STOLICE I CIPELE

STOLICE I CIPELE
 
– Republika Bosna i Hercegovina je najveći mogući spomenik koji možemo podići svim ubijenim, ne samo Sarajlijama i Srebreničanima, nego i svim građanima
države RBiH. Naša Grupa ide u tom pravcu! –
Velika se džela digla oko nabavke stolica u Srbiji koje su u Sarajevu trebale simbolizirati broj ubijenih građana u glavnom gradu Republike Bosne i Hercegovine.
Nisu samo da su te stolice jedini proizvod kupljen u Srbiji; srbijanska roba je preplavila bosansko-hercegovačko tržište, pogotovo u takozvanoj Republici Srpskoj gdje se na rafama tamošnjih prodavaonica i ne može naći ništa osim srbijanske robe, često vrlo lošeg ili nikakvog kvaliteta.
Nedavna analiza pokazala je da se samo 6 posto  voćnog sadržaja može naći u voćnim sokovima uvezenim iz Srbije, te da je u njima mnogo po zdravlje štetnih sastojaka.
Daytonska Bosna i Hercegovina je bila prva država koja je prekšila UN-ov embargo uveden prema Srbiji.
Srbija polahko kolonizira bosansko-hercegovačko tržište, kao što to čine i Hrvatska i Slovenija, pa domaći proizvođači, kao poljoprivrednici, naprimjer, protestiraju, ali bezuspješno. Tako se guši domaća proizvodnja, smanjuje broj zaposlenih i bh-tržite postaje ovisno od  uvoza, što je jedan u nizu zločina prema državi BiH i njenim građanima.
Dobro je da se javnost pobunila protiv uvoza stolica iz Srbije.
Međutim, javnost se prestala buniti protiv daytonskog koncepta ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine po kojem je pola državne teritorije, mimo mandata i ovlaštenja dato kao nagrada onima koji su počinili genocid i najteže zločine, kao i urbicid.
Republika Srpska koja polahko postaje sastavnim dijelom Srbije, malo kome smeta, a derogiranje države Bosne i Hercegovine nastavlja se ubrzanim tempom, i boj se, na red su došli ostaci njenih ostataka.
Sve je to moguće jer takvu politiku slijede baš oni koji bi po prirodi stvari trebali štititi i žrtve i državu Bosnu i Hercegovinu.
Niko od bošnjačkih političara više ne spominje Republiku Bosnu i Hercegovinu; u godišnjem kalendaru Kantona Sarajevo obilježeni su mnogi za nas ne tako važni datumi, kao Svjetski dan šuma, ali su izostavljeni važni datumi iz naše povijesti – kao što je Dan neovisnosti Republike Bosne i Hercegovine.
Niko, ne samo da se poziva na rezultate referenduma, nego sebi pojedinci uzimaju za pravo da i dalje gaze tu neprikosnovenu volju građana, isto kao što i dalje gaze temeljni državni zakon – Ustav RBiH.
Svjedoci smo stalnih ustupaka RS-u, ponovnog oživljavanja dogovora trojice političara u Prudu o podjeli teritorije Bosne i Hercegovine po etničkom principu.
Niko se ne poziva na presude međunarodnih sudova po kojima imamo pravo na povratak na pređašnje stanje  prije genocida – to jeste na ustvano-pravni poredak Republike Bosne i Hercegovine. Sa takvom idejom nemoguće je probiti medijsku blokadu bh-medija koji su se pokazali kao udarnici u rušenju RBiH, sve zapristajući za neodgovornim političarima.
Građani Bosne i Hercegovine sve to gledaju skrštenih ruku. Kao da ih se ne tiče ni što kupuju uvezenu robu iz inostranstva koja je nikakvog kvaliteta, niti se, što je još gore – suprotstavljaju legaliziranju genocidnih rezultata i konačnom nestanku države RBiH.
Građani se ne bune ni što su potpuno opljačkani, što je nezaposlenost najviša u Europi, što mnogi žive u siromaštvu i bijedi, jedva sastavljajući kraj s krajem.
Dobro je da su građani digli svoj glas protiv uvoza stolica iz Srbije, ali to je nedovoljno; najveći spomenik ne samo Sarajlijama, nego i Srebreničanima i Prijedorčanima i svim ostalim građanima RBiH bio kada bi se vratio u život Ustav Republike Bosne i Hercegovine. Podizanje takvog spomenika je amanet svih građana RBiH koji su poginuli braneći ustavno-pravni poredak RBiH, kao i svih onih koji su ubijeni, osakaćeni ili protjerani.
Ali, bojim se da se sa manifestacijama na oživljavanju RBiH kakav je Marš mira u Srebrenici ne postiže baš mnogo – jer političari nastavljaju po starom, umjesto – ako im se već dozvoli pristup u Potočare  – da im se uruči ultimatum da moraju poraditi na poštivanju presuda najvećih sudova i vratiti u život Ustav RBiH.
Tu je bila i akcija prikupljanja cipela na jednu hrpu kako bi se svijet podsjetio na genocid i srebreničke nedužne žrtve. Svoje mestve poklonio je i Reis Cerić, alfa i omega bošnjačke politike koja razara državno tkivo i koja od Bošnjaka pravi džamijski narod, koji pristaje da se u Srebrenici, žrtve genocida, građani RBiH umotavaju u vjerske zastave, umjesto zastave s ljiljanima kojoj je čak i zabranjen pristup u Memorijalni centar. Sve su to akcije koje zamagljuju glavnu stvar – zahtjev za ustavno-pravnim poretkom RBiH.
Velika se džela digla oko stolica uvezenih iz Srbije, što je pozitivan znak. Ali, ja ne pročitah niti sam čuo da je iko povodom 20-te godišnjice istakao zahtjev za povratkom u život Ustava Republike Bosne i Hercegovine.
Republika Bosna i Hercegovina je najveći mogući spomenik koji možemo podići svim ubijenim, ne samo Sarajlijama i Srebreničanima, nego i svim građanima države RBiH.
Naša Grupa ide u tom pravcu!

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s

%d bloggers like this: