PETICIJA GRUPE GRAĐANA MRKONJIĆ-GRADA (Varcar Vakufa) ZA PROMJENU NAZIVA ULICA U MRKONJIĆ-GRADU

Ibrahim Halilović,

(slijede canadska i bosanska adresa)

22. februara/veljače 2010.

U ime potpisnika:

SKUPŠTINI OPŠTINE MRKONJIĆ-GRAD – Predsjedniku Skupštine opštine

– Odboru za zaštitu ljudskih prava, predstavke i pritužbe građana

– Odjeljenju za prostorno uređenje i stambeno kumunalne poslove

70260 MRKONJIĆ-GRAD

PETICIJA GRUPE GRAĐANA MRKONJIĆ-GRADA (Varcar Vakufa) ZA PROMJENU NAZIVA ULICA U MRKONJIĆ-GRADU

Ovu Peticiju za promjenu naziva ulica u Mrkonjić-Gradu potpisujemo i upućujemo u skladu sa Preambulom Ustava RS, članovima 1:4, 5:1, i 10:2 zatim članom 32:1, Statutom Opštine Mrkonjić-Grad, paragrafi 16., 22:12 i 68.

Razlozi: Uvidom u nazive ulica u Mrkonjić-Gradu može se zaključiti kako se u imenovanju ulica nije vodilo računa o ravnopravnoj zastupljenosti imena ličnosti i događaja iz povijesti svih naroda i narodnosti koje su vijekovima živjele u ovom gradu i na području općine. Imena ulica su data uglavnom po ličnostima i događajima iz srpske/srbijanske povijesti, religije i kulture. Nazivi ulica i javnih ustanova po događajima i osobama bošnjačkog ili hrvatskog naroda i drugih narodnosti su izostavljeni, čime se želi sugerirati kako oni nisu ni postojali na ovom području, a ako jesu, danas su nepoželjni, jer i zemlja i povijest i sve ostalo bilo je i ostalo – samo srpsko, što povjesno nije tačno. Ličnosti po kojima su data imena i po dvije ulice često nemaju nikakve veze sa ovim gradom i njegovom prošlošću. U gradu ne postoji ulica sa nazivom utemeljitelja grada Mustafe-age, ali zato postoje dvije ulice vođe uskoka koji su grad pljačkali i spaljivali, što je apsurd. Ne postoji ulica koja bi podsjećala na izvorno, povjesno ime Varcar Vakuf koje je grad nosio sve do 1924. godine, ali postoji Beogradska Ulica. O tome „posrbljavanju“ argumentirano su pisali mnogi intlektualci, pa tako i književnici Ivan Lovrenović i Ranko Risojević. Ovdje ćemo se puslužiti citatima iz napisa ove dvojice.

U kolumni „'Srpski’ gradovi u Bosni“, magazin „Dani“, broj 215 od 20.jula 2001.

Ivan Lovrenović pisao je i o promjeni imena našega grada: “Iz starije prošlosti poznat je još jedan tip dvostrukih naziva. To je onih nekoliko vakufa: Varcar, Donji i Gornji, Skucani, Kulen, Skender. U imenu prvoga od njih na fascinantan način komprimirana je kulturna i povijesna memorija od dvije-tri tisuće godina. Ona obuhvaća slojeve civilizacijskih “uspomena” od predrimskih i predslavenskih metalurga drevnoga “ilirskog”, pa srednjovjekovnog slavenskog naselja Varcarevo, preko osnivanja novoga naselja (Krzlaragin vakuf) po osmanlijskom osvajanju u šesnaestom stoljeću, do postupnoga srastanja imenâ i naseljâ u jedno: Varcar Vakuf, koje je potrajalo cijelih nekoliko stoljeća.”I, dalje: “S prvom Jugoslavijom došla je nova moda ideološke toponomastike. Žrtvom te mode ni kriv ni dužan pao je, naprimjer, i Varcar Vakuf. Službeno su ga 1924. preimenovali u Mrkonjić-Grad, u slavu “staroga kralja” Petra Karađorđevića i u spomen na njegovo četovanje pod hajdučkim pseudonimom Petar Mrkonjić u ustanku 1875-78. negdje na granici Bosne i Like, u Crnim Potocima. Varcara “stari kralj” nije ni vidio ni primaknuo mu se, a ni četovanje mu nije bilo dugo ni Bog zna kako slavno.” Ono što je započeto 1924. nastavljano je još agresivnije i bezobzirnije u naše vrijeme.

Književnik Ranko Riseojević, pišući o načinu rada komisije (SDS-a) za promjenu imena naziva ulica, škola, naselja… u Banjoj Luci napisao je i ovo, što se može preslikati i na rad takve komisije u Mrkonjić-Gradu:

Logika koju je slijedila ta komisija bila je vrlo jednostavna: osnov mora biti srpska istorija, kako ona starija, predturska, potom Prvi svjetski rat i vojvode iz tog rata, onda Kraljevina Jugoslavija sa svojom dinastijom, iz Drugog rata da ostane samo ono što se za sada “ne smije” dirati, ali mu treba pridodati i neke ličnosti iz četnickog pokreta i iz najnovijeg vremena heroji ovog posljednjeg rata. Njima treba pridružiti velika imena srpske nauke i kulture. Milosti ne treba imati ni prema kome, u miru kao u ratu, etnički treba pročistiti naše ulice, ukloniti sve nazive s muslimanskim, hrvatskim i inim imenima. Njima pridružiti komunističke revolucionare, učesnike Drugog svjetskog rata, bez obzira da li su u tom ratu poginuli ili nisu. Naprosto, neka im se zametne svaki trag kao da nikada ni postojali nisu.”

Komisiji za preimenovanje ulica u Mrkonjić-Gradu kao da je manjkalo inspiracije, pa su neke ličnosti i događaji obilježeni sa po dvije ulice, kao naprimjer majke Jugovića, Janković Stojana, Njegoša, Vidovdana, Jovana Cvejića, Car Lazara… Kada bi ove ličnosti ostale bez jedne ulice koja bi ponijela neki od naziva koje predlažemo, bili bi i „vuci siti, i ovce na broju.“

Za nas su neprihvatljivi kriteriji u dosadašnjoj radu komisije zadužene za nazive ulica.

Kao primjer, a ima ih još, navodimo kako je ta Komisija po dr. Jovanu Raškoviću iz Knina dala naziv i ulice i Doma zdravlja, mada dr. Rašković nije imao ikakve veze sa poviješću ovog kraja, a pogotovo sa razvojem zdravstva u Varcar Vakufu/Mrkonjić-Gradu. Jednostavno je nemoguće usporediti doprinos bilo kojeg doktora koji je ikad radio u Varcar Vakufu/Mrkonjić-Gradu – Grünfelda (Гринфелда), Banjca, Bašića, braće Radulovića…, sa doprinosom dr. Jovana Raškovića, jer doprinos dr. Raškovića ne postoji, budući kako on nije ikad radio u ovom kraju kao doktor.

Bolničar Bećir Gačić, koji je radio i sa dr. Grünfeldom i drugim doktorima, kao uostalom i svaki zubar ili medicinski radnik koji je ikad radio u ovdašnjem zdravstvu, dao je veći doprinos zdravstvu od dr. Raškovića.

Čak i čistačice, kuharice, a posebno vozači hitne pomoći – su svakako zaslužniji za mrkonjićko zdravstvo nego dr. Rašković jer su liječili, priskakali u pomoć i borili se svako na svoj način za svaki ljudski život.

Dr. Rašković je svojom politikom upućivao u nesreću i smrt.

Ne smije se zaboraviti ni narodni liječnik Niko Vulić.

Da se uočiti kako ne postoje ulice sa imenima svećenika i narodnih prosvjetara vezanih za ovaj kraj, osim srpskih (srbijanskih). Namjerno su izostavljena imena fra Ivana Frane Jukića, fra Antuna Kneževića, kao i don Nikole Kajića. I te ličnosti, a ima ih još, dale su, svaka na svom polju, veliki doprinos kulturi i prosvjeti ovoga kraja i BiH.

Komisija se odrekla i svake pomisli na kulturne i sportske pregaoce poput Franje Iđotića, Hazima Topalovića – Zima i brojnih drugih.

Ni jedna ulica u gradu ne podsjeća na čuvene mrkonjićke zanatlije, umjetnike svoga posla – kako na kovače, tako i mutafdžije, pekare, obućare, mesare, krojače, iako je na tradicji tih zanata izrasla moderna industrija u gradu, premda su oni bili najveća reklama i ponos svome rodnome mjestu. Onoga čime bi se trebali svi ponositi, Komisija se stidjela.

Neprihvatljivo je da ni jedna ulica u gradu ne nosi ime po I zasijedanju Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine. Šta više, ni jedna ulica ne nosi ime nekoga znamenitog događaja iz bh-povijesti, recimo Kulina Bana, Kralja Tvrtka – niti po nekom drugom dičnom povjesnom imenu iz prošlosti naše domovine, recimo Vojislava Kecmanovića, predsjednika ZAVOBiH-a ili vijećnika Mitra Soldata. Ovim je oštećen čak i favorizirani srpski narod, a ostalim narodima i narodnostima je poručeno kako nisu ni postajali, niti su ostavili ikakva traga u ovom kraju.

Imajući to u vidu, pokrenuta je ova incijativa na potpisivanju Peticije kako bi se jednostranost u nazivima ulica počela ispravljati.

Uzimajući u obzir vjekovnu povijest, kulturu i tradiciju, kao i zajedničku antifašističku prošlost svih naroda i narodnosti, zahtijevamo da se promijene nazivi nekih ulica u naseljima sa tradicionalnim nazivima Rika i Zborište, te Čaršija i Zavakuf kako bi se ispravila jednostranost i favoriziranje i uklonili nazivui ulica po fašističkim suradnicima. Bilo šta, pa tako i imena ulica, ne smije obeshrabrivati građane na posjetu, povratak i boravak u tome gradu; grad je i njihov oduvijek, ni manje ni više, nego onoliko koliko i srpski. Mi ovom peticijom ne uskraćujemo ikome išta, samo zahtijevamo da se poštuju i da nam se vrate naša oduzeta prava.

Stoga:

Zahtijevamo: Ulica Uroša Drenovića, ako ne čitava, onda od ričkog mosta do raskrsnice sa Ulicom Crvenog krsta trebala bi dobiti jedno od slijedećih imena: Rika, ili Rička Ulica, ili Uz Riku – po starom izvornom nazivu za taj dio grada; ti nazivi su i danas uobičajeni u svakodnevnom razgovoru mještana. Narod kaže – „Idem u Riku, stanujem u Rici; u Stupare se ide uz Riku itd; (Ako se po svaku cijenu želi sačuvati uspomena na četničkog vojvodu, Drenoviću bi u zamjenu za onu u Rici mogla biti data jedna od dviju ulica Janković Stojana, Cara Lazara ili Majke Jugovića, ili ona Srpskih sokolova...)

Jedna od ulica u gradu, poput dijela Šolajine Ulice kod Hamidije džamije ili jedna od Njegoševih dviju ulica trebala bi ponijeti ime Ulica varcarskih kovača, ili Kovačka Ulica, ili Ulica kovača varcarki – po kovačima kosa „varcarki“ koji su, kao i druge zanatlije, umjetnici svoga zanata, pronijeli ime svoga grada daleko izvan granica općine, od „crnogorskog krša, do mađarskih ravnica.“

To bi bi značilo kako se grad i građani s ponosom sjećaju obitelji Lokmića, Svetinovića, Hozdića, Nezića, Mujkića, Zonića, Krivdića, Jurića, Mašića, Đidara, Tatarevića, Buhića, Bakovića i drugih. To bi značilo da se i mnoge pridošlice sa sela u grad s dužnim poštovanjem sjećaju majstora kojisu im svojim rukotvorinama činli život lakšim…  (Austrougarska vlast je ostavila iza sebe i podatke (kraj 19-og, ili početak 20-tog stoljeća) u vezi sa zanatskim obrtom: „Varcarske zanatlije proizvode prosječno godišnje 8.000 kosa, 15.000 noževa, 12.000 mutafa i 20.000 zemljanih lonaca.“ (Fotomongrafija „Mrkonjić'Grad)

I danas se u našeme gradu, kao i u mjestima gdje nekadašnji varcarski kovači sada žive, kuju kose „varcarke“ kojima nema premca po kvaliteti izrade. Takmičenje kosaca na Kupresu ili Balukhani, kosidbe po planinskim vrletima, ne mogu se zamisliti bez „varcarki“.

– Jedna od ulica u Čaršiji (središtu, centru grada, ili na gradskom području) tebala bi nositi ime Ulica Mustafe-age po utemeljivaču grada (vakifu – dobrotvoru) koji je godine 1592. na mjestu današnjeg grada, na lokalitetu zvanom Gornje Kloke, gdje je do tada bilo samo šest kuća, utemeljio svoj vakuf – zadužbinu koja je bila jezgra današnjeg grada. Ta nova varoš – kasaba – zvala se isprva Jajce Jenidži (Novo Jajce), Krzlar-agin, pa Varcarev Vakuf i Varcar Vakuf. Za ime Mustafe-age veže se kompletna povijest grada, ali, što razaranjem, što urbanizmom i otuđivanjem vakufskog posjeda, te pokrštavanjem grada – nastoji se potisnuti svaka pomisao na tog našeg velikoga dobrotvora. On je bio dobrotvor za sve stanovnike Vakufa, putnike namjernike, vjernike svih vjera.

Mustafa-aga je svojim pošteno zarađenim novcem izgradio najvažnije objekte u gradu – džamiju, karavn-saraj (besplatno konačište za putnike) dućane, vjersku školu (mekteb), knjižnicu, vodovod (drvenim cijevima – tomrucima – dovedena je voda sa Lisine), kupatilo. Ostavio je znatnu sumu novca za unapređenje grada, razvoj trgovine i zanatstva koje je na tim temeljima u suvremeno doba izraslo u industriju. Čuvena je krilatica Mustafe-age zapisana u njegovoj Vakufnami – Darovnici – o temeljenju našega grada kako je „Prvo je tlo čiji je prah dotaknula moja koža“ – što znači – najvažnije je ono mjesto u kojem smo rođeni i tome mjestu smo uvijek dužni.

Niko u povjesti našega grada nije dao toliko svome zavičaju kao Mustafa-aga – Krzlar-aga, pogovo ne od onih čija imena nose ovdašanje ulice. Mustafa-aga je veliki sin ovoga kraja. Mutafa-aga nije bio ni Turčin ni okupator, a niti su objekti koje je podigao okupatorski, niti je to moglo biti opravdanje za njihovo brbarsko sravnjivanje sa zemljom. Čak i da je zemlja na kojoj je Mustafa-aga podigao vakuf-zadužbinu bila u srpskom posjedu, a nije – jer Srbi tada u Bosni nisu postojali već samo Bošnjaci (Bošnjani) muslimani, katolici i pravoslavci  – tu zemlju Mustafa-aga nije oteo, jer je takvu ne bi mogao po strogim pravilima uvakufiti – nego je tu zemlju, bez prisile vlasnika da je prodaju – pošteno kupio i platio, za što je pred jajačkim kadijom posvjedočilo 30 svjedoka. Iz vremena gradnje Krzlar-agina vakufa bila su i dva svjećnjaka (šamadana) koji su nestali u ruševinama Krzlar-agine džamije.

Evo doslovnog prijevoda ugravirane poruka originalnog svjećnjaka: „Prosvjetljenom srcu ljudi čvrstoga vjerovanja neka je jasno i bjelodano da je ovaj šamadan uvakufio aga carskog dvora Hadži-Mustafa-aga koji je podigao džamiju u Jenidže Jajcu – neka svjetiljka njegova srca trano sija i neka je temelj njegove veličine dugovječan za ljubav Bogu koji svemu svjetlost daje, tražeći zadovoljstvo gospodara svoga koji svim upravlja i sve može i odredi: Onima koji ga otuđe iz spomenute džamije i pokažu inat i prkos vakifovoj odredbi, neka im se na glave sruče sve nesreće ovoga svijeta! Godina 1001 (1592-3.)“

(Izvor: „Vakufname iz Bosne i Hercegovine“, str. 257.)

Ova bi se kletva mogla odnosti i na sve one koji žele otuđiti naš grad od svih njegovih građana. (Dokumenti o vakufljenju pokazuju kako je veliki dio šireg područja današnjeg grada, okolnih sela i Lisine pripadao vakufskoj imovini. (Vidi dr. Adem Handžić, POF XXV, Sarajevo 1976., str 133-169. o formiranju nekih gradskih naselja u XVI stoljeću. Posebno pitanje je odnos prijašnjih i sadašnjih vlasti prema vakufskoj imovni koja je oduzeta, devastirana i barbarski porušena.)

– Jedna od ulica u Zavakufu bi trebala nositi ime Varcarska Ulica po povjesnom imenu grada i dijela grada koje je nosio nekoliko stoljeća sve do 1924., o čemu je već bilo govora. (U tom slučaju, poželjno bi bilo da Jovan Rašković ostane bez jedne svoje ulice ili da se preimenuje Ulica srpskih sokolova.)

Grad bi morao imati Ulicu ZAVNOBiH-a – u znak sjećanja na Prvo zasjedanje Zemaljskog antifašisti-čkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Herce-govine 25. novembra 1943. kada je u Mrkonjić-Gradu/Varcar Vakufu obnovljena državnost Bosne i Hercegovine i kada je BiH kao posebna federalna jedinica uključena u sastav Titove  Jugoslavije. U glavnom dokumentu Zasijedanja ZAVNOBiH-a, Rezoluciji, zapisano je i ovo:

„Danas narodi Bosne i Hercegovine… hoće da i njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i hrvatska i muslimanka, bude zbratimljena i slobodna Bosna i Hercegovina u kojoj će biti osigurana ravnopravnost i jednakost svih Srba, Muslimana i Hrvata…“

– Također zahtijevamo da se Domu Zavnobih-a vrati njegovo originalno ime. Zgradu Doma Zavnobiha izgrađena je novcem građana Republike Bosne i Hercegovine i ona im i sada pripada. Niko nema pravo niti prisvajati tu imovinu, niti je jednostrano koristiti. Taj objekat je izgrađen u cilju čuvanja uspomene na obnovu državnosti BiH i kulturne potrebe svih građana, pa ne bi ni svojim imenom ni namjenom i sadržajima smio odustpiti od toga koncepta.

Sadašnje ulice Stevana Sinđelića i Majke Jugovića trebale bi nositi neko od imena iz bošnjačke antifašističke prošlosti ovog grada kao Džemala Šehovića, Akifa Bešlića ili Ekrema Herića.

– Jedna od ulica sa Njegoševim imenom, ili Begradska ulica, tebale bi biti preimenovana u – Ulicu Fra Ivana Frane Jukića. (Njegoš ne samo da nema ikakve veze sa poviješću grada, nego je i ličnost iz crnogroske povijesti, a naziv joj je nečijim inatom dat u Titovo vrijeme i zadržan do danas.) Stoga umjesto Njegoševa, ulica po Ivanu Frani Jukiću (1818. Banja Luka – 1857., Beč) po franjevcu, književniku, povjesničaru, sakupljaču narodnog duhovnog stvaralaštva, pokretaču prvog književnog časopisa u BiH. Fra Ivan Frano Jukić je napisao povijest i zemljopis Bosne i Hercegovine. Bio je strastveni borac za jedinstvo svih naroda u borbi protiv turske vladavine na ideji ilirizma, pa je dospio i progonstva u Carigrad gdje ga je otpremio Omer-paša Latas, inače imenom Mihajlo rodom iz Like. Od 1849. do 1851. Jukić je kapelanovao u Varcar Vakufu. To je veoma važan period Jukićevog života i stvaralaštva. Ovdje je pokrenuo prvi knjižveni časopis u BiH pod nazivom „Bosanski prijatelj“. Za Jukićevo ime i njegov boravak u našeme gradu veže se i prva škola svjetovnog karaktera u BiH. U toj školi u Varcar Vakufu učili su đaci ne samo katoličke, već i pravoslavne vjere. O tome Jukić piše: „Moja Varcarska škola ovako stoji: 18 krstjanske muške i 12 ženske; rištjanske 17 dietce broji: među ovim poslijednim imaju 3 oženjena đakona, koji će se zapopiti: dva sata pria podne i dva sata poslije podne stoje dietca pod mojm inadziranjem.

Dr. Ilija Kecmanović je o Ivanu Frani Jukiću napisao i ovo: „Bez obzira na razlike koje među njima postoje, očevidna je izvjesna sličnost i povezanost životnog puta Ivana Frane Jukića sa onim svojevremenog rektora banjalučke Srpsko-pravoslavne bogoslovije Vase Pelagića i krajiškog tribuna Petra Kočića. Sva troijica su, što nije česta pojava, ostali do kraja vjerni svojim idealima i neumorni i nesutrašivi za njihovo ostvarenje. Ni jedan od njih nikada, ni u jednoj prilici, nije u borbi pokleknuo, čak ni posustao, iako su sva trojica u toku celog svog života bili nemilosrdno proganjani i zlostavljani. I to dobrim delom zbog onoga što su pisali, jer su sva trojica bili plodni i daroviti napredni pisci i književnici, koji su i s perom u ruci bili boj za pravednije i zdravije odnose među ljudima. (Dr. Ilija Kecmanović, Monografija o Ivanu Frani Jukiću, Nolit, Beograd, 1963.)

Ulica don Nike Kajića, po ratnom i poslijratanom katoličkom župnika u Varcar Vakufu/Mrkonjić-Gradu koji je iza sebe ostavio dragocjen dnevnik „Liber memorabilium“ (Knjiga sjećanja), a koji je – budući da je bio svećenik sa znanjem njemačkog jezika – spasio od strijeljanja više desetina građana svih narodnosti i relgija koje su na jednoj njivi Majdanu Nijemci već bili postrojili i htjeli pobiti u znak odmazde.

Bilo koje gore predloženo ime pristajalo za uz naziv ulica Vase Pelagića (i)li Dositeja Obradovića.

Isto tako, Kajićevo ili Jukućevo ime bi mogla ponijeti jedna od ulica Jovana Cvijića ili Janković Stojana, ili jedna od Njegoševih (one pokraj Katoličke crkve) i Majke Jugovića.

Ovom Peticijom zahtijevamo od Skupštine opštine Mrkonjić-Grad da sve ove prijedloge, ima u vidu i prvom prilikom obavi predložene korekcije i preimenovanja ulica, te da i dalje radi na potrebnim ispravkama i ravnoteži u zastupljenosti ličnosti i događaja u nazivima ulica i ustanova, što je obavezna i po ustavu i Statutu, a i po konvenciji o ljudskim pravima.

Završna riječ Mi kao predlagači svjesni smo današnje prakse u Bosni i Hercegovini po kojoj se po imenima ličnosti i događaja iz povijesti samo jednoga, tzv. većinskoga naroda, daju imena ulica, ustanova, škola, bolnica… To je diskriminirajuće u svakom pogledu i protivno je ustavnim odrednicama po kojima je svaki građanin, pripadnik bilo kojeg naroda i narodnosti ravnopravan i konstitutivan na čitavom području BiH, te da Srbi, Hrvati, Bošnjaci, i ostali ne mogu biti manjine, niti građani drugoga reda, u bilo kojem dijelu BiH. Oni su građani države Bosne i Hercegovine na svakom njenom pedlju!

Sadašnja praksa diskriminranja – koja je veoma vidljiva u nazivima ulica, medicinskih ustanova, škola, domova kulture…, kosi se osnovnim ljudskim pravima svih konstutivnih i drugih naroda i narodnosti u BiH. (U Europi se stepen ljudskih prava mjeri po ostvarenim ljudskim pravima i slobodama manjina. U Bosni, ne postoje manjine kada je riječ o Bošnjacima, Hrvatima, Srbima, bilo gdje oni živjeli! Europski Sud za ljudska prava iz Strasboura je upravo presudio u korist jevrejske i romske manjine koje moraju imati ista prava kao i svi ostali konstitutivni narodi u BiH, što i u reguliranju ove materije zbog koje potpisujemo ovu Peticiju – ima veliki značaj i poruku koju nam šalje Europa koje su nam puna usta.)

Znamo i to da je povijest našega grada bila takva da se je, u većem njenom dijelu, ne bi trebali stidjeti. Bilo je i nepravdi, nasilja i teških zločina, koje moramo osuditi i ograditi se od njih, ma ko ih počinio, te obilježiti stradanje nedužnih žrtava kako se ne bi ponovilo. Što prije, to bolje!

Povijest našega kraja obilježila su brojna časna imena sva tri naroda – od utemeljitelja grada Mutafe-age, pa preko prosvjetara Ivana Frane Jukića do Vojislava Banjca, Voje Radovanovića – od Pere Krece do Stojke pekara, pjevača Zaima Imamovića, Radoslava Graića, pisca Miroslava Karaulca i drugih.

Svoje najbolje osobine, znanje, ljudskost i plemenitost ugradili su njegovi građani – zanatlije, trgovci, zemljoradnici… Jasno je kako se možemo dičiti antifašističkom prošlošću našega gada i I Zasijedanjem ZAVNOBiH-a na kojem je pronađena jedina moguća formula opstanka Bosne i Hercegovine i svih nas na ovim prostorima – u našoj zajedničkoj domovini.

Znamo, dakle, kako je ta povijest bila baška, posebna, kako je ovaj grad oduvijek bio nešto drugačije, kako je gajio svoj tolerantni duh koji su njegovi žitelji svih naroda i vjera strpljivo gradili stoljećima živeći zajedno, uzajamno se poštujući, uvažavajući i štiteći u najteža vremena.

Svi smo, na ovaj ili onaj način iskusili izbjeglištvo i progon iz našega grada, pa je i to dio naše zajedničke povijesti.

Stoga se moramo razumjeti bolje nego drugi, pa ničim – ni nazivima ulica i ustanova – niko ne bi smio obeshrabrivati povratak u naš zajedinički grad.

Smatramo, stoga, kako bi u u nazivima ulica naš grad trebao biti drugačjiji i ko takav poslužiti kao primjer ostalima – kako niko ne smije biti u podređenom položaju, diskriminiran i zaboravljen, pa ni u nazivima ulica, baš zbog svoje posebne, a naročito zajedničke povijesti, važnih pozitivnih ličnosti i događaja. U tom smislu, u želji da bi se izbjegla nepravda prema bilo čijoj povijesti i zaslugama, ne bi bili protivni kada bi sve ulice u gradu dobile i imena po tradicionalnim narodnim nazivima (Jajčka, Ključka, Banjalučka cesta, Uspolje, Uzriku, Čaršija, Zavakuf, Donja i Gornja mahala, Podmahala, Plehin put, Zborište, Kujundžinca, Novo Naselje i dr.

Takva praksa postoji u svim svjetskim gradovima, kao i običaj da se nazivima ulica daju i po imena biljaka, naprimjer. Time bi bilo izbjegnuto svako favoriziranje, svojatanje, a u ovom slučaju – prekomjerno srbiziranje. Izmjena naziva gradskih ulica (što prije, to bolje!) bila bi odlična potvrda toga, varcarsko/mrkonjićkoga duha o kojem se mnogo s i ponosom govori, spoznaje kako nam je sudbina dodijelila ove prostore da zajednički živimo na njima, kako je to tako oduvijek bilo i tako treba biti. To bi bio jasan ohrabrujući signal svima onima koji se još uvijek teško nakanjuju vratiti u svoj grad, ili čak ga ne žele ni posjetiti. Ta, nije li Općina Mrkonjić-Grad proglasila grad otvorenim – imajući na umu baš i to?  Ili – pare!

Napominjemo kako je dio ove Peticije potpisan na skupu naših sugrađana koji je odžan na Plivskom jezeru kod Jajca 18.jula 2009., a jedan broj potpisa prikupljen je posredstvom interneta u februaru i martu 2010.godine.

U ime potpisnika Peticije,

Ibrahim Halilović

SIGNATURES

  • cyrgjk United States
  • mirza dukic United States
  • Vlado Crnoja Croatia
  • Mehmed Sehic Bosnia and Herzegovina
  • dedic nermin United States
  • Sabina Hadžiahmetović Bosnia and Herzegovina
  • Ljerka(Baković)Marijan Croatia
  • cetnik Bosnia and Herzegovina
  • Samir Basic Sweden
  • mehmed sehic Bosnia and Herzegovina
  • Senad Pehlivanovic Denmark
  • mahmut heremic United States
  • Mubina Pindzo Germany
  • Alma Krejcek-Halilovic Germany
  • mirsad bojic United States
  • Zehra Masic-Delic Bosnia and Herzegovina
  • Sanela Hadziomerovic Bosnia and Herzegovina
  • azra buhic-kahriman Italy
  • Hata Hadzic Sweden
  • Seima Visic Switzerland
  • Samira (Gacic)Pejkusic Sweden
  • Jasminka Dasovic United States
  • Damir Delic United States
  • Almir Djenanovic United States
  • Amra Djenanovic United States
  • Emina Djenanovic United States
  • Bahrudin Djenanovic United States
  • Vahda Djenanovic United States
  • Adem Djenanovic United States
  • Emina Kabiljagic United States
  • Evel Kabiljagic United States
  • Benjamin Mesinovic United States
  • Elma Mesinovic United States
  • Mirza Bungurac United States
  • Nermana Bungurac United States
  • Larisa spahalic United States
  • Melisa Spahalic United States
  • Irhada Sulejmanpasic Bosnia and Herzegovina
  • Amra KUSURAN MUHAREMOVIC Switzerland
  • Eldin MUHAREMOVIC Switzerland
  • Belma Sopko Bosnia and Herzegovina
  • sead heganovic United States
  • Nedzad Alic Switzerland
  • Mustafa DelicBosnia and Herzegovina
  • Midheta Bungurac United States
  • Sanja Sehovic Denmark
  • Irhan Sehovic Denmark
  • Nasiha Mujkic United States
  • Elmedina Cuk Canada
  • Melisa Tulic Germany
  • Tanja Djana Radusinovic Bosnia and Herzegovina
  • Suad Kaharevic Sweden
  • Nikola Jagaric Sweden
  • Jasmina Gafurovic Sweden
  • Sanela Gafurovic Germany
  • Arijana Saracevic Bosnia and Herzegovina
  • Mirza Halilovic Germany
  • Mirzeta Cano Sweden
  • Taiba Velic United States
  • Adem Mackovic Sweden
  • Vera mackovic Sweden
  • Edin Pivalic Sweden
  • jasmin brkovic Sweden
  • Edin Skandric Sweden
  • Ibrahim Boric Australia
  • Vahid Gačić Bosnia and Herzegovina
  • Arnel Kahriman United States
  • Amer Kahriman United States
  • Azra Kahriman United States
  • Anya Rajic United States
  • Marica Rajic United States
  • Zoran Rajic United States
  • Drago Rajic United States
  • Alija (Buhic) Rajic United States
  • Asima Kaharevic United Kingdom
  • Kemal Kaharevic United Kingdom
  • Semir Vranić Bosnia and Herzegovina
  • SADO HABIBOVIC France
  • SAJRA HABIBOVIC France
  • Amir Habibovic France
  • Hamid Habibovic France
  • Belma Kaharevic United States
  • Muharem Basic United States
  • alma i vanja radusinovic Sweden
  • Zlatko Pehlivanovic Denmark
  • Senad Pehlivanovic Denmark
  • Omer Pupić Bosnia and Herzegovina
  • Zejna Pupić Bosnia and Herzegovina
  • Razija Mujkić Bosnia and Herzegovina
  • Pašić Belma Bosnia and Herzegovina
  • nusret sivac Germany
  • halilovic jasmin France
  • Jasmin Jasarevic Australia
  • arijana Bosnia and Herzegovina
  • Alen Spahalic United States
  • Fikret Spahalic United States
  • Edin Cano Sweden
  • Armin Saracevic Germany
  • Omar Husnic United States
  • Fatima Cusevic dj. Kaharevic United States
  • Ella Husnic United States
  • Hajrija Darkulic United States
  • Dino Darkulic United States
  • Eldin Husnic United States
  • Sabahudin Kaharevic United States
  • Azra Pehlivanovic Denmark
  • Djana Pehlivanovic Denmark
  • Alma Mujkic Spahalic United States
  • Žužo Enver Bosnia and Herzegovina
  • Mubahir Kaharevic United States
  • Bedrudin GUSIC United States
  • Djenana Husnic dj. Darkulic United States
     
    Ovom spisku potpisnika treba dodati i svojeručne potpise nekoliko desetina građana koje sam prikupio na susretu građana održanom u Motelu na Plivskom jezeru kod Jajca u ljeto 2009.
    (U tekstu Peticije bilo je slovnih grešaka, pa sam ih ispravio – one koje sam uočio. Uklonio sam linkove iz teksta jer više ne otvaraju stranice na koje sam se pozivao.)
    Nažalost, brojni potpisnici su i umrli, a da nisu dočekali čak ni valjan odgovor od Skupštine općine Mrkonjić-Grad na prijedloge iznesene u ovoj Peticiji…
    * Peticija je upućena preporučenom pošiljkom iz Windsora, Canada, na gornju adresu,  a kada sam kasnije provjerio lično na prijemnici u Skupštini općine, nije je bilo u protokolu primljene pošte. Potom sam kopiju Peticije lično predao na Prijemnici SO-e Mrkonjić-Grad uz potvrdu o prijemu, ali nikad odgovor nije stigao, što je potvrda zadrtosti i oholosti onih koji danas vladaju našim gradom
     
Advertisements

Lična poruka B. Izetbegoviću: NISAM DAO SVOGA SINA TVOME BABI, NE DAM NI TEBI! POD POJMOM BOSNE NE MISLIMO ISTO

(Prilog za buduću knjigu “Pisma gluhom duvaru u Sivom domu”)
Izetbegović na prijetnje iz RS: Bosna ima sinove koji su spremni da je ponovo brane!

SIGURNO JE DA BOSNA IMA SINOVE KOJI BI JE BRANLI, ALI PRVO OD BAKIRA IZETBEGOVIĆA

BAKIRE, NISAM DAO SINA TVOME BABI, NEĆU NI TEBI

  • Poručiješ nam – vama masovne grobnice, logori, surgun, a tebi i tvojma vreće zlata i dukata, vlast i slast. Na taj lopovski trik mene i moga sina – a obojica smo sinovi Bosne – nećeš namamiti!
  • Ako zatreba, branićemo Bosnu od dušmana, ali prvo ćemo se obračunati s tobom i tvojim velizdajničkom klikom. I sa Tvojim hodžama. Tada ćemo imati i šanse obraniti Bosnu zauvijek

Na prijetnje Željke Cvijanović da RS uvijek ima 100.000 spremnih (četnika) za obranu RS, odgovorio si Bakire, kao predsjednik zločinačke i veleizdajničke stranke SDA kako Bosna ima sinove koji su spremni da je ponovo brane.

Neki dan si izvukao iz naftalina staru SDA podvalu ukidanja imena RS, ali ne i njene zločinačke suštine, pa Ti je Dodik uzvratio zatvaranjem granica, što je demonstrirao u tzv. Istočnom Sarajevu; Cvijanovićka je zaprijetila mobilizacijom 100.000 četnika. Dodik pak, na “Voice of America” kaže da rata neće biti. Ma kakav rat, klete se, a naoružava četnike. Tako je tvoj babo govorio dok je JNA razmještala topništbo oko Sarajeva, Jajca, na Komaru i postavljale barikade u glavnog gradu RBiH…

To je dogovoren scenarij izmđu tebe i Dodika, ko nekad između Karadžića i tvoga babe – isporoban više puta, a cilj – podjela plijena – države, vlasti i slasti – svrstavanjem naroda u torove i uništenjem Bosne na račun sh-zločinačkih, i ništa manje opasnih SDA projekata o panislamizmu i fildžan državi. To je ona autostrada smrti kojom nam je prijetio Karadžić.

mojaE pa Bakire Izetbegoviću, da ti ja kažem “dvi,” što bi rekao moj čestiti i ubogi, ali čestiti komšija Fazlo koji je pravio furune od pleha i pržnjeve od konzervi i prodavao u Varcaru, a kasnije i u Sarajevu. Ma ne samo “dvi.” Evo me u Canadi.

Sanjao sam kao reporter TVSA da posjetim i ovu lijepu i humanu državu, koja je u mnogo čemu nadogradila ono što smo nekad imali u Bosni, a shorili tvoj Babo i ti i vaši saveznici u SDA i IZ, SDS, HDZ, SSND, sve selameteći o multi-kulti, suverenoj neovisnoj, a stalno radeći u korist dušmana Bosne, i vanjskih i unutarnjih, sve da bi ostvarili davnašnji Featured Image -- 13829nedosanjani san Mladih Muslimana, u mini obliku – ako ne mere čitava Bosna biti islamska u okviru svjetskog panislamizma, more makar ono od Kozje Ćuprije do Stupa, na što ste je sveli Babo, ti, i vaša kamarila lizisahana i srbalija. Za to su vam trebali Srbi, a vi njima. Islamska deklaracija tvoga babe im je bila izgovor da nas pobiju i Bosnu otmu; ti ideš stopama svoga babe i daješ im kao i on za pravo. (Kako to da su za udbaši saznali za taj pamflet tek dvanestak godina kasnije, a tiskan je u Beogradu? Valjda su čekali pravo vrijeme da ga iskoriste protiv nas i Bosne i da sve pometu! Za to si se i ti trebao roditi, da kao babin sin nastiviš kad je otpremljen u šehide (sic!).

Ko danas vlada Bosnom? Pa njeni najveći dušmani uz amin is SDA i IZ. Predsjednik države – notorni četnik. Uskoro i premijer, opljačkali preko banaka u RS Bosnu, uz Tvoju pomoć. Uže političkog i feincijskog spasa ti si im dodavao. Babo ti je spašavao Krajišnika, čak i onakav Clinton nije se htio rukovati s njim, a tvoj babo ga je darivao. Kao presuđeni ratni zločinac, Krajišnik je ugledan gost tvojih medija, a pravi sinovi Bosne nemaju pristupa tim podaničkim glasilima i toskovinama, a tvja piskarala ih zaobilaze u širokom luku. Vaši botovi su u svakoj grupi na društvenim mrežama, lažu, laju i falsificiraju optužbe protiv istinskih sinova Bosne. Znaš li ko nam je ministar sigurnosti! Pa i on, takav kakav je, a ne krije da je četni, u nekim stvarima je bolji od tih tvojih uhljupa, skrivenih udbaša i kosovaca.

alija, 1Ma, sigurno sam prije tebe krenuo u javnu odbranu Bosne, i pred četničkih cenzora na RTVSA. Mnogo prije, čak godinama prije, nego nam je tvoj babo poručio da mirno spavamo i da rata neće biti, a mi mu budale povjerovali. O tome postoje filmski zapisi na TVSA, u Večernjem listu, Slobodnoj Bosni, Bosanskm pogledima. Možda ne znaš, jer si tada bio ranjen kao Zelena beretka (sic!) pa ti je bilo do grdnih rana, mada tada još zapucalo. Od te borbe ne odustajem ni danas, jer ste mi oteli domovinu, učinili me beskućnikom i prognanikom, pokušali smaknuti nafaku, ne samo s moje sofre.

Za razliku od tebe, koji tražiš novčanu nadoknadu za lažno-patriotske rane – polazeći u bitku za RBiH, nisam računao ni na svoj život, a kamo li na kakve hinle pare!

img_8304

Jajce u plamenu, mojom kamerom snimljeno. Babo tvoj na pregovorima u Londonu, Ženevi, kako podijeliti Bosnu sa najvećim dušmanima. Jajce ste izdali, ostavili ga četnicima i ustašama neka se jagme za nj, a Muslimani neka nestanu. Oteli ga četnici,  a vi Izetbegovići, vaša kamarila i ulema  umjesto V i VII korpusu slavne i nepobjedive ARBiH – prepustili ga HVO i HB ustašama koji su uveli apartheid čiji tragovi i danas smrde u “srpsko-hrvatskom” kraljevskom gradu. Iako si bio u trezoru NB, na sigurnom, sudionik si te prljave rabote i tada i sada. Danas dođeš u Jajce da bi nam se rugao, ne smeta ti ni šahovnica na jarbolu u sred grada ni šahovnica na diplomama srednjoškolaca. SDA kao đoja vlada Jajcem, a sva vlast i politička i ekonomska je u rukama Čovića i njegovih trabanata…  

Borio sam se za Bosnu, znači za svoj život, za svoju suprugu Hajru, kćerku Almu, sina Mirzu, roditelje, sestre, braću, amidž..,  kao i za svakog drugog Bosanca vjerna svojoj domovini RBiH. Tako je i danas. Ako isprva nisam skontao da je to borba za dinastiju Izetbegovića i njihovu kamarilu, za veliko-srpsko-hrvatsku zločinačku nakanu, skontao sam ipak već 1992. Bosna je tada kao i sada bila okupirana, ponajviše zaslugom SDA-IZ, svedana na manje od fildžana. Ništa nam ne bi niko mogao, da nije bilo vas! Računali ste da će Bosna šapatom pasti, kao i vaši saveznici, a kada su se digli goloruki branitelji, sinovi Bosne, spriječili ste ih da oslobode našu zemlju. U to ime počinili ste zločine prema komandantima Armije RBiH, na najnižim i najvišim nivoima. To činite i danas njihovim progonom, manipulacijom, degenjekom . Izigrali ste i pogazili najvažniji zakon RBiH, njen Ustav, i od tada je uknuta država Bosna, imamo Srbiju na pola, Hrvatsku na frtalju, a Dinastija, SDA i IZ kamarila i hože imajuna sred Sarajeva prlijevaju svoju krv. Najteža krivična djela veleizdaje radite planski, uporno i smišleno za taj svoj fildžan, a mi, neko u masovnu grobnicu, neko preko bijela svijeta, ili u Bosni na milost vašu, na jeftine podvale lažnim obećanjima kazanim i na “masovnim iftarima” i nad kaburima pobijenih muslimana. Ne valjamo vam, oguliste nas za pasoše, ta nisu li čuvari vaših diplomata u Bonnu pretukli Dinu Haskića jer se pobunio što za 50 maraka puštaju preko reda, pa on mora ili noćiti u Bonnu, ili sutra ponovo iz Frankfurta zažeći u Bonn… Niste li odredili najvišu cijenu pasošima na svijetu, a za ispis iz bosanskog državljanstva odredili globu od 600 eura, toliko  cijenite dva tri klika na kompjuteru vaših sjanih konzularnih radnika, rođaka i uhljupa, koji ne znaju ni bosanski, a kamo li tuđi jezik. Samo na 60.000 građana koji su lani napustili dvoju domovinu, možete zaraditi 60 milijuna maraka na njihovom ispisu, a koliko se ih već ispisalo i koliko kani. Đe su te pare! Đe ti je diplomatija, uged države u svijetu? Diplomate su ti četnici ili ustaše – a i tvoji uhljupi su haman isti.

Danas vas niko ne šljivi ni zašto, sve državne funkcije ste ustupili ili prodali ustašama i četnicima, pa svi kao glumite neprijateljstva, iako jarani da bi u obranu svojih ratnih stečevina i harama, uložili naše sinove, kao i Bosnu.

Predsjednik države je Dodik, premijer će biti Tegeltija, zajedno su opljčkali i Bosnu preko onog njihovog dijela darivane i otpisane teritorije, pa će osokoljeni SDA-IZ podrškom ukinuti državu Bosnu nakon što je i finacijski bace na koljena. Ko nam je šef trezora! Ako taj laže, a laže, onda i krade!  Ko je glavni tužilac, ko ga je postavio? Jeste ili pitani, jeste li klmunili glavom ti i tvoje SDA-ovci? Ko ti je predsjednik VTS? Ko su njihovi suradnici? Ko je ministar obrane! Ko sigurnosti? Ko trgovine? (E taj je bolji od svakog vašeg uhljupa i lopine!)  

braca_nanic

Ko ubi slavnog bužimskog gaziju Izeta Nanića, ko Irfana Ljubijankića, Bakire, ko ispali granatu na stan Halilovića i ubi mu surugu i šuru! Ko posla komadante ARBiH u Haag, ko im napakova ako nije SDA i njen Odbor za sigurnot. Čega države ili vas guzonja i velizdajika? Ko danas vije i zatvara komandante koji su za Haag nevini, a za SDA UDBU i KOS opasni – po srpski i hrvatski projekat. Ko osim Dodika ne priznaje genocid, priznajem ilegalne genocidne RS, drsko i bezobrazno u ime svih nas i mrtvih i živih?  Znaš ti to dobro, Bakire, makar si bio u trezoru jer ti je babo dolazio tamo da se krije, da se konsultirate kakav ćete nam belaj za vrat, a u vašu haznu što više para za obranu države. Obranu ste i opljačkali, a historisjke činjenice i sudski dokazane istine pobijate šutnjom na izjave četničkih i ustaškh revizionista da je bio građanski rat; vi tvrdite da je brat udario na brata, da su genocid izvršile grupice i neodgovorni pojedinci da bi amnestirali one koji su ga počinili

Ti bi sinovima Bosne na koje se pozivaš u nekom tvom budućem ratu vratio isto kao i onim što su branili i tebe u trezoru i mene u Jajcu, i svima koji su branili Bosnu. Ukinuo bi im ARBiH, manipulirao s njima, mlavio ih po Sarajevu, uskratio im nafaku,  pa bi i on lili  krv po tamošnjim ulicama ali ne od četničke granate, nego tvoga pendreka, zbog borbe za svoja prava, nedavno… Natjerali bi ih da dižu ruke na se, da se spaljuju!  Vi bi i da za našim, bosanskim sinovima lijete krokodilske suze, da gazite njihove mezare kao u Srebrenici, da im na vrat na nos učite El Fatihu, da ih ponizujete kao i sve žrtve ordenjem četničkom vojvodi, baš u Srebrenici i baš rukom jedne od ucvijeljenih žrtava. Ti bi da ih donose u vrećama kostiju, u jednoj vreći po kost za svaku žrtvu, da ih tovare na šlepere, da su makar heftično velike džennaze. 

Ne, Bakire!

Ne velikim dženazama – jer od njih ste se najviše okristili vi SAD-ovci i hodže koje ste pučem doveli na vlast. Što veća dženaza i žalost, to više para i vlasti.

Ne Bakire,  ne dam svoga sina, ne dam ni sebe za tebe i tvoje vreće blaga. Ne dam ga za tvoju Bosnu, jer to nije ni moja niti ičija, već za sada tvoja Bosna. Ali ničija nije do zore, tama da je posthumno i šehid, a veleizdajnik i države i dina.

Ti i ja pod pojmom Bosne podrazumijevamo potpuno različite stvari!

Tome sam i sina podučio. Bosnu hoćemo braniti, ali prvo moramo poraziti tebe i tvoju kamarilu, tvoje hodže, licemjere, lažove, preverante.  Vi ste izišli iz one narodne izreke: Lažu i kad se Bogu mole! Kad vas pometemo sa istorijske scene, Bosna će biti spašena, pa tako i mi.

Uvjet je pomesti i vaše medije.

Nije džabe Potkomitet američkog Kongresa za vanjsku politiku u nedavnoj raspravi o stanju u toj tvojoj Bosni odredio sasvim precizno dijagnozu: Bosna je u rukama kriminalne mafije, kriminalnih političkih mafioza i njihovih mafijaških medija. Kad tamo dođu čestiti novinari, kad Karamehmedović nestane sa ekrana, kad ne bude u stanju promicati na bolja radna mjesta urednice četnikuše, kao onu Topalić, kad nam ne budu plasirali fake news o građanskom ratu, jednakoj odgovornosti i katila i žrtve, e onda smo haman pola posla oko vraćanja u život RBiH uradili. Tada će put za hapšenje svih mafijaških fela biti otvoren, kao i vrata zakonima i važećem Ustavu. Neće više imati ko lagati i dizati vas u zvijezde, tvog babu u pejgambera, tobe jarabi. Da imaš u sebi “m” od muslimana i čestitog vjernika, ne bi bio ni licemjer, niti bi nam lagao, niti bi sabotirao pravdu za državu kojom ste vladali na najvišim mjestima; da imaš i “m” od muslimana, niti bi dozvolio da ti od babu zovu šehidom. Niti je poginuo za vjeru, niti je je bio vjernik, jer je jedno govorio, drugo radio. Ogriješio se o obranu zemlje, što je sprotno učenju Kur'ana. Lažno se zakleo da će životom braniti Ustav i RBiH, a radio suprotno. Pravnik njegova kova, znao je odlično da je to sve mimo prava, i zemaljskog i Božjek Isti si ko i on, pljunuti babo. možda u malo manjem formatu, ali isti su ciljevi i oca i sina.  

Moj mlađi rahmetli brat Muharem po dolasku sa logorašima Manjače u Jajce u razmjeni za četnike – prvi pravi obrok, nakon nekoliko mjeseci džehenema; riba iz konzervi Caritasa, u Crkvi Sv. Ive u Podmilačju, okruženi slikama svetaca, i sami sveci – mučenici. Tebi tada nije manjkalo ni kahve ni, bureka, ni hurmi, a ni sigurnosti. Moj brat, logoraši, moja žena i djeca iz kućnog pritvora – ni kud ni kome.Logoraše koji ostadoše u Bosni, kao i boračka udruženja, kao udruženja Majke Srebrenice – tvoj babo i ti prigrabiste da bi manipulirali s njima i ostajali u sedlu vlast…   (Foto – snapshots, I.H.)

Pod granatama u Jajcu, dok je moja familija bila u kućnom pritvoru, brat na Manjači, otac i majka maltretirani i za četničkim nožem pod grlom uz pitanje “đe je novinar Alilović,” a da nisam uopće znao jesu li živi, skontao sam da ta Bosna za koju se gine, nije Bosna moja niti mojih susjeda pravoslavaca i katolika, istinskih Bosanaca, nego vaša, SDA i IZ, SDSA i HDZ, sve po mjeri vašeg partnera Cerića i njegovih hodža. Po mjeri Karadžića i Bobana. S njima ti je ćaća tikve sadio, a ti nastavio, još samo da ih pobereš… Dok si ti čučio u trezoru s babom i dok ste kontali da nasamarite i borce i nas, moji su držani kao taoci pod četničkom stražom u Varcaru duže od dva mjeseca. Dok mi nismo znali ni kud ni kome, tvoja mati je skupljala pare za haznu Izetbegovića, vreće zlata, ne za obranu nego za vaše ionako puno čekmeže. Sve preko mrtvih…

mirzin dnevnik

Isječak iz dnevnika moga sina Mirze, tada dječaka. Poslali ste 19 pušaka varcarskoj SDA da nas brani od četnika, biva! Puške prodao predsjednik lokalnog SDA Hari Maslić, savio pare u džep, pa zdimio u Njemačku i tamo dobio azil. Biva, borio se za Bosnu, život bi mu u opasnosti bio da je ostao. Njegovu familiju dovezli četnici mahsus u Jajce, a moji ostali u kućnom pritvoru.  Četnici znali za taj švrec oružje, ta nije ni moglo stići bez njihova znanja, jer je rečeni predsjednik SDA bio zamjenik komandira Milicije u Mrkonjiću. To oružje je moglo doći glave mnoge muslimane i katolike koji nisu uopće imali pojma o tom švercu. Bio im je to odličan izgovor za zločine, odvođenje na Manjaču 1 i 2.

I, čim mi je stigla famijla u razmjenu u Jajce, u istom konvoju kad i moj brat s Manjače,  u opkoljeni grad koji je zasipan kasetnim bombama i taj dan, odlučili smo napustiti Bosnu.  Brata nismo mogli prepoznati u kakvom je lošem psihičkom i fizičkom stanju bio, napustili smo legalno i Jajce i Bosnu. Bježao je iz kuće gdje smo se sklonili, krio krvavu odjeću da ga ne bi uhvatili četnici. Kao da je znao da će Jajce pasti, ali ne i čijom zaslugom, pazarom, trgovinom. (Pri odlasku, Dario Kordić je  kolegi r. Mehmedu Buhiću i meni nudio fine položaje, neograničeno kretanje i odriješene ruke u promidžbi Herceg Bosne. Da smo prihvatili, bi bili partneri SDA u deranju Bosne i sramoti profesije.)

To naše izbjegličko odsustvo, ono je samo fizičko, privremeno napuštanje, jer Bosna smo mi, ma gdje bili. Bosni se vraćamo, makar u potpuno neprijatsljeko okruženje, i s vaše i sa anamo njihove strane. Bosna je dio nas, mi dio Bosne. Njeno busenje, što bi rekao pjesnik Enes Kišević. Bosni se vraćamo dok smo živi, a ja ću ako Bog da i na tabutu. Boga molim da mi da snage, kad vakat mi dođe, da me rastanak sa ovim svijetom zateče u Bosni…

Helem, poslije Njemačke i sedam godina izbjeglištva, bez dana na socijali, sa dobrom novinarskom vizom, mogao sam zajedno sa svojom suprugom Hajrom ostati u Njemačkoj do kraja života.

Ali, mome sinu Mirzi Švabe su počele udarati privremene vize – muhure – odmah nakon što je tvoj Babo savio u Bog zna čiju haznu lijepe pare od Švaba;  na mitingu u Njemačkoj tražio je da se vraćamo u Bosnu, a znao je da ne meremo.  TV stanice su slikale vaše Bošnjake odjevene u arpsku nošnju. To nije smetalo niad tvome babi… Švabe jedva dočekale, pa počele progon, hvatali Bosance ko zečeve na spavanju i trpali u avion ili prvi autobus. Znao je tvoj babo da u Bosnu nejmamo kud i kome, da povratnici ginu od četničke ruke, i nakon Daytona. (Ispraćao sam kao reporter Radio WDR Koelna po tri jubo-jeta dnevno sa frankfurtskog Aerodroma koji su odlazili utzv. treće zemlje. Mnogi od njih su prvo bili u posjeti u Bosnu, ali su se brzo i vratili; nije se imalo ni kud ni kome, nisu mogli ni zgarišta obići. Niko, niko, od SDA ili njenih “doplomata” nije došao da  tim prognaicima makar poželi sretan put. Ipak, većina ih je govorila da odlaze samo na kratko i da će se vratiti u Bosnu. Haj pogodi što se ne vraćaju danas, a kolone onih koji su ostali – čekaju pred ambasadama zapadnih zemalja da bi zauvijek napustili taj vaš džennet i ostavili vama da se sladite jedući zlatnim kašikama koje ste im obećavali… Vi za sada jedete tim kašikama, ali boj se – moglo bi vam to sve prisjesti.

IMG_7704

Genocidne poruke na mome poštankom sandučetu. Četnici išarali, susjedi, fini pravoslavci, obrisali da sumnja ne bi slučajno pala na njih. Neki od njih su spašavali moju nejač od pogibelji. A ti, tvoja SDA, tvoj nazovi hodža, tvoja IZ, jeste li makar formlano osuditili ovaj fašitički ispad. Niste ni prstom mrdnuli nikada, da pače sladili ste se tim zloćama budući da sam “izdajnik muslimana i Bosne, abdićevac, komunjara” Ni jedno od novinskih udruženja nikad nije reagiralo i na gore od ovog slučaja, na pokušaje ubojstva. Od svjedoka, preko noći postajem optuženik, jer sam prijavio policiji nasrtaj četnika na me. Prijetio mi ubojstvom zbog zastave sa ljiljanima koju samo Marjan i ja ponosno istakli… Nije to ona zastava sa ljiljnima kao ona u tvom kabinetu kojom nas obmanjuješ, a garantuješ opstanak genocidne RS koja nas hapsi (i) zbog tog jedino legalnog simbola RBiH. Kad si ti došao u Varcar, u rodno mjesto naše države da bi se raspitao o stanju Muzeja ZAVNOBiH-a, makar i ne upitao za nas! Ti vaziš na prijemima u Sarajevu o državnosti države koju razvaljuješ i koju tvoj pajdaš i saveznik Dodik psuje baš tu, prostački i kočijaški. Nakon svih aferima, ti na NTV1 kažeš da te nije stid. Kako i bi, za stid treba obraz

           

Vratio sam se, u Varcar Vakuf, koji ste prvo prepustili Srbima, pa Hrvatima, pa onda u Daytonu – Srbima. Tamo sam persona non grata. Tamo mi sudi Dodikov sudija Safet Šljivo i osuđuje na globu kad mi četnik prijeti ubojstvom. Toliko mu je bila snažna presuda, da ju je oborio jednim pismom višoj sudskoj instanci u Banjoj Luci (sic!) moj prijatelj iz Amerike Bedrudin Gušić.

Ne daj Bože da se za me zauzme neko od onih tvojih uhljupa na čelu sa Ramizom Salikićem koji je prodao i Bosnu i vjeru za večeru, koji je nagovarao Fatu Orlović da odustane od zahtjeva za uklanjanje crkve iz njene avlije. Vi ste tu uzurpaciju privatne imovine mogli riješiti za sekundu, uz vas je bio Cerić, a s njim Kačavenda, da ste htjeli, makar i onako kao što ste utanačili pazar za izmještanje crkve sa džamijskih srušenih temelja u Diviču, pa su muslimani platili i uklanjanje crkve i jazuk zbog srušene stare džamije, a onda i veliku sumu novca za njenu obnovu. Još je Cerićev kvisko, nekakav “hodža” (krste ga kao imama!) na otvoru džamije hvalio muslimanima za – sabur. E taj sabur – po mjeri IZ i SDA će nas doći glave, Bosnu također. Vama Fata Orlović služi za knjiženje jeftinih političkih poena i prije će ta nesretna žena i svi mi na Ahiret, nego ćete riješiti taj muftarski jednostvan pravni slučaj. 

bulevar

Kad sam bio srednjoškolac, profesor logike nas je učio: Ako je A jednako B, a B – jednako C, onda je i A jednako C i obrnuto. Pojednostvaljeno, ali logički rečeno – četnički vojvoda, fašista hitlerovskog tipa, ne prizna genocid, veliča genocidnog zločinca Ratna Mladića, a ti se Bakire grliš s tim i takvim, i još ga odlikuješ Cvijetom Srebrenice; ako nisi isti kao Vučić četnik Vučić, da li  tukneš makar malo na njega! Dajete im struju iz naših hidrocetrala vrijednosti milijardama dolara, a dižete u nebesa četnika Vučića kad obeća dati srebrenici šaku maraka, a da nije platio ni poplavljeno zemljište od te HE. Onda se Vučić hvali kako grdai po RS-u, a gradi našim parama! Vi šutite i mutite, u međuvremenu halaljujete Sutorinu crnogorskim četnicima u naše ime (a u čiji džep, ti znaš, ili bi morao znati po funkciji najvišoj u državi!) Zatvarate izlaz našoj državi na otvoreno more. Briga tebe za Pločama, za bosanskom imovinom u Hrvatskoj.

 Ukazivanje najviših državnih počasti i iskazivanje bratske ljubavi prema četniku, lično i manipuliranjem neutješnih Majki Srebrenice. Ima li kraja ponižavanju, Bakire! Nakon svega ti bi  još naših sinova za Veliku Srbiju, malo Ti je Srebrenica i čitava Bosna! Ne, ne dam ti svoga Mirze!

Srebrenicu, ste davno izdali i prodali, pa se nakupili para na račun genocida, a para je najviše gdje su najveće džennaze i gdje je najviše suza. Danas Srebrenicom vlada četnik, a pred Memorijalnim centrom vreća svinjskog izmeta, kao i na mome autu u Varcaru. A ti, kao i bivši predsjednik Srebrenice Duraković, kao i Kavazović – rukama neutješne Majke Srebrenice kitite četničkog vojvodu Cvijetom Srebrenice, grlite se s njim, dočekujete ga uz najviše državne počasti, dozvoljavate da usranih gaća i u četničkim smrdljivim opancima uniđe u Begovu džamiju koju su i on i četnici rušili. Mijenjate sadržaj ispisan na Spomen ploči Vjećnice, da na bi uvrijedili četnike, poštu su je oni barbarski spalili.

srebrenica

Kada je prof. Francis A. Boyle zajedno sa Nacionalnim kongresom RBiH (NKRBiH) napravio pravni akt o izdvajanju  (makar) Srebrenice iz četničke države, svi ste se sletili na čelu sa Cerićem, pa ste obećali Srebreničanima šaku para, koje Bog zna nisu nikad ni vidjeli, da bi Srebrencom vladao četnik, da bi izgubili slobodu u genocidu u miru. Sada dižete dreku na četničke pjesme u Srebrenici… Je l ti misliš Bakire da mi to ne vidimo! Pogledaj svoje ogledalo na tzv. društvenim mrežama gdje i pored tvojih plaćenika i botova istina izlazi na vidjelo   

Da bi svoga sina spasio od progona odlučih se useljenje u CanaduSin, odličan gimnazijalac, sa savršenim njemačkim, morade napustiti Njemačku mjesec dana prije mature da bi nastavio školovanje na savrešenom engleskom (po potrebi i francuskom) jeziku u Canadi. U rekordnom roku završio je fakultet kao student na počasnoj rektorovoj listi, stalno dobijajući novčane nagrade i sa minimalnim kreditnim zaduženjem (tuition). Eno ga sada u “Continentalu” u Frankfurtu, među pedestak inženjera i droktora inženjera, radi u razvojnom centru. Ne umijem ti objasniti, komplicirano je to, nešto oko auta, softvera. Znaš ono, lijevi prednji točak šalje i jednoj sekundi sto signala kojom će se brzinom kretati točak na zadnjem kraju auta da bi auto sletjelo sa ceste u okuci… Slali ga u Japan, Madžarsku… Možda se ti i tvoja žene u službenom autu sa takvom sofisticiranom opremom vozate po Bosni, masovni iftarima, ili na prodavanju magle. Da ti ovo ne kažem, a jeste, hvalim se, kako bi znao da je i jedan Bošnjo izbjeglica doprinio i tvojoj sigurnosti na putu! Naša prognanička djeca su blago naše, pobjeda i nad tobom i takvima, i nad vašim saveznicima, oni su dokazali da su pravi ljudi, humanisti, vrijedni radnici, odlični studenti. Bosanci. Oni biraju hoće li raditi u Google-u, u Microsoftu, oni su ministri u Vladi Švedske, savjetnici svjetskih uglednika…, osvjetlali su obraz čitavoj Bosni, ali toj tvojoj Bosni ne valjaju.  Eh, trebali smo ih dati tvome babi, ko preživi – i tebi!

mirza 028

Moj sin Mirza; spasio sam ga od tvog babe, a spasiću ga i od tebe. Tako spašavam i Bosnu. Da je bilo po vašem, ne daj Bože, v bi lili bi suze za i njim kao za tolikim drugim. Suza munafika lahka, para na njoj lakša. Mirza je svjetski građanin, ima prijatelje sa svih krajeva svijeta, svi vide u njemu pravu Bosnu, sina Bosne, ali ne onog na kojeg ti računaš. Jer, Mirza računa na Bosnu, ali ne i na tebe i tvoj pojam Bosne. naši sinovi su naša bosanska pobjeda,  a tvoj krah Bakire. 

Vidiš Bakire, Vidiš, Bakire, ja sam davno još 1992. skontao za kakvu se Bosnu gine. Tada mi je bilo jasno da pojam moje, tvoga babe i tvoje Bosne nije isti. Kada je tvoj Babo po Ženevi, Londonu, Lisabonu, Daytonu krčmio Bosnu sa njenim najvećim dušmanima, a nama selametio o multi kulti, suverenoj, neovisnoj, građanskoj, tada je i budali manjoj od mene bilo jasno da od te naše Bosne koju smo živjeli, nejma ništa, ali imate vi od njene tragedije. U Daytonu je to postalo jasno svakome, ali vaša propagandna mašinrija na subjeđuje kako je to plaho dobro. To je postignuto pod moranje, i to baš kad je Armija RBiH krenula oslobađati Bosnu, a tvoj babo ne dade. Ne htjede ni oružje od Amerike, a da je htio, imao je para i 1992. kada su vrećama stizale u Sarajevo. Sve je to ilegalno, sve su to teška protupravna krivična djela. Dayton nije ozakonjen, a sudionici  na slobodi ili – ko tvoj pokojni otac, za života herij i pejgamber(tobe jarabi!) a mrtav – šehidi. To je izigravanje i Ustava RBiH i Kur'ana. To je vidi svako, osim onih koje su SDA i IZ duhovno oslijepile. Potkopali ste obranu, jamili milijarde, dočepali se silnog bogatsva, a nikad ni dest posto ispunjenih obećanja.

li džaba, ponižavajući i potcjenjujući našu inteligenciju, lagali ste nam na naše oči, šurovali se četnicima i ustašama, prvi u svijetu priznali i genocid i urbicid i halalili Bosnu. Lažno ste se predstavljali kao muslimani, a suštinski ste bili i ostali din-dušmani. Pravi musliman gine za domovinu, pravi musliman ne krade i ne laže…

Da ti ne nabrajam sve aferime tvoga babe lažnog šehida, lažnog muslimana i lažnog predsjedika lažne čitave Bosne, krivokletnika, veleizdajnika jer daleko bi to odvelo.

Zdimio sam u Canadu da bih spasio sina, koji je po svemu zaista SIN BOSNE, da ga ne regrutuju u stranačku SDA vojsku vojsku tvoga babe ili u tu Suljinu i tvoju u kojoj je nestala slavna ARBiH, stavljena u istu ravan kao oni koji su izvršili genocid i UZP-e, onih od kojih je branila i mene i tebe, tebe dok si bio u trezoru, a ja pod granatama u Jajcu, i kasnije.

Imao sam sto posto pravo, pa vam je moj sin ostao van domašaja za vaše lopovske planove i eventualno prošlo i neko buduće topovsko meso za sinove o kojima govoriš da bi branili Bosnu, a misliš na svoju guzicu, rahatluk, vlast i slast, u zamišljenom, makar krnjavom, malom fildžanu.

alija karadžićDobrom te poslu, Bakire,  babo podučio. On sa Karadžićem, Ćosićem, Miloševićem i Tuđmanom, Bobanom – ti sa Vučićem, Čovićem, Dodikom. Jedan babo, jedan sin, sin pljunuti babo – na istom poslu, bez imalo stida i još bi i dalje naše sinove. Scena je ista, protagonisti stari i novi. Ne dam ti sina!!!

Ako ima budala u Bosni, neka te poslušaju, pa neka brane Bosnu onako kako su je branili pod vrhovnom komandom tvoga babe koji ih je zajedno s Bosnom izdao i prodao. Smjenjivao komandante, pa ih njegovi kosovci i udbaši slali u Haag; za tvoga srbovanja u Predsjedništvu nema komandanta ARBiH koga nisu sudski ganjali tužitelji i sudije jataci ustaša i četnika. Neki od njih, poput gen. Dudakovića ili Alagića bili su SDA članovi dok vam je trebalo. I krajiškog Babu ste zloupotrijebili da bi pobijedili na izborima i da bi krenuli u bratoubilački rat. I za pobjedu na izborima i za bratoubilački rat trebao vam je neko, makar i onaj sa najviše osvojenih glasova na izborima.

alija nudio hercegovinuDa se razumijemo, kao i prije i sada, spreman sam po skupu cijenu (nakon što makar nekoga uhvatim za grkljan…)  dati svoju kožu za Bosnu, ali ne za tu tvoju manju od fildžana od Kozje Ćuprije do Stupa. U njoj ćemo se pogušiti tiskajući se, od vašeg smrada i lopovluka, a neki će i dalje vjerovati više vašim lažima nego svojim očima svom trbuhu.

bskir, 1

Nedavno je Potkomitet za vanjsku politiku američkog Kongresa dijagnosticirao stanje u našoj državi precizno jasno; u Bosni je na sceni sprega političke, kriminalne i medijske mafije. Ne znam na što tebe ova tvoja slika podsjeća, ali nemam nikakvih dilema na koga je Potkomitet uopće i pojedinačno mislio. Kad sa političke mafijaške scene nastaneš ti, pa kad otpuhmeno medijsku mafiju koja unapređuje četnikuše u voditelje najgledanijih TV emisija državne TV, eh onda će nestati i kriminalna i svaka druga mafija. Može i obrnutim redom. To će uraditi istinski sinovi Bosne, gdje god bili, kad tad! 

cerić i kavazoić

SDA kadar u Islamskoj zajednici na najvišim položajima. Prvo je nepoštivanjem Ustava Islamske zajednice doveden pučem za reisa Mustafa Cerić, koji se i prije postvaljenja po svijetu lažno predstavaljao kao reis. Legalno izabranim organima IZ Alijni pobočnici su prijetili oružjem da napuste zgradu Mešihata. Legalno izabranog predsjednika Mešihata Saliha ef. Čolakovića proglasili ste abdićevcem jer je pokušao miriti zavađenu braću muslimane u Bosanskoj krajini (Ko nas to zavadi!!!)  a na istom poslu je radio i r. Adil Zulfikarpašić.  I Cerić i Kavazović poriču genocid i urbicid, čak i u Srebrenici. Cerić je fine pare savio na račun tragedije bosanskih muslimana, primio je UN-ovu nagradu iz ruku najvećeg mrzitelja muslimana Kissingera, slikao se i muhao po Dawosu, privatitizirao IZ, bio hava reis, više u avionu nego na zemlji, uvezao vehabizam, komercjalizirao Islam, ali izamče mu se stolica europskog muftije. Daj šta daš – eno ga predsjednik nekakvog svjetskog bošnjačkog kongresa, čije je pare (100.000 USA dolara) po vlastitom priznanju potrošio u lične svrhe. Prisvojio je vilu Rate Dugonjića, podvaljivao izbjeglicama kako bi on, biva,  napravio bi kuću u Foči, pa živio s njima, ali kad bi imao para. Šta će mu kuća u Foči kod vile… i tolikih para na našoj nesreći.                                                                             Prvo treba povesti borbu protiv SDA i IZ koju ste pretvorili u svoj džemat i poslušnu glasačku džamijsku mašineriju za negativnu kadrovsku selekciju, pljačku i rasturanje države uz pomoć tzv. akademske zajednice i ližisahandžija. Da bi to ostvarili, moramo ojačati front za obranu Bosne od četnika i ustaša, vojskom u kojoj će, kao i u ARBiH biti lojalni građani, odani domovini koja ih je rodila i odnjihala. Sve ste takve rastjerali, manje više! Eh, ali nam ne možete dohakati na društvenim mrežama gdje Pokret za RBiH stalno raste i jača, Samo pri NKRBiH ima preko 60 hiljada simpatizera, a na Facebook stranici Zahtjev za povratak Ustava – još najmanje toliko, a tu su i druge grupe koje vam kvare veleizdajničke i pljačkaške mafijaške planove, a kojima ne možete stati u kraj. Mi nemamo pristup daytonskim medijima, osim kada laju i lažu na nas, a to nam je najveće priznanje da smo na dobrom putu, kao sinovi Bosne.   

Alija i cerić

Rukoljub muslimana kao zahvalnost za veleizdaju, licemjerstvo u Islamu, odustajanje od obrane Bosne, gaženje i Ustava i Kur'anskih odredaba, priznanje genocidne RS, puč u Islamskoj zajednici, sve uz blagoslov i osmjeh munafika, pod velikim turbanom pod kojim ni malehnog hodže nejma. (Udbaško kodno ime Vezir) Od Bošnjaka su uspjeli ono što je Vuk Drašković tražio – napravili su zatucanu džamijsku skupinu, umjesto držvatvranog svjesnog naroda.

Prof. Boyle i Sakib Softić. Prof. Boyle je radio besplatno za našu državu, Softić je za velike pare pokušao uništiti ono što je  na Svjetskom sudu prof. Boyle dobio. Softić je jamio je 150.000 KM naših para za sabotažu nastavka spora na tom Sudu protiv Srbije za genocid. Boyla ste proglasili kradljivcem, tvoj ćaća ga je ukivao u zvijezde, a u isto vrijeme šutao ga. Sabotaža je izvedena pod tvojom komandom Bakire. Sabotažu ti je na vrijeme javno spočitao prof. Boyle, pa ipak nudio ti da nam pomogne u nastavku spora na ICJ, ali si ga grubo odbio i izvrijeđao dajući prednost saboteru. Čak si se pozivao i na onog uhljupa Džaferovića, biva pravnika. (Eno ga ne zna ni že veže ni đe driši kada svjedoči u slučaju Vikiću. Danas se bolje sjeća prošlosti, nego prije koju godinu!!! Zar on vrijedi tih 7 miljuna maraka koje su vam uz pare za iftare, dali da tvaš konj pobijedi u utrci!)  Onda na scenu stupa tvoj i babin kvisko u vrhu IZ Hasan Čengić – glavni haznadar Alijnin, vlasnik “aviona, kamiona, bezbeli od para sinova Bosne,  kako ga je nazvao pokojni Suljo Tihić, nasljednik tvoga babe. Alijnin haznadar, Cerićev i Kavazovićev predsjednik Sabora IZ, američki crnolistaš,  saziva imame Bosne da bi im podvalio hutbu; moli i kumi, veličajte Bakira po džamijama, gazija je Bakir, a gubitak nastavka spora na ICJ je dobra stvar za nas – hoće reći za RS i Srbiju 

izdaja srebrenice

SEfer Halilović, general ARBiH, njen prvi komandant – smijenjen, na njegovo mjesto doveden četnički zarobljeni oficir. Mi znamo, a ti haj pogodi zbog čega je uklonjen gen. Halilović,   zbog čega je izvršen atentat na njega, ubijena mu surugu i šura. Sto posto sam ubijeđen da je gen. Halilović i pred svega uvijek bio i ostao sin Bosne, da bi i sutra oonovno stao u njenu obranu, ali ne one Bosne koju ste zamislili i stvorili tvoj babo i ti. Halilović se odupro vama obojici, dokazujući kako se treba žrtvovati za Bosnu – drugačiju od vaše i vaših tabanata. I prof. Boyle, kojeg ste potovrili lopovom, sikterisali, oduzeli mu pasoš, ostao je borac za Bosnu sto hiljada puta veći od tebe. Ma nema tu usporedbe, prof. je patriota Bosne, a ti, saboter pravde i rušitelj Bosne... Tvoj i Dodikov, svačiji, a ničiji, Senad Hadžifejzović intervjuira na svojoj (otkud mu!) TV Daniela Servera, koautora Daytona. Daytonskim medijima je zabranjen svaki kontakt sa prof. Boyleom, pa čak i dogovoreni interview kao u slučaju Seada Omeragića, koji sam osobno ugovorio . Stoga slobodnom novinaru privatne TV ne pada na pamet zovnuti na ragovor prof. Boylea!

Za dinastiju Izetbegovića, za lizosahandžije, uhljupe i lopine, sabotere pravde, šibicare, srajevske džeparoše i varalice, garante opstanka RS, pljačkaše, za vas sve – negatore genocida – ne bih ni prostom mrdnuo, osim da vas skerimo po zakonu, po Ustavu RBiH po paragrafu za teško krivično zlodjelo veleizdaje i da vas osudimo po zakonu, bili mrtvi šehidi (sic!) ili lažne ranjene Zelene bereke. Baška ćemo vas godini za pljačku neviđenih razmjera koju su vam možda ucjenom halalili stranici, ali mi nećemo nikad. Bosne s vama ionako nema, a s vama bi izgubili i živote i onaj fildžan od Stupa do Kozje ćuprije, sve da bi vi bili rahat, da bi s Dodikom jeli janjetinu po birtijama i dodavali mu i političko i financijsko uže spasa i konačno ga svojom politikom doveli do predsjednika države koju ne priznaje i koju razara kao i vi, ali otvoreno, javno i na svakom mjestu, dok vi lažete o multi kulti, a u stvarnosti ste mu najbolji saveznici. To potvrđuje i tvoje uzdanje u sinove Bosne, sve zbog odglumljene svađe oko imena, ali ne i suštine genocidne RS, isto kao i oko njene krsne slave. Još samo tezga oko Dodikovog kolona hajduka i sjecikse kao premijera. I mirna, mrtva Bosna, poharana, opljačkana, upokojena. Dodik ni Čović nemaju boljih saveznika od dvojca SDA-IZ.

Bakire Izetbegoviću, ako zatreba, zbilja će biti sinova za obranu Bosne, makar i sada goloruki, kao i 1992. Ali, valjda smo se dozvali pameti. Prvo na bunkere SDA, pa odmah na četnike i ustaše. To je uvjet pobjede. Pravom, ne silom!

Ne daj Bože, neće biti opet masovnih grobnica, ali neće biti ni vreća para, dukata i zlata za dinastiju Izetbegpvića, rušitelje Bosne, din-dšumane i munafike.

Biće Bosne, makar kao i ideje, pod jednim uvjetom da nestanete svi vi okupljeni oko ideje panislamizma, i srboslavije, od Bosne koju nam poturate kao multi kulti, dok se jagmite ko će više para nakrasti, ko će više sabotirati pravdu, lagati i petljati, sve o našem trošku i ko će Bosni brže dohakati.

alija i alagić

R. general ARBiH Mehmed Alagić je oslobodio Vlašić i Kupres…, stvorio uvjete za konačno oslobođenje RBiH, da bi bio kritikovan od strane “Vrhovnog komandanta;” Alijne udbaške i kosovske falange u vrhu SDA su ga u pidžami sprovele u Sarajevo,  pa isporučili u Haag. Upitaj se zbog čega je umro relativno mlad, Bakire, koliko si  nepravdi nad Alagićem i samo kumovao. Kad ste tako namjestili gen. Alagiću, kako nećete napakovati i svim ostalim sinovima Bosne

Bakire, ne dam ti sina, sina Bosne, moga sina Mirzu, sokola, koji je po svemu gazija. Prošao je logor, kućni pritvor, prošao izbjeglištvo, postao ugledan akademski građanin u svijetu, nikad dajući svoju glavu da je nosaju takvi kao ti.Nikad ne odrekavši se Bosne, za razliku od tebe. Takvih kao moj Mirza ima na destine tisuća, ali to nikad neće biti tvoja, ni SDA-IZ vojska, nego armija države Bosne. To znači da ćemo sutra obojica nastaviti svako svojim znanjem i vještinom u obračun sa dušmanima Bosne, ali prvo s tobom i takvima kao što si ti.

Pogledaj ovu donju sliku Bakire! Ona je slika i prilika cjelokupne IZ i u zemlji i u svijetu. Tvoj Babo izdao državu, “Eurobosna” u Frankfurtu objavila u ljeto 1993. “Odlazi Alija, ne treba nam avilja!” “Suveren ukida suverenost države…” pa se digla kuka i motika da me linčuju kao glavnog urednika. Prijetili ko i četnici, pisali peticije ko i četnici, htjeli ubiti ko i ustaše. Poručili mi džamijaši iz Munchena po nekom hodži Arnautu da sam izrod i izdajnik, da se vratim u Bosnu – da ne čekam da Mrkonjić i Jajce iz kojih sam utekao, oslobodi tvoj Babo. Eh, beli ih je oslobodio – Jajce i Mrkonjić dao ustašama – a V i VII korpus zaustavio u oslobodilačkom pohodu. Ustaše u Jajcu zavele apartheid, a tebi ne smeta šahara ni na jarbolu na sred čaršije niti na Tvrđavi, a niti na diplomama srednjoškolaca. U Daytonu vratli ste Varcar četnicima. Varcar je sto posto srpski (ima finih ljudi tamo, pravoslavaca!) a Jajce je srpskohrvatski kraljevski grad. I Jajce i Varcar tuknu na apartheid, ali tebi smrad ne smeta. Dojdeš u Jajce svake četiri godine pred izbore da bi podvaljivao, a ni deset posto obećanja nikad niste ispunili. SDA vlada formalno Jajcem, u posjedu HB je sve što valja, pa i odluka koliko će vode proteći na plivinom Vodopadu. U Varcaru je muslimanska SDA-IZ vladarka Zineta Šehović koja je za sve SDS-odluke o maoizaciji i saoizaciji digla ruke, i jedna od rijetko zaposlenih tamo. Zato je unaprijeđena u člana Glavnog odbora SDA!

Moj najveći doprinos borbi za Bosnu smatram prizanje koje su mi u vidu katilfermana potpisali hodaža i oko 500 njegovih džamijaša.

Pogledaj ove potpise Bakire. To je tvoja i tvoga babe slika. To je dokaz zatucane i izmanipulirane džamijske mašinerije. Danas vako, sutra o istom drugačije, poput tvoga babe, tebe ili Džaferovića. Uvijek zatucani i nepismeni, izvan vremena i prostora, ma gdje bili.

Ti isti džamijaši – “potpisnici” te sramne peticije zapucali su nedavno u Sarajvo da bi u Mešihatu tužakali svoga hodžu Arnauta zbog raznih lopovluka. Vratiše se u Munechen praznih šaka. Kakve hodže vladari u IZ u Sarajevu, takav i onaj u Muenchenu i po čitavom svijetu. Ni džemat ne znaju napraviti, a prave sa SDA državu. Uvijek gladni para, jamili su monopl na Islam, ali za lopovluke. I, kakve li sramote, ironije i paradiksa, kakve podvale, taj Fikret Arnaut se potpisuje kao “imam.” Te časne titule ni po čemu on nije dostojan, ali eto takvi vode i predvode te vaše zatucane džamijaše, koji će se možda jednom i dozvati pameti, ali tada nam ta pamet neće ni trebati.

džemat sabur 1

Zato nemoj, Bakire, pomisliti da nisam u stanju podnijeti i izdurati napade svih tvojih virtulanih i botova, batinaša, plaćenika i lizisahandžija. Nemoj misliti da se bojim tvojih tužitelja i sudija, ta nije li me SIPA preko Interpola ispitivala ko mi je dao podatke o ubojstvu moga susjeda Josipa Svetinovića 1992. kada su ga zajedno sa mojim r. bratom i drugim građanima odvodili u Manjaču. Meni Intrepol na vrata, a ubojice hodaju slobodno po gradu i prijete i meni. 

Etiketu narodnog izdajnika i islamomrzaca davno mi je prišivena, a kud ćeš većeg priznanja i ordena! Tako shvati i gornju sliku.

Pojam prave, naše zajedničke Bosne, slobodne, suverene države RBIH sa njenim Ustavom i zakonima,  ne poklapa se sa tvojim Bakire Izetbegoviću, pa ću sve učiniti da odeš onkraj brave, a da u povijesti Bosne budeš upisan kao veleizdajnik kao i tvoj pokojni otac.

Tako shvati i ovu poruku. 

Istina je na strani istinskih sinova Bosne, a laži i podvale na vašoj.

I Bog Dragi je na strani pravednih.

Pobjeda nam je zagarantirana, kad tad!

Ibrahim HALILOVIĆ, slobodni novinar

P.S. (Dodao bih riječi – “i koji vjeruje obmanama Bakira Izetbegovića, sina Alijnog”)

obećanja

 

 

SIGURNO JE DA BOSNA IMA SINOVE KOJI BI JE BRANILI, ALI PRVO OD BAKIRA IZETBEGOVIĆA

SIGURNO JE DA BOSNA IMA SINOVE KOJI BI JE BRANILI, ALI PRVO OD BAKIRA IZETBEGOVIĆA

SIGURNO JE DA BOSNA IMA SINOVE KOJI BI JE BRANILI, ALI PRVO OD BAKIRA IZETBEGOVIĆA

View original post

SIGURNO JE DA BOSNA IMA SINOVE KOJI BI JE BRANILI, ALI PRVO OD BAKIRA IZETBEGOVIĆA

Odgovor na gnusne laži Rešada Kadića objavljene na Facebook stranici “BOŠNJACI”

Prilozi za buduću knjigu “PISMA DUVARU U SIVOM DOMU”

Prijateljica i suradnica Dženana Delić prijateljski me upozorila na pisanje stanovitog Rešada KADIĆA na Facebook stranici “Bošnjaci.”

Taj Kadićev “komentar” upućen na moje ime pojavio se kao odobravanje  teksta nekog anonimnog blogera “PRAVEDNO.BA koji 06.01.2019. prenosi Facebook grupa”Bošnjaci” pod naslovom LAŽ KAO KONSTANTA (sa preporukom širi dalje!)

Lažna „ruža“ u Ferhadiji, lažni BNN, lažna stranka BPS

IMG_6728

Ne trebam braniti gen. Sefera Halilovića od strašnih uvreda, podvala, optužbi, tužilaca, presuda bez suda i sudija; zna on to mnogo bolje od mene, ta nije li branio i Bosnu i nas, pa zaradio Haagu gdje dokazao svoju nevinost baš na otužbe Alijnih udbaša i kosovaca, ovih i ovakvih koji stoje unutra ili iza “Bošnjaka.”

Bezimeni “bloger” na svom blogu “Pravednik” (sic!)  isprsio se junački i udara po generalu Seferu Haliloviću, prvom zapovjedniku Armije RBiH, gruha iz teške verbalne artiljerije. Riga i bljuje. Malo mu, zar, bio slavni general, pa se okomilo na sve Haliloviće, biva sve goli hajduk, lopov, veleizdajnik, kosovac, špijun, pedofil. dezerter, švercer, abdićevac… Podržavajući hraborg anonimnog blogera, ničim izazvan, zapeo je i za me neki Rašid Kadić.  Piše:IMG_6726

Ni na kraj pameti mi nije pravdati se i prati, jer se od đubreta ne mereš oprati, niti od njegova smrada uteći taman da pobjegneš izvan Sunčanog sistema.

Objavljujem ove dokumente da se vidi koliki je lažov taj Rešad Kadić (a ima ih za izvoz) kojemu “Bošnjaci” ustupaju prostor. (Dženana Delić je demantirala toga Kadića, matirala koristeći samo nekoliko riječi. Ali, budući kako je i javno i privatno tražila da se oglasim, to činim isključivo pravde radi, eventualnih čitatelja i gospođe Delić. I naravno nekih novih Rešada Kadića koji se množe poput ameba.)

1. Rešad Kadić je napisao: “Mnogi znaju prijeratnog Sarajevskog novinara Ibrahima Halilovica.

Moj odgovor: Jesam prijeratni novinar, ali nisam sarajevski, jer nikad nisam živio niti radio u Sarajevu.

2. Rešad Kadić tvrdi: Ibrahim je pobjegao za Njemacku

Moj odgovor: Nisam pobjegao, a kamo li sreće da jesam makar godinu-dvije prije pojavljivanja novokomponiranih Bošnjaka koji su suprotnost pojmu pravoga Bošnjaka (pogotovo muslimana). Evo dokaza:HVO propusnica

Bez ovog odobrenja sa muhurom šahovnice nije se moglo ni do Dnoluke, par kilometara od Jajca. (Baška propusnice za obitelj koja je došla u razmjeni iz Varcara u Jajce, koja je također imala uredne papire za odlazak iz Bosne i prolaz kroz Hrvatsku. Moja suprugu Hajru, malodobnu djecu Almu i Mirzu srpske su četničke do zuba naoružane straže držale u kućnom pritvoru noć dan duže od dva mjeseca. Mlađi brat Muharem A.r. je 22. septembra 1992. doveden iz koncetracionog logora u razmjenu u Jajce; bo je u vrlo teškom fizičkom i duhovnom stanju…

Za sve to vrijeme, dok je obitelj bila u pritvoru, a brat mučen n Manjači,  uređivao sam RTV BiH – TV Studio Jajce, kao da je sva moja familija sa mnom, kao da nam četnici i Herceg Bosna ne vise nad glavom. Nisam uopće znao jesu li u životu.

Iz Mrkonjića do Jajca putovala je moja familija sa tridesetak logoraša s Manjače, ali nisu mogli prepoznati moga brata, u kakvom je jadnom stanju bio. Potvrda ARBiH o izlasku familije 3. Kadić bljuje laži: “Ibrahim je pobjegao za Njemacku osnovao svoju novinu -Bosna – preko koje je podrzavao i hvali Rating zlocinca Fikreta Abdica.

Moj odgovor: Novina se nije zvala “Bosna” nego “Eurobosna.

Ta novina nije bila moja, nego g. Hasana ESMEROVIĆA. G. Esmerović se nije nikada miješao u uređivačku politiku, jer to je bio moj prvi uvjet pri zaposlenju. “Eurobosna” je objavila samo jedan korektno urađen interview sa Fikretom Abdićem negdje u proljeće 1993. Fikret Abdić je apsolutni pobjednik izbora za Predsjedništvo RBiH. Da ga nije SDA zloupotrijebila u izbornoj kampanji (sjetimo se mitinga u Velikoj Kladuši, sa mudžahedinima u arapskoj nošnji…) teško bi SDA i krađom dobila izbore. Da je Abdić postao predsjednikom  RBiH, možda bi osvanuli u velikoj Srbiji, a možda bi nas i spasio pokolja. To niko ne zna. Ali, zna se, da je iako pobjednik, postao veliki gubitnik, što sevepom SDA, što svojim ludim idejama o svojoj državi i ratnim zločinima za koje je robijao. Zar Alija nije sanjao o muslimaniji? Zar nas nije ostavio u amanet ne samo Srbiji i Hrvatima, nego i Turcima. Lahko je sada nagađati koristeći se naknadnom pameću! To je svojstvo hulja poput ovog nesretnog Kadića!

I u vrijeme kada je interview pravljen, Abdić je bio član Predsjdništva RBiH.

(Pa zar se i danas mediji u dejtonskoj BiH ne jagme za preusđene ratne zločince – poput Krajišnika ii Šešelja, nekima je Krajišnik čak i savjetnik, a njegova sekretarica Cenić je vedeta tih medija, čak i na ekavici! Zar Alija Izetbegović nije bio Krajišnikov ahbab, čak i kada se Clinton odbio rukovati sa tim četnikom, a Alija ga je darivao i sjedio s njim u Predsjedništvu postdejtonske Bosne!)

Zajedno je sa A. Izetbegovićem, Momirom Bulatovićem, Slobodanom Miloševićem…,  Abdić je učestvovao je u pregovorima o podjeli Bosne. Kada su Alija i Fikret zaratili muslimane, pokušao ih je pomiriti Adil Zulfikarpašić.  Zajedno su se smiješili na fotografiji snimljenoj u Ženevi kao da se ne radi o krvavoj podjeli Bosne. Smiješio se Alija, kezio Slobodan a i Momir, a smihuljio i kladuški Babo. Kao da su na teferiču,  ili na pazaru pa se raduju dobroj nagodbi, a ne na krvavom čerječenju Bosne. Tako sam tada pisao u “Eurobosni.”

Taj interview Semre Saračević sa Abdićem sam lično odobrio za štampu. Naslov: “Ne stvaram bihaćku Republiku.” (Stvarao je kladušku, skonatli smo ubrzo.)

Inače, i prije i tada i poslije, vlasnika lista je salijetao Alaga Dervišević. (Predstavljao se kao predsjednik “Preporoda,” inače nepismen, donosio tekstove, nisam ih htio objavljivati, pa me zamrzio i panjkao kod vlasnika novine, čak pokušao derati se na me zbog Abdića. Dolazio čak u štampariju, kritkovao nas što je Abdićev interview na zadnjoj stranici novine!!! Bio je (i ostao) čistokrvni abdićevac. Tražio je od vlasnika novine da Abdić ima isti tretman u “Eurobosni” kao i drugi članovi Predsjedništva, tim prije jer je dobio najviše glasova na izborima. Ali, džaba se Alaga mučio. Abdiću se nisam dao ni naviti u “Eurobosnu.” (Prije koji mjesec, Alaga traži kontakt sa mnom! Stekao je visoke dipolome, objavio knjige, ali ostao pogani ljigavac i munafik, prikriveni abdićevac.) Čak je na račun Esmerovićevih novina (koje sam pokrenuo) dobio dobru njemačku vizu.

“Eurobosna” nije niti jednim retkom “podržavala” i “hvalila” “Rating” zločinca Abdića, iako je i tada bio član Predsjedništva, a još nije bio postao ratni zločinac.

EB, Čet 2

Od Press službe Petog korpusa uz pomoć g. Saliha Čavkića iz Belgije,  dobio sam 11. januara 1994. godine izvješće kako Fikret Abdić redovima svoje Narodne odbrane ima četnike koji mu pomažu u borbama protiv Petog korpusa. U izviješću su navedena i imena četnika.  Spremio sam taj tekst za novine od 14. januara. Ali, dok je trajao prelom lista u Redakciji, kao i obično špijunirao me je u “Bosnia News-u” koja je stajala iza “Eurobosne.” Bojao se da će nekim tekstom biti dovedena u opasnost njegova pozicija dobro plaćenog “kuratora” i Alijnog i Babinog ulizice. Opazio je tekst “Četnici u Babinoj vojsci,” pa malo kasnije svojim potpisom, pozivajući se na svoja ovlaštenja, naredio da se iz već pripremljenog špigla “Eurobosne” izbaci tekst “ČETNICI U BABINOJ VOJSCI” – najava na prvoj, tekst na trećoj stranici. Evo dokaza:Namik Filipović, Naredba, cropedNisam poslušao naređenje Namika Filipovića, koji se hvalio da je Tunjin rođak. Tunjo ga je i doveo u Hanau i zaposlio u dnevnom listu “Nova Bosna” koja je umjesto redakcije imala krojačicu – izrezivanje iz sh-novina tekstove, koje su objavljivali kao svoje i masno naplaćivali – da bi na kraju napravili vlasniku firme dug od dva miljuna DM. (Bio je veliki pijanac, nije se trijeznio. Jednom je bio toliko pijan da se unredio u prostorijama Redakcije… Mehmed Buhić bi odnesi pripremljene novine u štampariju “kod Turčina” gdje su  štampane i brojne novine sa prostora bivše Jugoslavije. On bi pokupio primjerke da kojih bi dolazio u štampariji – Ljiljan, Globus, Večernji list, Vesti, Novosti…, pa sve stavljao na hastal Filipovuću, ja l’ u birtiji, ja l’ u Redakciji. Filipović bi tada na brzinu pregladao te novine i tjednike, pa određivao šta će se prekucavati za “Novu Bosnu.” Onda starta daktlografski stroj. Ako je neki tekst duži, pa daktilografkinja raportira Filipoviću “Ne mere više stati!” on bi ko iz topa naredio: “Stavi tačku.” Izrezivani su i dijelovi novina i sa nekim prepravkama davani daktilografkinjama da ih prekucaju. Bilo je toliko toga, da su izmislili i poseban način potpisivanja incijalima. Incijali za potpis bila sa su dva početna slova zadnje dvije riječi u tekstu. Recimo, tekst završava riječima “opkoljenom Sarajevu,”  “novinar” stavi inicijale O.S. kao potpis… Biva “O.S.” je autor.”

U “Eurobosni” su pisali Dubravko i Ivan Lovrenović, Dževad Karahasan, Mile Stojić, Jovo Pjenović. Ivo Komšić, Jelena Lovrić, Marinko Čulić, Vlastimir Mijović, Budo Vukobrat,  Zekerijah Smajić, Arif Mesihović, Tihomir Loza, Mahir Sokolija, Midhat Ajanović, Širaz Muftić, Juso Prelo, Fahrudin Đapo, Ishak ef. Alešević, Nenad Žujo, Alija Behram, Nijaz Hamza, Nenad Unukić, Dragana Tomašević Tilman Zülch, Sven Rustempašić, Jasna Čaušević, Fadila Mamišević, Fahrudin Bečić, Ivo Žanić, da spomenem samo neke.  (Sve goli abdićevci, kao i urednik im! Bila mi je čast biti zadnji u tom impozantnom redu. Nek se zna!)

Većina suradnika je primala honorar od “Eurobosne,” ali neki poput Dževada Karahasana i Svena Rustempašića su dbili honorar. Tunjo je također primao honorar. Mile Stojić je bio plaćen za svaki tekst po najmanje stotinu DM, kako je i dogovoreno. Tražio je na posudbu moj fotoaparat da bi “slikao familiju na odmoru,” ali ga nikad nije vratio… Namirio se, biva, za neisplaćeni honorar, preko mojih leđa. Neka je, iako je to hinla! Halal mu! I danas smatram da je veliki, fini pjesnik, Bosanac, sevdalija, čestit insan…

“Eurobosna” koju sam tada uređivao imala je veći tiraž od “Ljiljana.” Salem Šabić me nudio da radim u toj SDA tiskovini, ali sam odbio. “Ljiljan” su prodavali po konzulatima, ili iza džume po džamijama, a prodavce “Eurobosne” “hodža” Fikret Arnaut je istjerao iz džamijske avlije Džemata “Sabur” u Münchenu. Biva, pišu ćafiri u novini. (Spomenuo je Nenada Unukića, tadašnjeg urednika Večernjeg lista, radio amatera koji je i svoj i mnoge druge listove i agencije snabdijevao izvještajima iz Bosne koje je kao radioamater primao. Tu je bio i jedan Slovenac, radio-amater. pa smo imali taze izvještaje iz Srebrenice, Goražda (Fahrudin Bečić). Taj hodža je pisao je peticije sa preko četiri stotine potpisa tražeći da me vlasnik smijeni, jer ružno pišem o predsjedniku Aliji. Pisale i isto tražile i sve hodže zapadne Europe koji su utekli iz svojih džemata, pa pokušali dijeliti lekcije iz patriotizma. Navalio nam se i Faruk Balijagić, po istom osnovu, tražio stotine hiljada maraka zbog boli nanesene našim pisanjem o Veleizdajniku. (Čitam da je u hapsu! Tražio je odštetu od nas jer smo objavili vijest da ga se odrekla advokastka komora u Tuzli.)

Ipak, imali smo veći tiraž i bolju čitalačku publiku od “Ljiljana.” Iza Ljiljana su stajali SDA i IZ i milijuni, iza nas jedan poslovan čovjek, patriota. Zato je i morala nestati. Najviše udjela u tome imao je Tunjo Filipović koji je pisao čudne tekstove za “Eurobosnu” kao Alijin ambasador u Švicarskoj. Redovno je naplaćivao honorar. Dolazio bi u Hanau i u birtiji kod Mustafe Muhića okupljao “novinare” iz “Nove Bosne” na čelu sa Filipovićem, ispijali rakiju, i kovali planove kako uništiti jedni opozicioni list u Zapadnoj Europi. (Tunjo, obloporan na pare bez zahmeta, dobijao je pare od vlasnika lista “Eurobosne” g. Esmerovića. Jednom prilikom Esmerović mu dao kako tvrdi 30.000 DM da ponese u Sarajevo i tim novcem pomogne obranu Grada. Mnogo godina kasnije, pitam Esmerovića je li mu Tunjo donio ikakvu cedulju da je pare predao gdje treba, a Esmerović se samo grohotom nasmija i reče: “Eh, Tunjo!”

Kada sam došao u štampariju u Neu Isenburgu, kada su stranice snimljene na ploče i po rasporedu trebalo početi štampanje “Eurobosne,” došao je vlasnik štamparije do mene i rekao da moramo čekati dok iz Redakcije u Hanau ne donesu nove dvije stranice “Eurobosne” zbog grešaka novini koja je spremna za štampu.

Te su dvije stranice – prva i treća – one na kojima je bila najava teksta “Četnici u Babinoj vojsci.” Nove stranice je u štampariju donio dr. Mirsad Đonlagić. (On je doskora bio narodni poslanik i potpredsjednik SBB-a, nakon isteka mandata – tražio lahku paru tzv. “bijalog kruha.”)

Pod prijetnjom Namika Filipovića da neće biti plaćene usluge štampanja, ako ne budu  promjenjene stranice sa “greškom” – šta sam drugo mogao nego napustiti štampariju. Moje su ime već bili izbacili iz impresuma novine koju sam uređivao. Povod i razlog – kritički tekstovi koje smo objavili o velizdaji Alije Izetbegovića. Alijini obožavatelji su na jednoj trafici u Stuttgartu kupili sve primjerke “Eurobosne” i popišali. Prijetili mi ubojstvom.

Samo tri mjeseca kasnije – napustio sam to opasno društvo. Čuvam i danas pisma u kojima me vlasnik g. Esmerović moli da se vratim na posao. Posjedujem i danas orginal pisma Džavida Husića koji žali što neću da radim s njim. I njega je doveo Tunjo, pa je bez ijednog novinara uza se prepisivao (“kompilirao”) tuđe tekstove, objavljivao u “Eurobosni”   koja je  pala na tanke grane i ugasila se. U međuvremenu, na zidu Filipovićeve Redakcije zablistala se Zahvalnica Velizdjanika – kasnijeg šehida, Vrhovnog komandanta SDA stranačke vojske. (Dodijeljen je Husiću Alaga Dervišević, koji je, kako mi je pisao Husić, neupotrebljiv…)

Krasti tuđe tekstove, čak i iz srpskih i hrvatskih novina i objavljivati kao svoje, kao što su radili Filipović, Đonlagić, Buhić, obnoć snimati emisije Rado Sarajeva, pa prekucavati i objavljivati kao svoje, to mi nije moglo stati u obraz, pa sam od aprila 1994. bez stalnog zaposlenja u novinarstvu. Radije prosjak i kolporter, nego kradljivac i profiter dok kolege ginu u Sarajevu, kao pok. Željko Ružičić…

Evo orginalnih stranica iz kojih je silom izbačen tekst “Četnici u Babinoj vojsci.

EB, čet 3

Jasno je da je iz prve ruke “Eurobosna” dokmenitirano pokušala pokazati zločinačko lice Abdića i njegove države, ali je grubo spriječena. Umjesto teksta “Četnici u Babinoj vojsci” objavljen je tekst Namika Filipovića i njegovog potrčkala dr. Đonlagića pod naslovom “Propustite nam bolnicu spasa.” To je bila molba Tuđmanu i HVO-u, Tuđmanu s kojim je tada Alija tikve sadio i otpisivao Hercegovinui spašavao zločinački HVO od poraza, a Tužman mu zahvaljivao ordenjem.  Rahmetli Nijaz Duraković u interviewu koji sam s njim napravio, tvrdio je u istom broju da je lord Owen Miloševićev plaćeni tajni agent.

U istim novinama, u istom broju “Eurobosne” objavljen je tekst “Armija, ipak, jedina nada.” Nisu stigli ssve promijenti, izbaciti što im nije po volji!

I pored pregovora sa Tuđmanom, Owenom, lažnih prijetnji četnicima iz Brisela, uzdanja javnosti u NATO, UN, Ameriku…,  “Eurobosna” je davala jedino prednost Armiji RBIH – kojom je do tada komandirao general Sefer Halilović.

Tada, u ljeto i u jesen 1992. objavili smo tekstove “Odlazi Alija, ne treba nam avlija!” “Suveren ukida suverenost države,” “Ženevski osmjesi” i druge. To su, po mnogima, svijetle stranice bh-izbjegličkog, pa ako hoćete i kompletnog novinarstva.

U njima je glavni junak, veleizdajnik, munafik, lažni musliman i još lažniji Bošnjak, koji se izjašnjavao kao Srbin, koji je otpisao tri frtalja Bosne, sabotirao pravdu, pogazio Ustav RBiH i počinio teško krivično djelo veleizdaje. Odbio je ponudu američkog Kongress za ukidanje embarga.  Gdje stao, nastavio je njegov sin prijestolnasljednik da bi na račun  sh-genocidnog projekta umjesto čitavom Bosnom, vladao od Stupa do Kozje ćuprije, sa četničkim i ustaškim ministrima, sudijama, tužiteljima – koji proganjaju istinske branitelje Bosne…

IMG_6731

Rešad Kadić švrlja dalje:

Pri kraju rata Ibrahim Halilovic njezno za Ameriku i tamo osnuju sa Fikretovcima svoj Institut protiv ARMIJE BIH i Udruzenje Povratak Republike Bosne i Hercegovine. Sefer- Boris Halilovic je narodni heroj i tu je Abdica je pocasna licnost .Glavni neprijatelje za tu rulju je r. Vrhovni komandant predsjednik Alija Izetbegovic i ARMIJA BIH ! Vise puta ja sa njima medijski ganjam!

Moj odgovor: Ne živim u Americi. Nisam osnovao nikakav institut. Dakle, u nepostojećem institutu ne može postojati ni Fikret Abdić. Ne postoji ni “ARMIJA BiH” nego Armija RBiH. Nisam osnovao nikakvo udruženje, nego pokrenuo grupu na Facebooku koja okuplja preko 62.000 građana RBiH. Naziv gupe nije Povratak Republike BiH” nego “Zahtjev za povratak Ustava Republike BiH.”

Šta više, osnovao sam i vodio prvi radio na bosanskom jeziku u Windsoru, Canada, ali sam baš od abdićevaca ovdje optužen za nacionalizam i zavađanje sa srpsko-hrvatskom emigracijom. (Posjedujem dokumentaciju.)

Gen. Sefer Halilović jeste narodni heroj, a pošto se usprotivio podjeli države, pošto, za razliku od A. Izetbegovića nikad nije pregovarao s četnicima, osim bio spreman prihvatiti njihovu kapitulaciju, pa pošto se zarekao osloboditi čitavu RBiH, a pri tome Armija RBiH nije dobila ni stoti dio novca koje su države i prijatelji RBiH prikupili za obranu, onda su ga optužili za pokušaj puča, dali mu otkaz, pa ga pokušali likvidirati, pri tome ubili mu suprugu i šuru. Onda su mu Alijini kosovci pod okriljem i potporu SDA napakovali Haag iz kojeg se vratio nevin. Evo sada “Pravednika” malog strašljivog miša, koji juriša na slavnog generala pod čijom komandom je ARBiH držala više oslobođene teritorije nego danas. Oslobodila bi čitavu RBiH, da je nezaustavi Kadićev “Vrhovni komnandant!” Malo anonimni hudi bloger “Pravednik,” pa se digla kuka i motika “bošnjačka.” Svi u obrani zločinačkog projekta Prvog predsjednika (sic!)

Rešad Kadrić je na kraju svoga “komentara” napisao i ovo: “Vise puta ja sa njima medijski ganjam!” 

Rašidu Kadriću, kao i onima istog mentalnog sklopa, savjetujem da na pogrešnim mjestima ne ganjaju istinske i dokazane borce za RBiH, jer nisu ni hitrih nogu, ni bistra uma, a dobrog njuha, pa nemaju šanse u tom ganjanju i lovu, nego da počnu ganjati svako svog četnika u svojoj glavi. To je glavna i najvažnija bitka ako se želi dobiti bitka za Bosnu.

Prije će Miljacka poteći kao granici Bosne na Kozjoj ćupriji, nego će “Bošnjaci” osvijestiti. Boj se da ćemo se uskoro naći svi u velikoj Srbiji i Velikoj Hrvatskoj.

Hvala mojoj obitelji – Hajri, Almi i Mirzi koji su radeći najteže poslove po izbjeglištvu sačuvali moju kičmu. I da oni nisu hranili nezaposlenom babu, brnuli se o njemu i sokolili ga, radije bih krepao od gladi na studeni nego bio u društvu “Bošnjaka” i tamošnjih anonimnih hrabrih blogera i lažova pisaca i komentatora makar je to danas moderno i parali u “Bošnjaka-Muslimana.” Meni to plaho tukne i gotovo.

Kada je Tunjina ekipa na čelu sa Namikom Filipovićem “uzela stvar u svoje ruke” oduzeli su mi telefonski broj, fax, uskratili tehničkog urednika, korektora, daktilografa, odbili plaćati honorare suradnicima…

Kada bi neko telefonom tražio mene, odgovarali su da sam umro, ili da sam prebjegao u četnike, da sam u zatvoru… Čak su i za požar u Redakciji koji je izazvao Filipovićev maloljetni sin opuškom (inače “vojni komentator” u “Novoj Bosni”) svalili na moje ime, iako sam požar slučajno primjetio primijetio i na vrijeme alarmirao vlasnika, a on vatrogasce. Šteta – 600.000 DM. Filipović i društvo svalili javno krivicu na četnike ne bi li se dokazali kao herojski borci za RBiH – a u suštini moralni bijednici, bastardi i njeni rušitelji.

Tada sam radije odabrao dati otkaz, izgubivši silne novce, ali ne i obraz.

Za razliku od “Eurobosne” koja je objavljivala orginalne tekstove svojih uposlenika, honorarnih novinara i dopisnika, književnika, publicista, šaljvdžija, karikaturista – evo kako se “krojila” bez puno zahmeta dnevna novina “Nova Bosna!”

“Nova Bosna” i Filipović sa Đonlagićem uskratili su poslije moga napuštanja  honorar Seji Omeragiću i  Rami Kolaru. Iako nikad s njima nisam imao veze, niti su ikad objavili u “Eurobosni” ijednu riječ, Filipović im je slagao kako sam im ja ukinuo hnorar koji je vjerovatno završio u njegovom džepu. Morao sam se pravdati kolegama.

“Nova Bosna,” ta opskurna tiskovina, falisfikat, obmana liči na novu daytonsku Bosna koju su nam podvalili SDA i IZ, te njihovi botovi i plaćenci.  poput ovog jadnog i čemernog Kadića.

U međuvremenu, Dodikova do zuba naoružana milicija postavlja barikade po Sarajevu, kao i 1992. dok se Rašid Kadić i njegovo bošnjačko društvo bore protiv istinskih branitelja RBiH.

Mirno spavajte, što bi rekao Veliki Musliman, predsjednik sa manje glasova od ratnog zločinca Fikreta Abdića, ali sa većim zaslugama od njega.

Šehid!

I sin će biti šehid, po istom scenariju, eno ga traži pare za junačke rane dobijene prije  nego što je i zapucalo…

Bogme, ako uskoro zapuca, boj se da će se naći neki novi Sefer HALILOVIĆ što je i cilj sve te dejtonske skalamrije, SD – IZ botova i lopina, kako bi Bosna najzad postala lagahan zločinački plijen Hrvatske i Srbije.

Izetbegovićevoj kamarili – dosta i do Kozje ćuprije.

Bosne i nas, bilo ne bilo!

EB, đonlagićIMG_20190203_0009

 

 

 

 

 

Još jedna podvala dvojca SDA-IZ; UKINUTI IME, ALI NE I SUŠTINU – GENOCIDNU TVOREVINU RS!

Još jedna podvala dvojca SDA-IZ;

UKINUTI IME, ALI NE I SUŠTINU – GENOCIDNU TVOREVINU RS!

Upoznat sa ovom podvalom SDA oko inicijative za ukidanja imena RS-u, prof. Fracis A. Boyle je poručio:

“AKO RS IZGLEDA KAO PATKA, HODA KAO PATKA, GAČE KAO PATKA – RS JE JOŠ UVIJEK PATKA, BEZ OBZIRA KAKO JE NEKO ZVAO! DAYTON MORA BITI PONIŠTEN!”

  • Kao odgovor na vaskrslu inicijativu SDA o ukidanju imena RS, Dodik okuplja sve političke partije. Tema – razdruživanje od RBiH

Pišu Ibrahim HALILOVIĆ i Dženana DELIĆ

SDA šibicari i peveranti, srbalije i nitkovi, saboteri pravde na staru kartu opet se igraju našom intelgencijom i pamćenjem, izigravajući pravo i pravdu.
Iz nekakve njihove stare sehare izvukli su ubuđalu preverantsku ideju o ukidanju imena RS, kojoj je autor pokojni Sulejman Tihić. Tihić predložio ukidanje imena RS, pa odustao. Evo, neko u SDA je ponovno došao na istu ideju, sa istim scenarijem. Nije teško pogoditi ko. Riba smrdi od glave!

bskir, 1

Nova stara inicijativa o tobožnjem ukidanju imena RS, a genocidna monstruozna tvorevina neka vječno opstane; Bakir Izetbegović u ime svih Bošnjaka sabotira i dalje pravo na RBiH i cementira RS kojoj je autor pokojni Sulejman Tihić. Tihić predložio ukidanje imena RS, pa odustao. Evo, neko u SDA je ponovno došao na istu ideju, sa istim scenarijem. Nije teško pogoditi ko. Riba smrdi od glave! 

alija, 1

Alija Izetbegović, vele-izdajnik Ustava RBiH, prvi u svijetu priznao  genocidnu RS po presudama svjetskih sudova za genocid ne smije opstati. Raznim izgovorima ubjeđivao nas je u neminovnost RS i tako negirao genocid. Čak je tvrdio da će RS nestati kada njeni stanovnici uvide  da se u Federaciji bolje živi!

Podsjetimo se. SDA je na čelu sa Izetbegovićem, uz glasno “amin” IZ, u liku tadašnjeg reisa pučiste Cerića, uz klimoglav pravnika Kasima Trnke, naklonost bosanskih mislitelja, i nikakvu reakciju javnosti, prva u svijetu priznala RS koja je počinila genocid. Ekipa SDA-IZ nije se odrekla RS ni nakon pravomoćnih sudskih presuda pojedincima izrečenim na Tribunalu i RS kao paradržavi za genocid. Oprostili su i genocid i urbicid činom da su se u ime svih nas kleli u njenu vječnost. Ni[ta im ne znači ni presuda za genocid izrečena RS-u na Svjetskom suda pravde! Nikad je i ne spominju!

Suština te SDA prevare sastoji se u frazi – ukinuti ime “Republika Srpska,” ali neka genocidna tvorevina RS vječno opstane. To je u skladu sa munafičkom, dvoličnom, licemjernom politikom SDA koja ima uporište u IZ, a i u tzv. ‘akademskoj zajednici’. Jedno govoriti do do podne, drugo oko ikindije, u akašam treće, a uvijek raditi protiv države za račun sh zločinačkog projekta uništenja države i nestanka njena najbrojnijeg naroda.

tihić

Pokojni Sulejman Tihić i nekadašnji predsjednik Srbije Tadić; Tihiću je bio važniji zagrljaj sa Tadićem, nego pravo i pravda za državu RBiH. Odbio zahtjev prof. Boylea  da na Svjetskom sudu ukine genocidnu RS. Pokrenuo  inicijativu, pa odustao od ukidanja imena RS, kako bi SDA zadržala i ime samu genocidnu RS Istu bajatu pokvarenu ploču vrte B. Izetbegović, Džaferović (Best Bakir s Boy), Kavazović, njihovi trabanti i botovi.

Predlagali nazive entieteta brojevima 1 i 2 ili slovima A i B. Kao da bi tada bilo išta suštinski promijenjeno u opstanku tvorevine (tzv. RS), čiji su temelji nastali na presuđenom genocidu i najtežim ratnim zločinima na tlu Evrope od II svjetskog rata do danas.

To je bila kamuflaža za cementiranje opstanak RS. Kurtćehajić je došao najzad tobe, ostali – boj se, neće nikad. Vjerni pravu na ukidanja genocidne tvorevine ostali su građani u okviru Pokreta za RBiH – NKRBiH, Face grupe koja broji preko 60,000 članova, te još nekih grupa i grupica, ali njihov glas je još slab.

U reakcijama, koje sada dolaze iz RS na tu incijativu o ukidanju imena, Dodik, Borenović, Govedarica i ostalo četničko SDA društvo poziva se na Dayton kojim je RS ‘zauvijek ozvaničena’.  

Poručuju da SDA ‘riskira mir i budućnost formalno zajedničke države’. Dodik poručuje da je upitan njegov rad u Predsjdedništvu, te prekida suradnju sa SDA.
SDA veleizdajnici i četničija, ruku pod ruku, i ovom prilikom utvrđuju svoje pozicije, jačaju svoj predratni, ratni i daytonski savez u očima naivnih. I ovog puta sve liči na dobro uvježbanu i insceniranu krizu u režiji SDA – SDS – SNSD- IZ. Ne nasjedajmo na te podvale. Uzmimo pravo u svoje ruke i izborimo se za našu RBiH!

Boyle. nova

Prof. Francis A. Boyle; I pored velikih poniženja od strane dinastije Izetbegović, i dalje ne odustaje od pravde za državu čije državljanstvo mu SDA osporava iako ga je legalno stekao

SDA je otjerala prof. Francisa A. Boylea, a zastupanje naše Tužbe protiv SCG na Svjetskom sudu pravde prepustila svojim marionetama, Šaćirbegoviću, Trnki, Softiću. U njih je pravo rastegljiv pojam, ali RS neupitna. Oni su javno i tajno učinili sve da RS opstane – da se ne dobiju i ne provedu presude najviših svjetskih sudova o genocidu i pravna načela ‘ius cogens’ norme koja se mora bez pogovora izvršiti i kratko rečeno, ukinuti genocidna RS zauvijek.

Profesora Boylea su dodatno ponizili sramnom optužbom da je pronevjerio novac – mada mu nisu isplatili ni pfening kao nadoknadu za njegov višegodišnji rad. (Kockao se državnim novcem se bavio Šaćirbegović, ali pojeo vuk magarca!) Šta više, SDA-IZ se oglušila na Boyleove ponovljene molbe da mu se obnovi bh-pasoš jer je građanin RBiH koji je pravo na državljanstvo RBiH stekao legalnim putem.
Ali, to je samo dio ledenog brijega poniženja i uglednog doktora međunarodnog prava, našeg prijatelja i nas samih.

Podsjetimo se i ne zaboravimo!

Kada je došla na red obnova procesa na Svjetskom sudu pravde protiv Srbije za genocid, SDA na čelu sa Izetbegovićem je tvrdila (lagala) da je validan zastupnik na ICJ Safet Softić, iako je Izetbegović znao da je Ivanić pisao ICJ-u i osporio Softića, i pored važeće odluke Predsjedništva. Prof. Boyle je javno optužio Softića i Izetbegovića za sabotažu toga procesa jer nisu prikupili ni jedan valjani dokaz za Sud za čitavih deset godina. I pored te opstrukcje i sabotaže, Softić je naplatio svoj honorar u šestocifrenom iznosu, a IZ na čelu sa Čengićem je pokušala preko džamijske mašinerije SDA proturiti podvalu da je sabotaža revizije presude i pravde ‘herojski potez’ i da je odustajanje od spora dobro za nas!

sakib softić 1

Sakib Softić, saboter pravde na Svjetskom sudu u korist vlastitog džepa i sh.velikodržavnog projekta. Kao agent, Softić nije dobioništa. Onemogućio je svjedočenje žrtava na Sudu, za deset godina nije prikupio nijedan dokza protiv Srbije.  

Niko i iz SDA i IZ i ne pokušava osporiti drskost B. Izetbegovića koji uporno ponavlja i u zemlji i u svijetu: ‘Bošnjaci neće ukinuti RS!’
Sada bi ‘dvojac u akciji’ da se ovim potezom kako ono Dodikovo ne pretvori u SDA ‘ne mogu’. Savršeno smišljeno, ali za naivne, kao I za SDA uhljebe, koji će to ‘nije se moglo’ sa velikim zadovoljstvom gurati pod nos svakome ko pokuša spominjati kako B. Izetbegović i SDA sve ove godine ni prstom nisu maknuli da se poništi Dejton, koji je pravno ništavan po osnovu presuda za genocide haaškog Tribunala i Svjetskog suda pravde i ‘ius cogens’ norme. Ako ne vjerujete, pogledajte ko je SDA ‘koalicioni partner’ na političkoj sceni i sve će se samo kazati. Možete li zamisliti; Hitler u zatvoru, Treći Reich legalan, a ono što je ostalo Židova okupili se u partiju uz suglasnost rabina i idu u koalciju sa Hitlerovom nacističkom partijom!?

hasan

Hasan Čengić, glavni haznadar A. Izetbegovića, alfa i omega SDA i IZ. Tihić ga javno pitao, mada je znao, otkud Čengiću tolike pare, “avioni, kamioni.” Čengić je dospio na crnu američku listu, a kod nas je uzoriti državnik i musliman Donedavni predsjendik Sabora IZ svoju sabotažu nastavka procesa na ICJ protiv Srbije za genocid pokušao je opravdati zahtjevom imamima da rastellale po džamijama kako je potkopavanje pravde “dobro za nas.”SDA i IZ su sve prilike za ukidanje genocidne RS propustili, kako bi genocidna tvorevina ostala vječna. U tome su imali pomoć daytonskih ‘pravnika’ i potkupljene ‘akademske zajednice’. Narod niko ništa i ne pita, osim kada ga treba na ovaj ili onaj lopovski način ponovno navući da glasa za SDA kao svoga najvećeg dušmanina.

I ovim novom-starom podvalom o ukidanju imena RS-a, dvojac SDA-IZ ponovo nas usmjerava u pogrešnom pravcu – da se bavimo reakcijama Dodika i osalih četnika na tu inicijativu, a da zaboravimo na se i na naše pravo na izvršenje pravde i ukidanje genocidne RS. Ima jedna narodna izreka koja kaže: “Zovi me i loncem, ali nemoj me razbiti!” Niti ovom inicijativom biti promijenjeno ime, niti će RS nestati.

Bog zna kakav je šejtalnuk u pitanju, moguće neki mutni poslovi i razvaljivanje već ozakonjenog dogovora oko ulaska u NATO kao u slučaju “reforme” policije.

Jer, kako kaže prof. Boyle: “Ako RS izgleda kao patka, hoda kao patka, gače kao patka, onda je RS još uvijek patka bez obzira na to kako je neko zove. Dayton mora biti poništen!

 

cerić i kavazoić

Sadašnjii bivši reis – Gdje je stao Cerić, nastavio Kavazović. Pravda za RBiH i žrtve genocida za njih je nešto poput lanjskog snijega; po njima, genocid su počinile neodgovorni pojedinci i grupice, pa u  genocidnoj RS u ime svih nas halaljuju i genocid i urbicid, a od četničkog vojvode Vučića nemamo boljeg prijatelja, kako tvrdi Kavazović, a ni od Dodika – kako nas je ubjeđivao Cerić. Takvi neće nikad ukinuti RS, džaba čak i fetve koje su zaboravili prije nego se tinta osušila na njima

Povodom susreta Vučić-Putin i zahvale Vučića Putinu za veto u UN na Rezouluciju o genocidu u Srebrenici: NA BBC-u SAM IZJAVIO DA JE SRBIJA BANDA NACISTA I DA NE MOŽE BITI DIO EUROPE

putin

“Putin će držati Srbiju izvan Eurospke unije i NATO-a, što će biti dobro za nas! Gledajmo i jučerašnji susret Vučića i Putina u tom svjetlu!”

Reagiranje prof. Francisa A. Boylea povodom sramnog zahvaljivanja četničkog vojvode predsjednika Srbije Vučića koje je izrekao jučer za vrijeme sastanka sa ruskim predsjednikom Putinom u vezi sa ruskim vetom na Rezoluciji o gencidu u Srebrenici

SVOJEVREMENO SAM NA BBC IZJAVIO DA SU SRBI BILI BANDA NACISTA I DA NE MOGU BITI DIO EUROPE

Zamolio sam jutros prof. Francisa A. Boylea komentar o jučerašenjem susretu predsjednika Srbije i predsjednika Rusije Alesandra Vučića i Vladimira Putina kada se četnički vojvoda zahvalio Putinu i Rusiji za veto u UN-u na rezoluciju o genocidu u Srebrenici ovim riječima:

Citat: “Srpski narod nikad neće zaboraviti šta je Putin uradio 2015. godine, kada je Rusija stavila veto na britansku Rezoluciju u Savjetu bezbjednosti UN-a prema kojoj bi Srbi trebalo da budu proglašeni za genocidni narod. Tada je predsjednik Putin zaštitio istinu i pravdu i zato imamo veliku odgovornost za sve što ćemo raditi u budućnosti – dodao je Vučić.” Kraj citata.

Evo šta je odgovorio prof. Boyle, prvi zastupnik naše Tužbe u sporu na Svjetskom sudu protiv SCG za unutrašnju i spoljnu agresiju i genocid u Bosni, naš pravni zastupnik koji je pripremio i Tužbu protiv Britanije, spreman i danas da je aktivira, kao šgto je spreman podnijeti i Tužbu na ICJ protiv R. Hrvatske za agresiju i genocid.

Citat: “Svojevremeno je BBC zatražio od srbijanskog ministra za informacije da sa mnom raspravlja po pitanju agresije i genocida Srbije i Crne Gore na Republiku Bosnu i Hercegovnu. Odbio je. Zatim je BBC pitao nekoga iz srbijanske ambasade u Londonu bi li on diskutirao sa mnom na tu temu. Odbio je i on. Najzad, BBC je našao nekoga iz “srpskog Think-Tank-a” i on je pristao unići u javni duel sa mnom. Tada sam uživo na BBC-u rekao je Srbija banda nacista  i da ne može biti dio Europe.” Kraj citata.

Zatim je dodao:

“Putin ćedržati Srbiju izvan Eurospke unije i NATO-a, što će biti dobro za nas! Gledajmo i jučerašnji susret Vučića i Putina u tom svjetlu!”
Prof. Boyle kaže da će o svemu biti više govora u njegovoj knjizi koju uz pomoć bosanskih prijatelja priprema za štampu na engleskom, ali i na bosanskom jeziku. Knjiga će biti dijeljena besplatno u Bosni.

Počelo je prikupljanje donacija za taj veliki projekat o istorijskim događajima o kojima ne znamo baš sve jer Daytonci kriju istinu.

Ako želite pomoći izalazak te važne knjige, našeg velikog borca za RBiH, za pravdu, borca ne samo protiv Srbije, nego i protiv deytonske garniture koja ga je odbacila kao zastupnika sa ICJ kako pravda ne bi bila zadovoljena i žrtve i dražava RBiH obeštećena i kako bi vratila svoj ustavno-pravni poredak koji je važio prije agresije i genocida, a koji je i danas jedino legalan i važeći.
Ovdje je link prekokojeg možete donirati novac za tu knjigu.

https://gogetfunding.com/campaign_funds/?pre=5911638

Podjetimo se!

Bakir i Kavazović

 B. Izetbegović saboter pravde za BiH, na račun naci bande 

Prof. Boyle se nudio da radi i sa Sakibom Softićem, koji je zajedno sa B. Izetbegovićem sobotirao nastavak spora na ICJ protiv Srbije za genocid. Ali, B. Izetbegović ga je odbacio kako bi Srbija ostala nekažnjena za genocid. Da se slušalo prof. Boylea, ne bi jučer Vučić poricao genocid i zahvaljivao se za nepravdu, niti bi mogao doći u Srebrenicu da ga Izetbegović, Kavazović, Duraković, uz najviše državne počasti zakite Cvijetom Srebrenice, osramote i ponize i žive i mrtve žertve i našu državu, sve za projekat velike Srbije.

Ti i takvi su odbili i Rezoluciju NKRBiH koju je napisao prof. Boyle o izdvajanju Srebrenice iz genocidne RS. Nisu dopustili prof. Boyleu da na ICJ ukine RS. Sada imamo Dodika za predsjednika, kao i savez Dodik-Čović koji pogoduje Izetbegoviću jer seuzdaju u državu od Stupa do Kozje ćuprije, ako ih zapadne!


I pored svega toga, prof. Boyle se smatra bosanskim državljaninom, ne perstaje pravnu bitku za RBiH. Rado bi pomogao i Komšića savjetom, naravno bez novca! Ali, Komšić šuti na taj prijedlog.
Mi Bosanci – Bošnajci smo izabrali one Daytonce koji prof. Boyleu godinama ukraćuju obnovu (R)BiH (diplomatskog) pasoša, iako je legalno državljanin RBiH. Kao da je najveći kriminalac i naš i državni neprijatelj.
Bosanske pasoše i Srbi i Hrvati su prodavali ilegalno i u zemlji i inozemstvu. I SDA uhljupi su svašta radili, rade i danas, znam iz iskustva. Svaki četnik ili ustaša može posjedovati bh-pasoš, uz njega još po jedan ili dva, kao i presuđeni ratni zločinci, ali eto, naš veliki prjatelj i pravni borac, svjetski stručnjak za međunarodno pravo, državljanin RBiH – ne može.

Halal nam vjera!

Na u temu uskoro više na ovom mjestu.

Karamehmedović prijeti krivičnom prijavom – TOLIKO ME PREPAO, MORAO SAM IĆI JEDNOJ ŽENI DA MI RAZLIJE STRAVU

Jutrošnji e-mail (15. 01. 2019.) direktora RTVBiH g. Belimna KARAMEHMEDOVIĆA pristigao na moju adresu 

TUŽIĆU VAS JER STE NEOVLAŠTENO I BEZ MOJE DOZVOLE OBJAVILI MOJE PISMO

                                                                      Postovani,

belmin 3Koliko vidim po gabaritima Vaseg odgovora na moj prethodni mail koji ste neovlasteno i bez moje dozvole javno objavili, sto je kaznjivo i bice predmet sudskog spora, dali ste si truda da opet nadugo i nasiroko, pored raznih stvari, analizirate moj lik i djelo “casteci” me raznim epitetima, sto pametnim osobama govori puno vise o Vama, nego o meni. Na stranu i to, ali i ovo Vase pisanije “vrvi” od teskih frustracija, samohvale i laznih navoda (poput onog da je Svjetlana Topalic unaprijedjena?) sto dokazuje da, zbilja, ne vrijedi ulaziti u bilo kakvu raspravu s Vama. Po svemu sto se napisali ispada da bih se ja jos trebao Vama izvinjavati zato sto sam rat proveo u Sarajevu, ali to od mene ni Vi, niti bilo ko drugi nikad nece docekati. 
Pozdrav,
Belmin Karamehmedovic
***
Moj odgovor: Biti pravi novinar, pogotovo TVSA – RTVBiH znači imati kičmu i biti spreman na velike žrtve, svoje i svojih nabližih

AKO MI BUDU SUDILE SUDIJE BEZ DANA SUDAČKOG STAŽA, KAO ONI U USTAVNOM SUDU – KOJE SU POSTAVILI ISTI ONI KOJI SU I VAS UVALILI U TU DIREKTORSKU STOLICU NA RTVBIH, ZARADIĆU DOŽIVOTNU ROBIJU!

ALI BOJ SE, MORAĆETE POTEGNUTI PO PRAVDU U CANADU

Poštovani g. Karamehmedovću!

Odmah po primitku Vašeg pisma, otišao sam kod jedne žene, izbjeglice iz Bosne,  da mi salije stravu. Džaba! I dalje sam isprepadan, trzam se po noći, danju ne znam kud udaram, sve zbog Vaše prijetnje kako ćete me krivično goniti jer sam neovlašteno objavio Vaš e-mail.

SDS Jajce, zabrana
Nigdje niste spomenuli da je taj Vaš e-mail strogo čuvana, možda i državna tajna, te da ga ne smijem objaviti,  a i da jeste opet bih ga objelodanio kao zrcalo Vaše nemoći, nekulture, sramote i arogancije.  Moja pisma su bila i ostala javna, svakome na uvid, pohvalu i kritiku, osporavanje. (Nako uzgred, Vaših štancanih odgovora na ovu temu pun je internet.) Najslađe je zabranjeno voće!
SDS Jajca mi ne garantira sigurnost
IMG_7703

Poruke za Bajram pretprošle godine, zatim istresena vreća svinjskog izmeta na mom autu pred zgradom u Varcaru. Nisam htio brisati ove gornje fašitičke poruke. Izbrisale ih komšije pravoslavci. Kao i prije kada su spašavili moju obitelj od pogibelji, i danas se odlično slažemo 

 

Što se tiče sudskog spora, budući se pravite da mi ni ime ne znate (kaka, biva!) poslaću Vam i canadsku i varcarsku adresu sa punim imenom i prezimenom, pa podnesite tu krivičnu prijavu i zatražite od suda da me oglobi bar destak hiljada KM za pretrpljenu duševnu bol, plus sudski troškovi. Naravno pod uvjetom da Vas tako što može i boljeti. Onaj ko štiti četnike, a pogotvo ako je taj proveo čitav rat u Sarajevu, mora se upitati ima li imalo duše, pa ako nema, kako ga može onda boljeti!  Svoje priloge na Blogu i Facebooku, objavljivao sam sa canadske adrese, pa ispada da ćete morati ovamo po pravdu. Eh, onda je tanka fajda od para za teške (duhovne) boli, a zijaniće opet gledatelji – finacijeri koji će Vam eventualno platiti putne troškove.

Bilo kako bilo, evo me, mada isprepadan!

Na ljeto ću bitu Bosni, pa ako po Vašoj tužbi dopadnem šaka sudija koji nemaju ni dana sudačkog staža, a koji su dogurali ekspresno od metle (čast metli!) do sudaca Ustavnog suda, a imenovali su ih isti oni koji su i Vas posadili u tu fotelju da branite četnike, njihove saveznike, eh, bogme ću se narobijati, možda i crknuti u tamnici.

Kad insan istinom dirne Vas, odmah doboli i Vaše gazde, pa tako i sudije. 

ostavka u tv jajce, 2 strana, krupno

Kopija moje ostavke koju sam na mjesto glavnog i odgovornog urednika  RTVBiH Studio TV Jajce dao Ratnom predsjedništvu Jajca, ali nije usvojena. Osim Straje Krsmanovića, Slaviše Mašića i r. Šukrije Omeragića, Arijane Saračević, Milana Andrića i nekolicine časnih kolega i koleginica niko od  glavešina sa TVBiH nije se nikad ni našalio upitati za moju sudbinu. Kada sam se prvog dana deblokade Sarajeva došao na RTV Domu, pa me spomenute kolege povele tadašnjem direktoru da me vidi, odbio je prijem.  Sekretarica direktora  Radija, Cerića,  je organizatorki Ramizi telefonom rekla da Cerić nije u kancelariji; iste sekunde sam otrčao do njegova ureda i našao sam ga tamo. Nije se radilo o mome povratku na TV ili Radio, nego sam ga htio izvijestiti o cijenama presnimavanja i masovne proizvodnje DVD i CD u Njemačkoj (Alijini govori, interviewi…) jer je to od mene tražila Amila Omersoftić, direktorica RTVBiH, a Cerić bio zadužen za komunikaciju sa mnom. Bez kucanja uletim prvo kod Cerićeve sekretarice, pa bez kucanja hrupim na Cerićeva vrata. Zatečem  ga iznenađenog i ustrašenog, raskolačenih očiju.  Malo je reći da sam ga nazvao lažovom, šta je sve pokusao, obraza kao đon… Ne daj Bože da sam od takvih zavisio i tada i sada, ili da sam samo jedan dan radio s takvima 

alma, mirza, hajra

harino pismo meni

Moja familija – s desna na lijevo Hajra, Mirza i Alama,  nepunu godinu dana prije hapšenja. Ispod je pismo koje su mi poslali u Jajce preko Crvenog krsta. Nisu sva pisma stigla u Jajce, niti moja k njima, ali smo se zarekli, ako se ikad sastanemo, nećemo se rastajati. Tako i bi.

Hapsilo je mene je, 1973. i na bigaji hak i strpalo u banjalučku Crnu kuću. (Malo niže je citat književnika Ivana Lovrenovića, na tu temu, a to naše hapšenje je unišlo u književnost. Hapsili su me i četnici na punktu u Majdanu izmađu Mrkonjića i Jajca 13. maja 1992.  pa sa halhalama na rukama sprovodili na ispitivanje u Miliciju u Mrkonjiću zbog priloga objavljenih na TVSA o apartheidu koji su uveli Srbi u mome rodnom Varcar Vakufu, a za svaku odluku o saoizaciji i maoizaciji digli su obje ruke kadrovi SDA, među njima i švercer oružjem, prodao pa pare savio u džep, pa zdimio u Dortmund. Privodili su me na informativne razgovore više puta zbog priloga na TVSA o tome da će mrkonjićka milicija pobiti hrvatske izbjeglice koje su konvojima preko Bihaća, Bosanskog Petrovca i Ključa jedva propuštani preko Mrkonjića ka Jajcu.

zlatanova čestitka, 15. 12. 94.

Novogdišnja čestitka i pismo g. Zlatana JANČIĆA, zamjenika komandanta obrane Jajca, jednog od organizatora otpora četnicima, komandanta hrabrih “Zlajinih momaka” koji su zadnji, nakon teških gubitka, napustili izdano i prodano Jajce. Bili smo i ostali prijatelji. Pomogao je oko osnivanja TV Jajce, brinuo se o njenom radu i rješevao u hodu, uvijek hiteći, probleme na koje sam kao gavni urednik nailazio.  Kad god se Zlatan pojavi kod nas u Redakciji TV, uvijek sam znao da su naše odbrambene linije neprobojne. Ne sjećam se je li se ikad pojavio na TV ekranu, ali njegov lik je uvijek bio uza me i nisam se bojao ni četnika ni ustaša… ni onih sa brda, ni onih pritajenih u gradu i okolo. Bio je moja inspiracija, nada i utjeha, pružao mi je sigurnost. Nisam znao jesu li moji u Varcaru živi, pa, iako je znao da se čak nisam smio ni raspitivati reko radio-veze o mojima, uvijek me je prvo pitao jesam li šta čuo o njima… Ohrabrvao me, tješio. Kada sam legalno odlazio iz Jajca sa familijom, nismo se oprostili. Nije mogao doći da se pozdravimo. Zlatanu je moj odlazak teško pao, a i meni… Kasnije, kada mi je Majka bila na umoru, pa smo je Hajra i ja posjećivali u Bolnici u Švedskoj, sreli smo Zlatana Jančića, hrabrog borca i komandanta. Našli smo se na Aerodromu u Götebergu; mahsus je došao da vidi i mene, Hajru i Midhata Ajanovića Ajana koji nas je ugostio.

2 serija,, zlatanovo pismo, prva strana, krupnije
Šta ste Vi tada radili, moliću Vas lijepo?
Prepostavljam da ste se bavili prilozima o Aliji Izetbegoviću koji nas je kao janjad pred klanje uspavljivao bajkama kako neće biti rata,  a nas u Varcaru i ne samo u Varcaru, isporučio prvo četnicima, pa onda ustašama. Poslao je 19 puščica da se biva branimo, a četnici znali za to oružje, pa su tražeći ga strašan teror činili, na Manjaču odvodili… Možda tada niste ni radili na TVSA, ne znam, ali mogu pretpostavljati da ste se kao mnogi pitali ko to puca po Sarajevu. Ni do danas niste uspjeli odgovoriti na to pitanje. Danas se o tome manje zna igovori nego kad je istom zapucalo. Taki zakon! Taka RTVBiH. Državom vladaju njeni najveći dušmani.krupno, tahino prvo pismo
Da je to pitanje “ko puca” dobilo pravi pravovremeni odgovor,  a nije do danas, ta četnikuša se nikad ne bi uhljebila na TVBiH. Kada  se već toliko osilila, pa čestitala dan krsne slave genocidne tvorevine, to Vas je moralo podsjetiti na genocid i u Sarajevu, na vašu glad, studen – pa ste je trebali makar suspedirati dok zaboravimo i nju kao i Rajka Vasića koji nam je obećavao nove genocide. Umjesto toga, Vi se sjetili Muje iz Dormunda, aludirajući na sve izbjeglice, pa i na mene! To je uvreda, gospodine direktore!
Gospodine Karamehedović, da imate imalo poštovanja samo i jedino prema svojim ratnim godinama provedenim u Sarajevu u borbi za tu kuću u kojoj stolujete i čime se hvališete, Vi bi se izvinuli ne meni, nego čitavoj javnosti, te udaljili, po cijenu svoje fotelje tu četnikušu da nam ne pogani ionako zagađen medijski prostor.
Ovako, poslanik Mehmedović najavljuje da će preispitati  ulogu čitavog menadžmenta RTVBiH zbog tog velikog incidenta,  ponašanja Vaše novinarke i Vas.
Budući da SDA – od kako postoji – nije ispunila ni dest posto svojih predizbornih obećanja (osim 100 posto koaliranja sa SDS-om, HDZ-om, pa i dogovore oko imenovanja podobnih i poslušnih na RTVBiH…) moguće je da je tu priču g. Mehmedović ispalio kako bi uknjižio jeftin politički poen. Ipak, nadam se da će g. Mehmedović istrajati u svojoj nakani i istjerati te miševe iz njihovih rupa, jer on je jedan od drugačijih u toj veleizdajničkoj SDA sa svojom ispostavom na RTVBiH.  Stoga, moguće su padavine, čak i šemsoako ne bude skliskog leda pod teškim “gabaritom”snijega po sarajevskim ulicama, sokacima i mahalama, od Kozje ćuprije do Stupa. Ipak, teško da će Vama šta faliti. Tamo gdje bi trebala biti kičma, mekše je od fotelje u kojoj sjedite.
Dakle, Proveo sam i u Crnoj kući u Banjoj Luci koji dan i noć, pa znam što je tamnica. I moja obitelj, supruga Hajrija, kćerka Alma i sin Mirza znaju šta je kućni zatvor. Uhapšeni su u 13. juna 1992. u oružanoj četničkoj akciji u kući moje sestre gdje se sklonili od razjarenih četnika ubojica.  Ostali su dulje od dva mjeseca u hapsu, nisam znao jesu li u životu. Vodio sam RTV BiH – Studio Jajce, kao da su na sigurnom mjestu u Jajcu ili Dortmundu. Za malo se četnici nisu međusobno poubijali zbog prestiža pohvalom ko je baš on “uapsio Alilovića novinara vamiliju.” Utrpali su ih u kombi i zatočili u našem razvaljenom stanu u koji je četnik već bio provalio da bi pobio “novinara Alilovića vamiliju.” Svu sam svoju novinsku arhivu spalio prije bježanja u Jajce, ali ostale su plakate za Referendum koje sam sa jednim sugrađaninom (Senad Kaharević, kasnije borac ARBiH)  lijepio po gradu, a četnici odmah trgali. Lijepio sam ih i na ulazu u zgradu, a ne popenem se ni do stana, moj Mirza zove: “Babo, istrgali su…” Uzgred, Mirzini drugovi sprdali s njim kada god bi me zvao babom, ismijavali ga, rugali mu se. Prema tome, izdržaću i ja zatvor po Vašoj prijavi, ako mi presude od kamiša SDA suci po tužitelju iz istog mentalnog sklopa. Hrabra supruga navikla na moje odsustvo, djeca odrasla, svoji ljudi, neće im biti teško ko nekad, ali sve će pamtiti izapisvati, kao i Mirza davne 1992.  Uostalom, ovi zatvori u Canadi su, kažu,  bolji od nekih prenoćišta i hotela u Bosni. Tama tamnice je svijetla spram crnim obrazom.
logoraš jc, 1

hARE, MUČENIK

Lograši  i moj mlađi brat r. Muharem po dolasku sa Manjače u razmjeni za četnike; sa ostalim mučenicima u Crkvi Sv. Ive u Podmilačju,  prvi pravi obrok – iz konzerve nkon nekoliko mjeseci ropstva u mučilišu – sada u dekoru slika i kipova katoličkih svetaca – okružen supatnicima s Manjače… Snimak: I.H. 

Šta mislite g. Karamehmedoviću zbog čega su četnici sve to radli prema mojoj obitelji i meni?  Zbog čega su na Manjači na mrtvo tukli moga mlađeg brata rahmetli Muharema?  Ma, ne samo zato što je odbijao pjevati četničke pjesme, veličati veliku Srbiju i ljubiti srpsku zemlju, nego što je moj brat, “brat ustaše novinara Alilovića!” Malo, pa se nameče na nj.”Šta ono laje tvoj brat na televiziji!” Moj susjed Sabahudin Šehović, logoraš, zapisao je u svojoj knjizi “Glavu dole! Ruke na leđa!” kako je dobio degenjak od četnika (nije mu bio ni prvi ni zadnji) jer mu bilo žao što tako krvnički mlave moga brata koji i ne zna gdje sam, pa im pokušao to reći. Brat je sa 52 godine života legao u crnu zemlju, bez ikakvih primanja od države, bez zdravstvene zaštite. A Mešković, SDA-ov predsjednik Saveza udruženja logoraša banči pare namijenjene ogorašima, krivična prijava protiv njega se kiseli u nekoj sudačkoj ladici;  ucjenjivao je Šehovića neka iz knjige izbaci slike katoličke crkve, opise golgote varcarskih katolika, ubijstvo Josipa Svetinovića, braće po muci muslimana, pa će onda (SDA) Savez logoraša štampati njegovu knjigu, kako je praksa Saveza u destinu slučajeva. Šehović je Miškovićevu cenzuru glatko odbio. Knjiga je ugladala svjetlo dana parama od kredita koji je taj logoraš i siromašni penzioner podigao. Dugovi za sudske sporovo koje vodi protiv genocidne RS se gomilju, uskoro bi mogao opet biti odveden u haps, iako ima potvrdu da je prošao kroz logor Manjaču za koji se zna, i onaj drugi, radni logor, o kojem se malo zna, a ne zna s ejer se ni RTVBiH ne interesira. Barake logoraša su još u Dubičkoj gori, mogla bi RTVBiH otići i snimiti ih… I iskaze logoraša dok su još na životu. Možda bi taj prilog najbolje uradila gospođa Svjetlana Topalić!Siguran sam da je logoraši ne bi odbili, a za Šehovića znam sto posto!

barake 3

Barake radnog logora Manjača (Dubička gora) Logoraši,Varcar Vakufa – katolici i muslimani – najuozoritiji građani sjekli su šumu od zore do mraka, žedni i gladni, za “ogrev” za porodice četnika na bojnom polju, a i za šverc šumom, omiljenom hajdučkom disciplinom i običnih gorštaka, kao i gorštaka njihovih glavešina. Neki od njih, poput Ivanića su i zakonski kažnjeni, pa oslobođeni zbog kriminala oko šuma. Ne bi bilo loše da g. Karamehmedović priupita nešto o tome Dodikovog šefa financija unaprijeđenog na mjesto državnog premijera. On sigurno zna mnogo o švercu šumom, a kao i o pasti opljačkannih banana u tzv. RS. Hajde, sitisnite, pa ga pitajte o tome svemu, pa objavite iskaz toga nevinašca koji ne prizna državu kjoj će biti premijer 

Haj pogodite zbog čega se to događalo, i mojoj obitelji i bratu i majci i ocu, koji su morali napustiti svoju kuću i stići u Piteu, na sjever sjevera Švedske, samo koji cent niže onog šarafa na Sjevernom polu.
Dosta smo  svi imali belaja, pa i moji i ja, baška zbog moga časnog posla na TVSA i od TVSA – RTVBiIH.
mirzin dnevnik

Iz Dnevnika moga tada, jedanestogodišnjeg sina Mirze – taoca četničke okupacione vlasti; četnici se zamalo be poubijaše ko će biti veći “eroj u vatanju novinara Alilovića vamilije.” Prijetili su, ali nisu me stigli ispeći na ražnju, metak su sačuvali, ali nisu ga ispucali na me kako su obećavali. Utekao im ispred nosa –  na žalost,  a da li samo njihovu…

img_8304

img_8303

U Sarajevu u plamenu Vijećnica, u Jajcu starine, među njima Dizdareva džamja pod gradom, nacionalni spomenik; snimci I.H. N Vijećnici mijenjaju spomen ploče da ne bi uvrijedili četnike, a Karamehmedović takve javno brani

propusnica tv jajce_0016

U vrijeme opsade Jajca, one unutrašnje od strane HDZ-HVO i četničke sa oklnih brda i iz zraka, svaki dan sam se izvještajima preko radio-ametra javljao RTVBiH znajući tačno ko puca na Jajce, a ko će mu doći glave iznutra. Možda ste tada i objavili koji moj prilog, al nije važno, ko bi se toga sjetio.  Pljačka, otimačina, zaposijedanje tuđe imovne o čemu sam svjedočio na TV Jajce, nije ono što sam mislio da je borba za Bosnu, a čast braniteljima. Čak je i njih potkradalo dok su bili na položaju, što sam objavljivao na TV, i plaho bio drag jajačkim partijama!!!  Moji, zatočeni u Mrkonjiću, pod danonoćnom oružanom četničkom stražom, zbijeni u sobicu sa još devetero talaca, mojoj r. Matjci i mome r. Ocu, malo malo,  pa četnički nož pod grlom, šamar Ocu na ulici; slušaju u strahu moje izvještaje i strijepe kad se oglasim preko RTVRBiH i izvijestim da su četnici cijeli dan jurišali na Jajce svim raspoloživim oruđima,  ubijali maljutkama, fosfornim bombama, krmačama, raketama zemlja-zemlja, kasetnim bombama kojima su nas zasipali. Brinu za me, ali eto, čuju moj glas, živ sam, a strahuju za i za me i se. Kako je meni, niko ne zna, niko to na RTVBiH osim Arijane Saračević ne zna!

izvještaj

“Za TVBIH iz Jajca – Ibrahim HALILOVĆ,” 2. juni 1992.

Ali, po Vama, u Jajcu nije bio rat. Ratovalo se samo u Sarajevu. Bosanska pobjegulja Mujo iz Dormunda, onaj izmišljeni lik u Vašem ogavnom vicu, poručivao je da svi izginete. Niste taj vic napisali baš u pismu adresiranom meni. Nije teško bilo prepoznati se. Da, ja sam Mujo iz Dortmunda!img_2139
Znam, znam, dugi su ovo tekstovi, dugi i dosadni. Ali, moram Vam se zahvaliti što ste me naveli na pisanje i dokumentiranje. Da nije ove “prepiske” s vama, sve bi mogloostati zapretano po video kasetama, papirima i arhivi na kompjutoru. Sada, uz dopune, ovo bi mogla postati knjigom jednog dana, a naslov bi mogao biti
“PISMA DUVARU U SIVOM DOMU” 
Ni po koju cijenu nemojte shvatiti ovo kao moje pravdanje ili neko dazivanje, nego samo potvrdu onog što govorim, a evo, naraste haman na opseg knjižice. Još malo zahmeta na kopanju po mojoj arhivi, svjedočenja i dokumenata i – eto knjige! (Možda ću je pisati u zatvoru, kao Prlić, kako nas je o tome dala izvijestiti u opširnom razgovoru koji je gospođa Kurt, tada uredica Oslobođenja, objavila. Informirala nas o tome da je njen intimus Prlić kupio novo odijelo, kravatu, laptpop, “spreman”  za Haag. Ne samo da se nije postidjela za to (kao ni gospođa Prašo, za neke stvari oko Prlića) nego je gospođa Kurt uznapredovala. Eno je uređuje Šćepin “Havaz,” a na N1 palamudi o nezadovoljstvu u Hrvatskoj glede Čovića, ali sama malo šta konta, pa  prepričavala šta misli g. Puhovski njen “glavni izvor” u Hrvatskoj. Sada bi rado da zaboravimo šta je nekad radila, kako je u zvijezde ukivala ratnog zločinca velikog kalibra. Puhno novi vjetar, tu je i novo radno mjesto, zavjetarno, a Prlić joj još na robija zbog UZP.
Ako Vam se ne čita, ne čitajte, ali znajte da sam istreniran na TVSA da sve kažem riječju i slikom onog o čemu govorim za dest-petnaest sekundi kao za vrijeme Olimpijade, za što sam dobio godišnju nagradu TVSA.
Kada bih Vama napisao i roman, pa fotografijama i dokazima, crtežima i skicama ilustrirao svaku riječ, Vi opet ne bi skontali o čemu ja to, jer Vi ste postavaljeni na tu funkciju baš zato što ste spremni ne kontati jednostvane stvari,  golim okom vidljive. Pa i kad nešto skontate – morate šutjeti, cenzurirate i sebe i druge, ili radite ono što niko normalan ne bi uradio – štitite novinarku četnikušu, pri tome pozivajući se na zakon, pa još i prijetite onom ko Vas kritizira za to.
Sjećam se, napravio sam filmsku reportažu sa frankfurtskog Sajma knjiga, još se iz Sarajeva izlazilu i ulazilo UNPROFO-m uz čiju pomoć su došli na Sajam predstavnici BiH, politike, kulture, izdavaštva.  Razgovarao sam sa bosanskim izlagačima, posjetiteljima, piscima, pa i sa dr. Enesom Karićem, ministrom kulture, a čast mi je bila velika i – sa r. Alijom Isakovićem. Sve  to snimio, po po ef. Kariću, ministru kulture i sporta,  poslao kasetu i kaseta je sigurno stigla na TVBiH. Od tada je u ladici nekog od urednika, ili ju je bacio postavši vlasnika privatne TV. Objavljena nije nikad, a da li je završila u Arhivi TVBiH, ne znam. Znam da se doskora mngo arhivskog materijala TVSA vrtilo po privatnim televizijama… 
propusnica tv jajce_0003
Dok sam izvještavao iz okupiraog Jajca, neko od Vaših prethodnika, jal Mufid, jal Agović,  izbacio je neke dopisnike i mene  s posla na okpiranom dijelu Bosne, sa obrazloženjem da se se “nismo javljali na posao” u Sarajevo! Onda se jedan od njih postidio zbog toga, pa nas vratio na posao. Od Jamile Omerspahić, tadašnje direktorice, dobio sam potvrdu da sam u stalnom zaposlenju na RTVBIH.
jasmin ribić, propaganda, skoro čit. stranica, prop._0002

Pismo jajačkog policajca i banitelja r. Jasmina RIBIĆA, o tome kako mi je prijetila smrtna opasnost zbog protivljenja istaliranju zločinačke Herceg Bosne u Jajcu. Tada smo se usprotivili vojnom udaru dvojca HDZ-HVO na legalno izabanu vlast SO-e Jajce. Svašta su radili da preotmu TV Jajce, što je im je naizad i uspjelo sa promidžebenikom Zoranom Ljubičićem na čelu – pa je Herceg Bosna i danas glavna u Jajcu, a Jajce hrvatski grad u kojem se svira Lijepa naša, dok Čović i Kolinda drže ruke na junačkim prsima… Na spisku poginulih (hrvatskih) branitelja Jajca uklesanom u spomeniku u sred grada samo je nekoliko muslimana – boraca HVO.  Branitelje ARBiH prigrlila je SDA  kao svoje,  zajendo sa IZ nakon dosta godina od rata, iako se jajački  hodža i mutevelija nikad nisu htjeli pojavti na TV Jajce da bi osokolili branitelje, ili pred kamaerama u živom prenosu klanjali Bajram, jer su se na Džamiju Esme Sultanije u Jajcu meračile četničke topdžije s brda. Mutevelija me je savjetovao na telefon neka proučimo 400 puta jedno sure iz Ćitaba, pa će neprijatelj nestati. Pita me skoro penzionirani hodža Ramiz, imam li kakvih slika iz ratnog Jajca. Kažem, imam samo sa videa, on kaže – loš je to kvalitet, imaš li boljih… Piše, biva, knjigu, trebaju mu, a on nejma svojih. I još me pita jesu li  moji nakon razmjene 1992. vratili u Varcar Vakuf, odakle su upravo izišli iz zatvora. Ramiz, nekad jezerski hodža, dijelio je u Jajcu humanitarnu pomoć koja je stizala i od “Muje iz Dortmunda,” izostavljao  i r. Mehmeda Buhića i mene, valjda zato što smo bili izbjeglice iz Varcara, što nam je inače i često nabijano a nos. Taj hodža, kao i njegovi reisi uče El Fatihu za nekoliko sekundi, svjetski su rekrderi u brzini… Pokušali su me i smijeniti “djelatnici TV Jajce” (sic!)  jer “ne mere TV Jajce voditi “došlo” da bi lakše instalirali Herceg Bosnu…  Iako Jajcem službeno vlada SDA, ona ustvari ne vlada ničim, osim sa par buregdžinica i kahvića, a stvarna vlast je rukama vladara Herceg Bosne, novokomponiranih tajkuna. Na diplomama srednjoškolaca – šahara. SDA BiH i HDZ BiH u još su od rata u peksinastom bačnom krevetu od interesa na rušenju Bosne. Rečeno rječnikom Alijina Sina Nasljednika – SDA i HDZ su partneri. Slažem se!  Na RTVBiH su uposleni i oni koje sam učio abecedi novinarstva i to dok su nas mlavile granate. Posredstvom HDZ-a, na spisak banitelja  Jajca pri Sekretarijatu obrane, ubačena je većina onih koje sam primio na TV Jajce, neki od njih su proveli svoje vrijeme u Studiju spavajući čak ni topovi s okolnih brda ih nisu mogli probditi. Imam snimke! Mene nema na tom spisku branitelja. Haj pogodite zašto! 

U krajem septembra 1995. našao sam se u Bosni, svojim autom dovezao nešto pomoći, podijelio pare izbjeglicama od izbjeglica, opremljen svojom kamerom i svojim kasetama, horan za rad u tek oslobođenoj Krajini (Arkanovce po Manjači još uvijek razgonili gen. r. Alagića i onaj momak Senad Kaharević, koji je nekad u Varcaru sa mnom lijepio one plakate o Referendumu, i tada i sada izlažući se pogibelji. Sreli se u Ključu, samo nakon što sam predao oko 3.000 KM naše, Muja i Drtmunda pomoći, tzv Ratnom Predsjedništvu Varcar Vakufa. Senadova odora mu još krvava, podbuho u licu od nespavanja, istom stigao s Manjače, gladan, izranjavan i žedan. Gestom, prinoseći dva prsta usnama, išaretom me pita imam li cigaru. Nemam. Nemam ni para da mu kupim,  one od Muja iz Dormunda dao Predsjedništvu Varcara (SDA). Zdimili u Bihać, se satelitskim telefonom ženama u Njemačkoj i Švedskoj, na lažima i podvalama traže 30.000 KM od Adema Borića, predsjednika Skupštine USK,  zatekoh i u toj prljavoj raboti. Obavih poslova u ITC RTV BiH na montaži priloga iz Mrkonjića prođoh haman Bosnu da bi prilog stigao na TV, i da nikad ne bi ugledao svjetlo ekrana. Ručam o svom trošku, da ne bi neko sutra pomislio kako sma trošio pare humanitarne pomoći. Uz put perma Ključu, izružiše me, malo im para. “Udruženja izbjeglica iz drugih općina prikupe i pošalju i po trista hiljada maraka, a ti zapeo o onoj crkavici što si nam doni,” ljutito će mi “predsdjednik” Sulejman Cerić zvani Cuki. Tada mu rakoh, da od nas eneće dobiti ni marke. Tako i bi, od tada našu skromnu pomoć  dijalio sam od ruke do ruke, izbjeglicama iz Varcara u Sanskom Mostu, Zenici, nešto i iz svog džepa dok je teklo… Halal bilo! Cuki i ekipa me htjedoše premaliatiti u Sanskom Mostu zbog toga što sam pare  dijelio sirotnji, umjesto njima, da ih spiskaju po bitijama. Razupali su auto koje smo im kupili za “prevoz ranjenika,”  a u njega ranjenik nikad nije ni sjeo ni legao… Sazvali su sastanak na kojem mi nekadašnja sekretarica Komiteta SK predikuje o državi koju ona pravi, a ja razvaljujem. Isto kao i kad sam ono izvijestio TVSA o pojavi četnika u Mrkonjiću na Božić 1998., a ona i Komitet plaho mi zamjerili zbog toga. Htjedoše me uhapisti, čak su podpendžere doveli i onoga nekadašnjeg srpskog policajca i lažova Zijada Ibrića. Ne htjedoše ocariniti kombi kojeg smo kupili za prevoz izbjeglčke djece i bolesnih iz Kruhara do Sanskog Mosta. Varcarski stolarme podučavao kako se pišu vijesti, a nije znao podijeliti humanitarnu pomoć – preklo mu 350 konzervi, a narod gladan.  Po dolasku, odmah sam stupio u vezu sa Redacijom, dogovorio video-priloge za TV, tonske za Radio. Uspio sam unići i u hrvatskom čizmom okupirani Mrkonjić, snimiti preživjele sugrađane i zabilježiti njihove ispovijesti, iako mi je bilo zabranjeno snimati i prijećeno hapšenjem. Kako rekoh, montirao sam prilog u Bihaću, pa iz Ključa, Bosanskog Petrovca, Drvara, Bosanskog Grahova, Livna, zametenog Kupresa, Bugojna, Lašve, donio ga u ITC RTVBiH u Zenici. Bio sam prisutan dok ga nisu proslijedili linkom u Sarajevo. Nikad nije objavljen. Nisam imao para za dalji boravak u Bosni ni za povratak u Njemačku. Uzajmio sam od jedne izbjeglice iz Njemačke, susjetkinje iz Varcar Vakufa, 300 KM Pri povraku u Njemačku kod Münchena stade moje auto na sred Autobahna, u noći, na studeni, a u džepu mi manje od 50 DM, a bezin haman na nuli, do kuće oko 500 KM. U glavi mu odzvanja onaj glas tonca sa Radija BiH 1. “Nama je naređeno da ne primamo vaše priloge.” Ipak, popravih auto, začepljeni katalizator za sitne pare,  iako se automehaničar dobro namučio;  ćuskijom razvaljivao šamot, krpio, vario auspuh. I razumio me da nejmam puno para, da se vraćam iz Bosne. Bio neki Hrvat iz Slavonije, probudio ga telefonom i pozvao Nijemac – vlasnik zatvorene mehaničke radionice pod svojom kućom, pred koju je ADAC došlepao moja kola. E taj “Mujo iz Dortmunda” bio plaho fin čovjek, lahko mu bilo razumjeti da  imam  malo para, pa uzeo sebi malo, a meni ostavio taman toliko da mi doteče benzina do kuće,
jamila

Ovo se ne pika,  meni to odavno nije ni važno, ali neka se zna da nije sve počelo sa g. Belminom Karamehmedovićem, niti da će poslije njega biti potop – ako vratimo RTVBiH građanima koji je financiraju. Zato i ova moja pisma

šukrijina dž

Fotografije sa Komemoracije i džennaze r. Šukriji OMERAGIĆU, dugodišnjem novinaru i uredniku na TVSA-RTVBiH. Neki članovi medadžmenta RTVBiH nisu se udostojili umrlom kolegi ni na Komemoraciju u RTV Domu doći, mrsko im bilo sići nekoliko basamaka ili spustiti se na zemlju liftom.  Znaju oni dobro zašto. Dobio ih je r. Šukrija i na sudu. Bio sam i na Komoraciji i na dženazi, mahsus putovao iz Varcara… 

Mojih preko 30 godina što honoranog, što profesionalnog, što džabnog rada naTVSA, ode u havu. Da ne spominjem da se bez ikakve provjere na Radiju u gluho doba noći kada su talasi RBiH dopirali haman i do Dortmunda, do Muje (sic!), olajavano moje ime kako sam novinar TVSA koji je u Njemačkoj pokrenuo list koji “piše protv Armije RBiH.” Ipak, neko je u toj emisji rekao da ne vjeruje u te objede. Pisali smo u “Eurobosni” u Frankfurtu, a čitalo s edoljem svijeta, objavljivali testove najboljih novinara, književnika, umjetnika, ne samo iz Bosne, o tome kako je Alija Izetbegović ukidao suverenost RBiH, dijelio Bosnu i pri tome se osmjehivao zajedno sa Miloševićem, Tuđmanom, Bulatovićem,  Krajiškim Babom u Ženevi. Bijaše to 1993. u ljeto. Šta ste Vi tada radili kad su SDA-ovci meni prijetili smrću, a

IMG_8109javno mokrili na novine u Stuttgartu!  Kada ste prvi i zanji put nazvali Aliju veleizdajnikom, rekli da je prvi u svijetu priznao  genocidnu RS, ponovili kako ne važi dejtonski ustav, te objasnili kako je Alijin sin nasljednik saboter pravde i munafik, nikakav vjernik, ko ni Babo mu! Eh, napisati i objaviti – to košta! Tamo gje je u normalnog insana kičma, Vaše mjesto je mekše od fotelje u kojoj sjedite. Pristao sam platiti tu visku cijenu. Čak i laskavu punudu za rad toj Vašoj RTVBiH – odbio.  Znao sam unaprijed – ne bih mogao ni s Vama ni s Vašom štićenicom. Bilo bi nas zavratove!

marjan i ja

Sa Marjanom Hajnalom u Varcaru ispred zapušenog i devastiranog Spomen-muzeja ZAVNOBiH-a  u Mrkonjiću – Varcar Vakufu –  ispred Spomen-rugla daytonske Bosne – prkoseći četničkoj miliciji koja nam je prijetila hapšenjem  RTVBiH posjeti o Danu dr#avnsti, a političari poput Komšića, radije idu istoga dana Dodiku na noge

Na kraju, evo Vas da me tužite zbog Vaših nedopustivih javnih ispada oko spašavanja četnikuše koja javno čestita krvnicima početak genocida nad nama. Hvala Vam na orednju koje mi dodjelujete. Kako bih se loše osjećao da me takvi hvale i štite, kao onu četnikušu. Zato i ovi redovi, da se tačno zna ko je ko. 

Nije li me SIPA prije nekoliko godina uz pomoć Interpola ispitivala u Canadi ko mi je dao izjavu o ubojstvu moga sugrađanina civila Baje Svetinovića u junu 1992., a ubice mirno šetaju i danas po gradu. Tako će biti i ovog puta, mene pred sud, a urednica-četnikuša će čitati vijesti, možda baš i o tome. Uživaćete oboje! I vaše gazde, naravno!
Moj slobodni duh, za razliku od Vašeg podaničkog, niko ne može uhapsiti. 
Gospodine Kramehmedoviću, sve bih nekako i podnio, ali ono o Muji iz Dormunda koji Vam je, u izmšljenom vicu, poručio da izginete do zadnjeg Bošnjaka, ne mogu. Vama je očito žao što nas ne pobiše ustaše i četnici, tako bi bili rahat bez nas i vi i oni. Osim toga, u mom slučaju, ne bi morali čitati moja duga pisma teških gabarita, ali ne bi imali koga ni zastrašivati i tužavati (sic!)
šukrija

Ne postoji gumica koja može izbrisati ovo priznanje kolege, rahmetli Šukrije OMERAGIĆA koji mlad ode na Onaj Svijet; Koliko su u tome krivci kriminal i kriminalci na RTVBiH s kojima se sporio tražeći pravdu, Bog Dragi samo zna. Meni je ovo fino, drago i veliko životno novinarsko priznanje. Zahvalio sam se r. Omeragiću i učtivo odbio poziv. Tamo na RTV Domu davno je sivilo zamijenio mrak, a čast kolegama koji su osvjetlali obraz profesije u vrlo teškim uvjetima i vremenima

puč_0003

Kad  ne  odeš  na milicijski četnički poziv na informativni razgovor, pa te ponovo zovu, pa opet. Kažeš im da poziv mora imai broj protokola, muhur, pa kad se najzad odazoveš, pa isljednici zatraže tekst tvoga TV priloga na uvid, ti fino, sa ironičnim osmjehom, kažeš im da tekst nije više tvoje, nego vlasništvo TVSA koja ga je uz film objavila. A tekst u džepu… 

Da Vam kažem samo da znate, ne da bih se s time pohvalio ikad, ali posuli ste so po ljutim ranama, pa ću samo kazati istinu.

Semra Saračević, novinarka TVSA, i ja smo od Maleških vitezova Njemačke dobili tri šlepera humanitarne pomoći negdje uu jesen 1993. Šleperi su tovareni u njemačkim fabrkama hrane, odjeće, obuće, lijekova, sve je bilo novo, nekorišteno. Jedan šleper je otišao u Bihać, drugi je upućen u Varcar Vakuf, a treći na RTVBiH. To što nije nikad stigao do Sarajeva ne pitajte Malteške vitezove, nego hrvatske bojovnike koji su ga na nekom svom oružanom razbojničkom punktu u Hercegovini oteli. Ili, pitajte one udbaške kosvske Alijnine srpske špijune kojima se okruživao i on i sin, a pljačkali su i prodavali opljačkanu humanitarnu pomoć Sarajlijama... Znam da su neki od njih dragi sugovornici na RTVBiH, oni koji su napakovali komandantima ARBiH i Haag i daytonske sudove u kojima sude i četnici i ustaše. Po volji vam, nemojte ih zvati pravim imenom ustaškim ili kosovskim imenom, ni poslije presude o UZP, ni sada kada se sve zna, nedaj Bože nazvati četnika četnikom poslije genocida, jer to je po zakonu zabranjeno, po onom po kojem ste i postavljeni na to mjesto dogovorni SDA – HDZ – SNSD da bi svi bili isti i katili i žrtve. Mene ionako smatrate Mujom iz Dortmunda, ali meni to ne udi, da pače, baš mi godi!
Ne bih ovo nikad spomenuo, jer što daje desna, ne smje znati ni lijeva ruka, a kamo li svijet, ali ste me izazvali sramotnim fasifikovanim vicem o “Muji iz Dortmunda!
Da imate imalo obraza, sramili bi ste se, dali ostavku i propali u zemlju. Ali, pošto je u Bosni dobro sve ono što pliva na površini, a loše ono što je ponajbolje, ono što se nemoćno guši u tom kalu i tone, tako nam je kako nam je. Četnikuša vodi najgledaniju emisiju uz Vašu zaštitu. Dakako po zakonu, našim parama. Ma nije ni važno koju emisiju!
Obraz đon.
Ne, nije hvalisanje reći istinu, ma kakva je, pa i o sebi. Hvala Bogu da se imam čime pohvaliti! 
Prvo svjedočenje je o zatvaranju u Crnu kuću, a objavljeno je uinterviewu “Danima,” a i nekim drugim radovima. Svjedok je književnik Ivan LOVRENOVIĆ s kojim sam zajedno uređivao “Mrkonjićke novine” pa zbog udbaške zvrčke, ni krivi ni dužni zapali zloglasne Crne kuće u Banjoj Luci.
ivanCitat: “Najlakše je, naravno, bilo naći način da se nešto napakuje. Čista provincijska groteska, ali opaka: u montaži banjalučkoga “Glasa” monter je montirao verzalno slovo U na kapi partizana u crtežu na naslovnoj stranici lokalnih novina koje sam su-uređivao, u broju koji je izlazio uoči neke od okruglih godišnjica ZAVNOBIH-a. Bez obzira na to što smo (Ibrahim Halilović i ja) kvaku primijetili prvi, te stvar prijavili i cijelu nakladu predali policiji, to je trebao biti krunski dokaz ustašluka. Znam, naravno, i montera, eno ga, ugledna je ličnost novoga nacionalnog i poslovnoga jet seta u Banjoj Luci. Zaglavili smo u Crnu kuću po članu, čini mi se, 119, “djelatnost protiv naroda i države”. Od daljega postupka spasila nas je intervencija odozgor, zapravo mudra dobrota jednoga čovjeka, Mrkonjićanina Uroša Anđelića (jednoga od ljudi iz Brassensove pjesme) koji je tada bio na mandatu u Sarajevu, i odlično poznavao poganu narav i metode onih koji su nas hapsili. Ali, iskustvo i doživljaj tri dana i tri noći u banjalučkom zatvoru, s perspektivom političkoga kažnjenika, dublje je i važnije od svih mojih drugih negativnih iskustava.” Kraj citata iz interviewa Danima
Ivan Lovrenović, Zagrepčanin, Sarajlija, ali dušom uvijek Varcaranin, kojeg je rat zatekao u Sarajevu, napisao je u svojoj kolumni u „Oslobođenju“ ratni zapis o Varcaru na osnovu mojih oskudnih izvještaja iz Jajca, jer sa Varcarem nije bilo nikakvih veza – telefonske linije prekinute, putevi blokirani, četnici tuku s brda oko Jajca iz svih oružja, avijacijom iz zraka; taj Ivanov zapis prenosi Alija Isaković u svojoj knjizi dnevničkih zapisa „Antologija zla“ od 19. srpnja 1992.
Citat:

„Sada o Varcaru slušam samo suhe izvještaje, a to posredno iz Jajca. Naši Ibrahim (Halilović, urednik i dopisnik RTVBiH, ratni reporter već dvadeset godina neprekidno, dok nije bilo ni Alije ni Radovana, a bilo je četnika, istih onih koji su to i sada, samo tada pod firmom SK i SUBNOR-a) morao je otići. Kad je Ibrahim morao otići, onda je doista kraj. Kraj i smak…“

Naravno, nije bilo ni g. Belmina Karamehmedovića.

slaviša mašićSlaviša MAŠIĆ, reditelj na TVSA, RTVBiH, među ostalim režirao i TV prijenos sarajevske Olimpijade, kaže u mikrofon mobitela Marjana Hajnala, pri slučajnom susretu u Sarajevu, u jednoj likovnoj galeriji:

Citat: “Slaviša MAŠIĆ, bivši reditelj, sada – ništa. A Ibro Halilović, e on je najtalentovaniji snimatelj poslije Ivice Matića u Bosni i Hercegovini, svih vremena. Nažalost on to nije nikad skužio, nije bio svjestan toga jer mu je riječ bila važnija od slike. Lijepo je pričao, ali tako može svako pričati. Snimati – ne može!”

serwer - holbrooke

Prof. Server, omiljena medijska zvijezda daytonskih medija ekspert za . “ovoliko malo Bosne” kao na slici

Od svih, najdarži mi je komplimet koji mi je uputio prof. Daniel SERVER, medijska zvijezda dejtonskih medija, inače desna ruke Richarda Holbrooke-a u Daytonu, kada nam je uz pomoć naših veleizdajnika krojena i navučena nam luđačka košulja koju nikad nećemo skinuti dok je god ove i ovakve RTVBiH i njenog direktora, naravno i onih oji su ga  postavili. Kad padne medijska Bastilja, padaju svi, đuture.

Pisao sam prof. Serveru, uputio ga u ono što i sam zna da je jedino važeći Ustav RBiH, pobrojao sve njegove aferime od Daytona i privremenog ukidanja RBiH, instaliranja genocidne RS, grubog kršenja ius cogens norme , suradnje sa Billom Schabasom koji je bio Tužitelj koji je na ICJ brani Srbiju,  borbe za očuvanje genocidne stečevine  i dokazao njegovu borbu na zaštiti srbijanskih interesa. Napisao sam mu da je rušulac države Bosne.  Optužio sam ga da svoje stavove nameće i tumači kao stavove State Departmenta u kojem je nekad radio, te mu predočio domaće i svjetske pravne norme o ništavnosti Daytona.  Kad nije mogao pera odbiti mojim argumentima, te odbio objaviti našu prepisku, kao i pisma mojih prijatelja, napisao je, a to sam i objavio:

daniel@serwer.org

schrieb am Datum: Freitag, 1. Juli, 2016 16:33 Uhr, Citat: Imam zbilja drugih stvari koje moram uraditi. Vaša pisma će biti objavljena kada budem imao priliku provjeriti zadnju od tri verzije pisama koje su mi poslana.

Možete (o meni) zaključivati šta god hoćete. To je Vaše pravo. Ali nemojte očekivati da će Vaše ofanzivne primjedbe ostati neprimijećene.  

Vi ste sigurno najsirovija i najarogantnija osoba među Bosancima koju sam ikad sreo na intrenetu.” Kraj citata.

Otpisao sam mu i s radošću zahvalio prof. Serweru riječima: To je nalaskaviji kompliment koji sam ikada dobio…

Isto kao i Server, prošli su Hays i Hitchner, američki univerzitetski profesori i produžene ruke američke Vlade koji su nam uvaljivali aprilski paket kako bi neustavno i ielgalno, postalo legalno i ustavno. Prof. Hitchner je zašao u prepisku sa mnom, prvo me oslovljavao hladno i učtivo sa onim “Dear Mr. Halilović,” kada sam mu podastro sve argumente o Daytonu, te da imamo pravo an Ustav RBiH, pa predložio kao i Serveru, da ako je daytnski ustav dobar, neka ga upute Congressu, pa izglasaju kao američkim Počeo mi se obraćati u pismima sa familijarnim”Dear Ibrahim” – i to mi je bilo sumnjvo…

S tim bih završio ovaj dijalog gluhih telefona sa direktorom RTVBiH, braniteljem novinarke koja je javno čestitala nesutavni dan neustavne i gencidne RS!

Ibrahim HALILOVIĆ

***

 

IPAK SE KREĆE:

SMIJENJENA SVJETLANA TOPALIĆ

http://tv1.ba/istaknuto/ekskluzivno-smijenjena-svjetlana-topalic/?fbclid=IwAR0OSInStgROCL6c491agWP8vL6Rwl85cnH7xpCA15KZyGsdi4fo23GEN-I

Mahsus za g. Karamehmedovića:
IZ POVIJESTI SEVDALINKE, JEDNA OD 20 EMISIJA DR. SEMIRA VRANIĆA, NAPRASNO SKINUTA S PROGRAMA RBiH 1
Ova je emisja mahsus za g. Belmina KARAMEHMEDOVIĆA. Jedna je od 20 izvrsnih profesionalno, s ljubavlju urađenih emisija koju je pripremio dr. Semir VRANIĆ, vrsni poznavalac toga našeg narodnog muzičkog stvaralaštva, besplatno, volonterski.
Skinuta je uz obrazloženje o promjeni šeme, e da u njenom terminu treba emitirati nešto “atraktivnije”.
Nije li to medijski zločin, jedan od mnogih ataka na sevdalinku!
Do emisije, klikom na donji link

Iz povijesti sevdalinke

***

Pozdravljam čitatalje moga Bloga sevdalinkom koju pjeva nenadmašni Safet ISOVIĆ:

Prethodni stariji unosi