HANOVI U VARCAR VAKUFU I OKOLINI

(Mustafa-aga, utemeljitelj Varcar Vakufa: (Neka han bude) „Stalno svratište onima koji dolaze i prolaze“)

MAJDAN. Ovdje je bio Vukeljin han koji je sagrađen  oko 1886.g., kada se u Sinjakovu otpočelo s kopanjem bakarne rude. U njemu su najviše konačili radnici majdana, a od 1893. i radnici talionice. Kako se s radom prekinulo 1914., zatvoren je i ovaj han.

PREVILE. Pet km pred Varcarem bio je han Nike Malića za seljake.

VARCAR VAKUF, danas Mrkonjić-Grad, osnovao je na teritoriju sela Gornje Kloke carski kizlar aga Hadži Mustafa (Bejazić) prije decembra 1590. g. 1

Među zgradama što ih je ovdje podigao Mustafaga bio je i karavansaraj sa dvadeset soba i velikim podrumom, a zvao se i musafirhana.2   Održao se do jedne provale uskoka, koji su krajem XVII vijeka spalili ovu varošicu. Ta zgrada nije više nikada obnovljena.

Krajem prošlog stoljeća (XIX stoljeća, prim. I.H.) bila su ovdje dva dobra hana.

Panorama Varcar Vakufa - s početka XX stoljeća

Panorama Varcar Vakufa – s početka XX stoljeća

  1. Han A g e  C e r i ć a, koji je držao sam vlasnik do 1930. g., a kasnije, po njegovoj smrti, han je držao njegov sin Sulejman. Kako je za njegova vremena podignut hotel, njegov je han postao prenoćište za seljake i nije više prehranjivao goste. Pred sedam godina istu je zgradu za seosko  prenoćište iznajmilo je ovdašnje Ugostiteljsko preduzeće.
    Varcar Vakuf između dva svjetska rata – doba kada su postojali hanovi i karavan-saraji
  1. Han M e h e  Že r i ć a sa dobrim prenoćištem i hranom radio je do Prvog svjetskog rata. Kasnije je ovaj han kupio Osman Medić i držao u njemu prenoćište i kafanu za težake, pa još i danas Osmanova žena drži težačko prenoćište, samo u drugoj kući, jer je ona stara porušena.
  1. ROGOLJI su selo 8 km iza Varcar Vakufa. Do 1930. radio je ovdje han Save Vukovića. Bio je starijeg datuma.

_____________

Isprava u Vakufskoj direkciji u Sarajevu, broj 263. Regest Alije Bejtića

Isprava u Vakufskom povjereništvu u Mrkonjić-Gradu

Han – hana, (an, ana) m. pers. – zgrada (kuća) koja služi za svratište i prenoćište putnika. Hanovi se nalazi po gradovima i na drumovima. Veći hanovi su građeni tako da je u sredini zgrade prostrano nenatkriveno dvorište, gdje se vrši istovar trgovačke robe. Prizemne prostorije takvih hanova sastoje se od kamenih magaza sa gvozdenim vratima osiguranim od požara… (Škaljić, Turcizmi i srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost Sarajevo, str. 309.)

_____________

O Mustafa-aginom karavansaraju – hanu – musafirhani

O Mustafa-aginom hanu – karavansaraju – musafirhani, u ispravi o vakufljenju – Vakufnami, koja je pisana u Istambulu u između 10-20. februara 1595. godine nalazimo ove retke:

„Kada je (vakif Mustafa-aga, prim I.H.) uvidio da u vakufe spada i da je dobro djelo podići časnu džamiju, a prema sadržini Kur'anske rečenice koja uputu daje (povećava: Bogomolje podiže onaj ko vjeruje u Allaha i sudnji dan, kao i prema značenju česne izreke Muhamedove: Ko podigne bogomolju Allahu za ljubav, Allah će mu sigurno podići kuću u raju, uvidio je da je spomenuta džamija potrebna. Prema sadržaju izreke kojoj se treba pokoravati: Voljeti domovinu to je sastavni dio vjerovanja, učenom srcu, koje čistotom zrači, želja mu je ljubav, prijateljstvo, vezanost i bliskost. To potvrđuje i sadržaj izrekePrvo (što se cijeni) je tlo čiji je prah dotakla moja koža.

Pred kadijom, Mustafa-agin opunomoćenik u vakufljenju (vakil, op. I.H.) je izjavio: „Moj opunomoćitelj, ugledni gospodin, je ranije u spomenutoj kasabi sagradio i uvakufio: jednu čvrstu građevinu pokrivenu olovom da bude džamija; lijep mekteb za muslimansku djecu, jedan čvrsti i visoki han od dvadeset soba (odžaka) za bijedne i siromašne, moćne i nemoćne; u njegovoj blizini dvadeset i četiri dućana, te od spomenutih dućana odvojeno jednu pekarsku furunu. Nakon uvakufljenja dao je opće odobrenje svim vjernicima da u časnoj džamiji obavljaju obavezne molitve. Nakon što je izdato sultansko odobrenje, da svi vjernici, i odlični i obični, skupno obavljaju pet dnevnih molitava, obavljena je molitva petkom, dato je odobrenje da svi putnici namjernici odsjedaju i noćivaju u udobnom hanu, da to bude stalno svratište onima koji dolaze i prolaze. I spomenuti mekteb i dućane nakon uvakufljenja predao je navedenom muteveliji. Za izdatke srećnih vakufskih objekata uvakufio je 674.100 akči i predao spomenutom muteveliji…“

Odredio je uvjete pod kojima će se uvakufljeni objekti i novac koristiti i čuvati, pa kada je i u pitanju han.

U Vakufnami piše:

„Dalekovidi vakif – neka ga Allah sačuva od straha sudnjeg dana – postavio je slijedeći uvjet: Osobi koja je handžija neka se dade 4.000 akči kao glavnica za nabavku (pripremu) zobi i ječma putnicima. Spomenuti iznos neka bude vakuf isključivo za ovu svrhu. Handžija osim što mora da bude pobožan moralno ispravan i stalno nastanjen, on mora da bude poznat službenicima vakufa, naročito da uživa povjerenje hatiba i imama. Spomenuti iznos neka mu se preda iz ruku mutevelije uz njihovo jamčenje i posredovanje. Mutevelija u ovom pitanju nije samostalan. Treba da pazi da 4.000 akči koje su uvakufljne da služe kao glavnica i ne budu upropaštene. Kada handžija umre ili napusti han, posredstvom vakufskih službenika i jamaca novac se oduzima i daje  drugom i valjanom čovjeku koji ima stalno boravište (u kasabi) i neka se na zakoniti način uzme jamac.“

*

Šta su hanovi?

„Ulaskom Bosne u sastav turske države, saobraćaj je znatno porastao. Bosnom se tada mnogo više putovalo nego u srednjem vijeku. Uz glavne i sporedne drumove po selima, varošicama i varošima podizani su karavansaraji i hanovi…“

„Počev od 1462. do prvih decenija XVII stoljeća nema skoro nijednog znamenitog vakufa bez hana, a baš u to vrijeme pada razvoj naših najvećih gradskih naselja.

Hanovi su u prvm redu služili za odmor i prenoćište putnika kiridžija i njihovih karavana, ali u njima se i trgovalo. Kada se počela u našim krajevima piti kafa i po hanovima točiti alkoholna pića, hanovi postaju kafane i krčme. U njih dolaze ljudi iz mjesta na kafu i razgovor. Putnici donose vijesti iz raznh krajeva i pričaju svoje doživljaje s puta. I u hanovima po putevima saznaju okolni stanovnici od putnika razne novosti u kafani ili krčmi hana.“

„Iz raznih putopisa XVI i XVII stoljeća, kao i iz iskustva, znamo da je bilo različitih hanskih zgrada.

Najprostija hanska zgrada bila je slična staji. To je prizemna osnovicom pravokutnika, zidovi su joj 2 – 2.50 m visoki, građeni  od brvana, kamena i ćerpiča s krovom na četiri vode, prekrivenim šimlom. Vrata su obično u sredini jedne od dvije dužih stranica i tako velika da kroz njih može komotno proći konj pod tovarom. U zidovima je po koji malen otvor – prozor, na krovu je jedna ili više badža. Unutra je jedno ili dva ognjišta da se putnik ogrije i, ako je pokisnuo, osuši odjeću. Osim toga, nalazila s ei po koja klupa na kojoj je putnik spavao. Uz putnika je bio i njegov konj, ako ga je imao. U zidovima su bile ponegdje vješalice, ali je bilo hanova iz bez njih, pa su ih putnici sami sa sobom nosili.“

Izvori:

  1. Hamdija Kreševljaković:  Hanovi i karavan-saraji u Bosni i Hercegovini, Naučno društvo Bosne i Hercegovine, Djela, Knjiga VIII, Odjeljenje istorijsko-filoških nauka, Knjiga 7, str. 9, 17, 135.
  2. VAKUFNAMA CARSKOG KIZLARAGE MUSTAFE, SINA MEHMED-BEGOVA Istambul, prva dekada mjeseca džumada II 1003 = 11-20. februara 1595. godine.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s

%d bloggers like this: