao vekil povlačim iz vakufa mekteb, spomenute dućane, i određeni novac, po mišljenju trojice uvaženih imama, vakufljenje novca nije valjano – i on se držao toga dokaza – a po mišljenju imama Azama, najvećeg učenjaka, nije neopozivo, vakufljenje koristonosnih nekretnina nije neopozivo, samo se znade da je valjano i dozvoljeno, ali ga je moguće opozvati“. Zastupajući to, zatražio je od mutevelije da povrati sve, i novac i nekretnine. Spomenuti mutevelija mu je dao na zakonu osnovani odgovor:

„Po mišljenju Abu Hanife iz Kufe, svjetionika naroda, krune pravnih učenjaka i vođe putokaza svih ljudi – neka bude dobrim nagrađen –  vakufljenje nekretnina (aquar) je daleko od neopozvosti (to jeste opozivo je). Po mišljenju dva uvažena učenjaka (imama) Muhamed b. Hasana i al-Šajbani i drugog imama, velikog učenjaka Abu Jaqub b. Ibrahima, valjanost vakufljenja, posebno poslije predaje muteveliji, je okončana i neopoziva. A što se tiče vakufljenja novca, po mišljenju Ali a-Bari, to je dozvoljeno.

Kada je mutevelija zatražio od kadije koji je vodio parnicu – neka pravda i istina uvijek izlaze na vidjelo pred njim – da u velikih  imama (Jusfufa i Muhameda), a u pitanju vakufljenja novca da uvaži mišljenje uvaženog učenjaka Zufera, navedeni kadija, koji ima posljednju riječ i donosi presudu – Allah mu dao dobro – iznio je mišljenje da smatra da je nagrada vakifu bolja od vraćanja imetka u vlasništvo i da je vakufljenje bolje i bliže pobožnosti, te je donio presudu o valjanosti i neopozvosti vakufljenja spomenutih nekretnina, a na temelju mišljenja dvojice velikih imama; na osnovu  mišljenja poznatog imama donio je odluku o valjanosti vakufljenja novaca.

Mjesto gdje je 400 godina stajala uzgor džamija Hadždži Mustafe-ege carskog Kizlar-age koju su srpski barbari srušili u kasnu jesen 1992. Džamija je nacionalni spomenk Bosne i Hercegovine kojeg je obavezna obnoviti Vlada RS i Općine Mrkonjić-Grad. Nažalost, to niko ne traži. Na obližnjem (Dedića) mezaru bespravno su podignuti mnogi objekti - kao i na vakufskom zamljištu na širem području grada

Mjesto gdje je 400 godina stajala uzgor džamija Hadždži Mustafe-ege carskog Kizlar-age koju su srpski barbari srušili u kasnu jesen 1992. Džamija je nacionalni spomenk Bosne i Hercegovine kojeg je obavezna obnoviti Vlada RS i Općine Mrkonjić-Grad.   (Na obližnjem (Dedića) mezaru bespravno su podignuti mnogi objekti – kao i na vakufskom zamljištu na širem području grada.
Posljednje informacija: RS je osigurala 150.000 KM za obnovu Kizlar-agine džamije

Spomenuti vekil u pogledu vakufljenja novaca u izvjesnoj mjeri nije bio zadovoljan, pa je ponovo stupio u spor sa navedenim mutevelijom rekavši: „Premda je vakufljenje nekretnina prema spomenutom mišljenju valjano i neopozivo i ja nisam u mogućnosti poslije da ga vratim u vlasništvo svoga opunomoćitelja, ali presudom o valjanosti vakufljenja novaca, vakufljenje još nije neopozivo (još je opozivo) i nema smetnje da se vrati u vlasništvo i raspolaganje moga opunomoćitelja.  Jer, po mišljenju poznatog imama, u pojmu valjanosti vakufljenja ne leži pojam trajnosti i neopozvivosti. Pa kad je tako, ja kao opunomoćenik odustajem od vakufljenja spomenutih novaca. I kada je u tom času izjavio na šerijatskom sudu da predaje građevine, a odustaje od vakufljenja novaca i zahtijeva njihovo vraćanje, spomenuti mutevelija nije bio zadovoljan, pa je ponovo dao na zakonu osnovani odgovor: „Premda u mišljenju poznatog imamam nema jasno spomenute neopozvosti u pitanju valjanosti vakufljenja novaca, ali za valjanost vakufljenja presuda kadije je obavezna, njegovo pravno mišljenje mora da se uvažava. Prema mišljenju obojice imama za valjanost vakufljenja nama razlike u značenju pojmova „obaveznost“ i „neobaveznost“; ne postoji razlika između (vakufljenja) koristonosnih objekata i drugoga nečega, a naročito kada je utvrđeno da je to predato muteveliji. I kada je zatražio da se donese presuda o neopozvosti vakufljenja, kadija je izrekao presudu i po drugi put, svjestan različitih stavova pravnika (u ovom pitanju), pa je prekinuo uže parnice i spora, a uvakufljenje i (koristonosnih) nekretnina i novaca postade valjano, važeće, punovažno i neopozivo. „Ko ga izmijeni nakon što je ovo čuo, grijeh će pasti na one koji ga mijenjaju. Allah uistinu sve čuje i sve zna.“2mg_2294.jpg

Nagrada plemenitom vakifu je osigurana kod Gospodra milostivoga.

Ovo se dogodilo i zpisano u prvoj dekadi džumaza II 1031/11-20, II 1595. godine.

Svjedoci čina:

Najučeniji među učenjacima koji traže istinu Zejni ef., sin Hizrov, bivši muderrisValide-sultan edrese; ponos muderrisa.

Salih ef. muderris u medresi Šah-sultan; ponos kadijskih pripravnika Muslihuddin ef. sin Kasimov; Mehmebeg, sin Abdullahov, vratar sultanski; uzor kadija Ali čelebi; zaliha valija, Ahmed ef., pisar ovih slova (teksta) Sejjid Mehmed, zv. Šerif; Husrrem beg sin Abdullahov, džundija; Omerbeg, sin Abdullahov, džundija; Mehmedbeg, sin Abdullahov; Husre beg, sin Abdurrahmanov al-Wani; Ali, sin Muminov, vratar sultanski; ponos muderrisa Hasan ef., muderris medrese Baqqal-zade; uzor kadijskih pripravnika Ibn Jamin zv. Jemeni; ponos časnih emira Ibrahimbeg; ponos džundija Muhammed al Misri; Hajdarbeg, sin Abdullahov, džundija.3

 1 Ova vakufnama nije jedini izvor za pitanje nastanka Kizlaragina vakufa kojim su udareni temelji današnjeg Mrkonji-Grada. Katastarski defteri, naročito oni opširni (mufassl) sadrže mnogo podataka o nastanku mnogih naših sela, kasaba i gradova, među njima i o nastaku Varcar Vakufa – Mrkonjić-Grada. (Vidi dr. Adem Handžić, POF XXV, Sarajevo, 1976., str 133-169 o formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeću.

šamadani, veća slika

Na ovom mjestu želimo iznijeti da su do danas sačuvani šamadani (svijećnjaci) u Kizlaragnoj džamiji u Mrkonjić-Gradu (do njenog barbarskog rušenja od strane srpskih vlasti i minera u jesen 1992. kada su nestali ili uništeni, op. I.H.) od kojih je jedan originalni, a drugi je po svoj prilici napravljen kasnije po uzoru na onaj originalni. Na šamadanima se nalazi napis sa tarihom (datumom) iz čega se vidi da su šamadani pravljeni u toku izgradnje džamije, a prije pisanja ove vakufname i legaliziranja ovog vakufa. S obzirom na to da ovaj napis predstavlja sačuvano svjedočanstvo o nastanku ovog vakufa i Mrkonjić-Grada, donosimo ga ovdje u doslovnom prevodu:

„Prosvijetljenom srcu ljudi čvrstoga vjerovanja neka je jasno i bjelodano da je ovaj šamadan uvakufio aga carskog dvora (doslovno dvora sreće – deraussade agasi) hadži Mustafa-aga koji je podigao džamiju u Novom Jajcu (Yenice-i Yaytse) – neka svjetiljka njegova srca trajno sija i neka je temelj njegove veličine dugovječan – za ljubav Allaha koji nam svjetlost daje, tražeći zadovoljstvo Gospoda koji svim upravlja i sve može, izreče ovu odredbu: Onima koji ga otuđe iz spomenute džamije i pokažu inad i prkos vakifovoj odredbi, neka se na njihove glave (vratove) sruče sve nesreće ovoga svijeta.”

Godine 1001. (1492-3.)“

Ova džamija koja bijaše oronula obnovljena je  Iz sredstava imovine Darus-Seade hadži Musta-agina vakufa. Obnova je uslijedila pod upravom mutevelije  hadži Muhameda efendije Adžemovića. Pa je tako ova ukrašena džamija obnovljena hiljadu dvije stotine i devedesete godine (1873)

Ova džamija koja bijaše oronula obnovljena je
Iz sredstava imovine Darus-Seade hadži Musta-agina vakufa.
Obnova je uslijedila pod upravom mutevelije hadži Muhameda efendije Adžemovića.
Pa je tako ova ukrašena džamija obnovljena hiljadu dvije stotine i devedesete godine (1873)
Napomena priređivača:
Obnovom Kizlar-agine džamije, koja je počela 24. juna 2013. biće potrebno na ovaj teksti tekst na ulaznim vratima i dopuniti podacima ko je i kada srušio ovu lijepu džamiju – nacicionalni spomenik i ko ga je obnovio iz temelja.

O

IMG_0053

IMG_9675

2 Iz ove mutevelijine izjave saznajemo da, pored džamije, ni uvakufljeni han nije bio koristonosni objekat, to jeste da je služio samo kao besplatno konačište putnika.

3 Iz proračuna vakufa u Bosni i Hercegovini za godinu 1889, vidi se da su spomenute godine u Kizlaraginu vakufu u Varcar Vakufu (danas Mrkonjić-Grad) postojale slijedeće službe: mutevelija i ćatib, imam i mualim, dva mujezina, džabija i popravljač vodovoda te džuzhan.

Iz tog proračuna vide se svi izvori prihoda i stavke rashoda kao i to da je saldo bio pozitivan. (Detaljnije vidjeti: Proračuni vakufa u Bosni i Hercegovini za godinu 1889., sastavljen po Zemaljskom vakufskom povjerenstvu u Sarajevu, str. 667.)

Linkovi:

Kzlar-agin vakuf, Islamska misao 1991.pdf

http://www.youtube.com/watch?v=CnwV9_jDnOU

http://www.youtube.com/watch?v=ieY1Xug9r_k

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s

%d bloggers like this: